| Tahikininski receptor 1 | |||
|---|---|---|---|
| Identifikatori | |||
| Simboli | TACR1; SPR; NK1R; NKIR; TAC1R | ||
| Vanjski ID | OMIM: 162323MGI: 98475HomoloGene: 20288IUPHAR:NK1GeneCards:TACR1 Gene | ||
| Pregled RNK izražavanja | |||
| podaci | |||
| Ortolozi | |||
| Vrsta | Čovek | Miš | |
| Entrez | 6869 | 21336 | |
| Ensembl | ENSG00000115353 | ENSMUSG00000030043 | |
| UniProt | P25103 | Q3V353 | |
| RefSeq (mRNA) | NM_001058 | NM_009313 | |
| RefSeq (protein) | NP_001049 | NP_033339 | |
| Lokacija (UCSC) | Chr 2: 75.13 - 75.28 Mb | Chr 6: 82.37 - 82.53 Mb | |
| PubMed pretraga | [1] | [2] | |
Tahikininski receptor 1 (TACR1,neurokininski 1 receptor,NK1R, ilireceptor supstance P,SPR) jeG protein spregnuti receptor koji je nađen ucentralnom iperifernom nervnom sistemu.Endogeniligand ovog receptora jesupstanca P. On ima afinitet i za drugetahikinine. Protein je proizvodTACR1gena.[1]
Tahikinini su familijaneuropeptida koji imaju zajedničkihidrofobniC-terminalni region saaminokiselinskom sekvencomPhe-X-Gly-Leu-Met-NH2, gde X predstavljahidrofobni ostatak koji je biloaromatičan ili beta-razgranatialifatik.N-terminalni region varira između različitih tahikinina.[2][3][4] Termin tahikinin odražava brzi početak delovanja ovih peptida u glatkim mišićima.[4]SP je najistraženiji i najpotentniji član tahikininske familije. On je undekapeptid saaminokiselinskom sekvencomArg-Pro-Lys-Pro-Gln-Gln-Phe-Phe-Gly-Leu-Met-NH2.[2] SP se vezuje za sva tri tahikininska receptora, ali se najjače vezuje za NK1 receptor.[3]
Tahikininski NK1 receptor[5] sadrži 407 aminokiselina, i imamolekulsku težinu od 58kDa.[2][6] NK1 receptor, kao i drugi tahikininski receptori, sadrži sedam hidrofobnihtransmembranskih domena sa tri ekstracelularne i triintracelularne petlje, ekstracelularnimamino-terminusom icitoplazmatičnimkarboksilnim-terminusom. Petlje sadrže funkcionalna mesta, koja obuhvataju dvecisteinske aminokiseline koje formirajudisulfidni most,Asp-Arg-Tyr motiv koji je odgovoran za vezivanjearestina, iLys/Arg-Lys/Arg-X-X-Lys/Arg sekvencu koja interaguje saG-proteinima.[5][6]
Ovaj receptor se smatra atraktivnim ciljem za razvojlekova saanalgetičkim iantidepresantskim svojstvima.[7][8] On je bio identifikovan kao kandidat u etiologijimanično-depresivne psihoze u jednoj studiji iz2008.[9] Osim toga zaTACR1 antagoniste je pokazano da potencijalno mogu da nađu primenu u lečenjualkoholizma.[10] Konačno, postoji mogućnost da se TACR1 antagonisti mogu koristiti kaoantiemetike.[11]
Mnogi selektivni NK1 ligandi za su dostupni, nekoliko njih je bilo u kliničkim ispitivanjima kaoantiemetici.