Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Пређи на садржај
Википедија
Претрага

Sperma

С Википедије, слободне енциклопедије
Spermatozoidi, u ovom slučaju ljudski, su primarna komponenta normalnog semena i agensi oplodnje ženskihjajnih ćelija.
Ćelija sperme prodire ujajnu ćeliju za vreme oplodnje.

Sperma (odgrčke rečiσπέρμα,spérma, što značiseme) iliejakulat (odlatinske rečieicěre: izbaciti, odnosnoeiaculatum: ono što je izbačeno) mutna je mlečnobela do bledožuta tečnost koja se pod određenim uslovima izbacuje iz semenih puteva, a sastoji se odspermatozoida, sekreta polnih žlezda i sekretaepididimisa.[1] U pravilu se izbacuje kroz spoljni otvormokraćne cevi, a ređe umokraćni mehur. Izbacuje se najčešće za vremepolnoga odnosa ili za vremesamozadovoljavanja. Čak i u snu može doći do izbacivanja sperme. To je tzv. noćnapolucija i dešava se obično kadasnovi imaju seksualni sadržaj.[2]

Fiziologija

[уреди |уреди извор]

Oplodnja

[уреди |уреди извор]

U zavisnosti odvrste, spermatozoidi mogu oploditi jajne ćelije spolja ili iznutra. Kodspoljašnje oplodnje, spermatozoidi oplode jajne ćelije direktno, izvan ženskih polnih organa. Ženkeribe, na primer,izbacuju jajne ćelije u svoju vodenu sredinu, gde se oplođuju semenom muške ribe.

Tokomunutrašnjeg oplodnje, međutim, oplodnja se dešava unutar ženskih polnih organa. Unutrašnja oplodnja se dešava nakoninseminacije ženke od strane mužjaka krozkopulaciju. Kod većinekičmenjaka, uključujućivodozemce,gmizavce,ptice imonotremne sisare, kopulacija se postiže fizičkim parenjemkloake mužjaka i ženke.[3] Kodtobolčarskih iplacentnih sisara do kopulacije dolazi prekovagine.[4]

Ljudi

[уреди |уреди извор]

Kompozicija

[уреди |уреди извор]

Tokom procesaejakulacije, spermatozoidi prolaze krozejakulacione kanale i mešaju se sa tečnostima izsemenskih vezikula,prostate ibulbouretralnih žlezda da bi se formirala sperma. Semene vezikule proizvode žućkastu viskoznu tečnost bogatu fruktozom i drugim supstancama koja čini oko 70% ljudskog semena.[5] Sekret prostate, pod uticajem dihidrotestosterona, je beličasta (ponekad bistra), retka tečnost koja sadržiproteolitičke enzime,limunsku kiselinu, kiselu fosfatazu ilipide.[5] Bulbouretralne žlezde luče čist sekret u lumenuretre da bi ga podmazale.[6]

Sertolijeve ćelije, koje neguju i podržavaju razvojspermatocita, luče tečnost u semene tubule koja pomaže u transportu sperme do genitalnih kanala. Silazni kanal poseduju kuboidne ćelije samikroresicama ilizozomskim granulama koje modifikuju duktalnu tečnost reapsorbujući deo tečnosti. Kada sperma uđe u ductus epididimis, glavne ćelije, koje sadržepinocitotične sudove koji ukazuju na reapsorpciju tečnosti, luče glicerofosfoholin koji najverovatnije inhibira preranukapacitaciju. Dodatni genitalni kanali,semenski mehurići,prostatne žlezde ibulburetralne žlezde proizvode većinu semenske tečnosti.

Semenska plazma ljudi sadrži složen spektarorganskih ineorganskih sastojaka.

Semenska plazma obezbeđuje hranljivi i zaštitni medijum za spermatozoide tokom njihovog putovanja kroz ženski reproduktivni trakt. Normalno okruženjevagine je neprijateljsko (npr.seksualni sukob) zaspermatozoide, jer je veomakiselo (od prirodne mikroflore koja proizvodimlečnu kiselinu), viskozno i kontrolisano od strane imunskih ćelija. Komponente u semenskoj plazmi pokušavaju da kompenzuju ovo neprijateljsko okruženje. Bazniamini kao što suputrescin,spermin,spermidin ikadaverin su odgovorni za miris i ukus sperme. Ove alkalne baze se suprotstavljaju i puferuju kiselu sredinu vaginalnog kanala i štiteDNK unutar sperme od kiselinske denaturacije.

Komponente i doprinosi sperme su sledeći:

ŽlezdePribližna frakcijaOpis
testisi2–5%Približno 200 miliona – 500 miliona spermatozoida (koji se takođe nazivajusperma ilispermatozoani), proizvedenih u testisima, oslobađaju se po ejakulaciji. Ako je muškarac podvrgnutvazektomiji, neće imati spermu u ejakulatu.
semenske vezikule65–75%aminokiseline,citrat,enzimi,flavini,fruktoza (2–5 mg po mL sperme,[7] glavni izvor energije spermatozoida, koji se u potpunosti oslanjaju na šećere iz semenske plazme za energiju),fosforilholin,prostaglandini (uključeni u suzbijanje imunološkog odgovora žene na strano seme),proteini,vitamin C.
prostata25–30%kisela fosfataza,limunska kiselina,fibrinolizin,prostatno specifični antigen,proteolitički enzimi,cink. (Nivo cinka je oko6999135000000000000♠135±40 µg/mL za zdrave muškarce.[8] Cink služi da se stabilizujehromatin koji sadrži DNK u ćelijama sperme. Nedostatak cinka može dovesti do smanjene plodnosti zbog povećane krhkosti sperme. Cink pomaže da se stabilizuje hromatin koji sadrži DNK u ćelijama sperme. Nedostatak takođe može negativno uticati naspermatogenezu.)
bulbouretralne žlezde< 1%Galaktoza,sluz (služe za povećanje pokretljivosti spermatozoida u vagini i grliću materice stvaranjem manje viskoznog kanala kroz koji spermatozoidi mogu da plivaju i sprečavanjem njihove difuzije iz sperme. Doprinosi kohezivnoj teksturi semena nalik na žele),presemena tečnost,sijalinska kiselina.

IzveštajSvetske zdravstvene organizacije iz 1992. opisuje normalno ljudsko seme kao zapreminu od 2 mL ili više,pH od 7,2 do 8,0, koncentraciju sperme od 20×106 spermatozoida/mL ili više, broj spermatozoida od 40×106 spermatozoida po ejakulatu ili više, i pokretljivost od 50% ili više sa napredovanjem napred (kategorije a i b) od 25% ili više sa brzim napredovanjem (kategorija a) u roku od 60 minuta od ejakulacije.[9]

Pregledom literature iz 2005. godine otkriveno je da su prosečna prijavljena fizička i hemijska svojstva ljudske sperme sledeća:[10]

SvojstvoNa 100 mLU prosečnoj zapremini (3,4 mL)
Kalcijum (mg)27,60,938
Hlorid (mg)1424,83
Citrat (mg)52818,0
Fruktoza (mg)2729,25
Glukoza (mg)1023,47
Mlečna kiselina (mg)622,11
Magnezijum (mg)110,374
Kalijum (mg)1093,71
Protein (mg)5,040171
Natrijum (mg)30010,2
Urea (mg)451,53
Zink (mg)16,50.561
Kapacitet puferovanja (β)25
Osmolarnost (mOsm)354
pH7,7
Viskoznost (cP)3–7
Zapremina (mL)3,4
Vrednosti za prosečnu zapreminu su izračunate izaokružene na triznačajne cifre. Sve ostale vrednosti su one date u pregledu.

Opis

[уреди |уреди извор]

Neposredno nakon izlivanja, sperma je lepljiva zgrušana tečnost nalik na žele, moguća je pojava i sitnih grudvica. Specifičnog je mirisa (najbliže je mirisu cvetakestena) i lužnatog je okusa. Delovanjemenzima likvefakcija tj. razgradnja ugruška (razvodnjavanje) obično je završena nakon 30 minuta. Ukupna je zapremina ljudskoga ejakulata vrlo promjenjiva, uglavnom od 1,5 do 6 ml (prosečno od pola do jedne čajne kašike), u njemu se nalazi oko 50 milionaspermatozoida, a pH-vrednost ejakulata kreće se u opsegu od 7,2 do 8,2.

Veći deo sperme čine izlučevine semenih mjehurića (60%),prostate (20%) te Cowperovih i Littreovih žlezda, koje štite spermatozoide od štetnih uticaja i omogućavaju im kretanje i oplodnjujajne ćelije. Pre semena iz mokraćne cevi izlazi sekret tihžlezda (0,1-0,2 ml), nakon togaprostatički sekret (0,5 ml), a spermatozoidi čine samo jedan procenat ejakulata.[11]

Izgled i konzistentnost

[уреди |уреди извор]
Ljudsko seme uPetrijevoj posudi

Sperma je obično providna sa belom, sivom ili čak žućkastom nijansom. Krv u spermi može da izazove ružičastu ili crvenkastu boju, poznatu kaohematospermija, i može ukazivati na medicinski problem koji lekar treba da proceni ako se simptom nastavi.[12]

Posle ejakulacije, poslednji deo ejakulisanog semena se odmahzgrušava,[13] formirajući globule,[14] dok se raniji deo ejakulata obično ne zgrušava.[15] Nakon perioda koji obično traje od 15 do 30 minuta,antigen specifičan za prostatu prisutan u semenu izaziva dekoagulaciju semenskog koaguluma.[16] Pretpostavlja se da početno zgrušavanje pomaže da se sperma zadrži u vagini,[13] dokutečnjavanje oslobađa spermu da putuje do jajnih ćelija.[13]

Jedan pregled iz 2005. je otkrio da je prosečan prijavljeni viskozitet ljudske sperme u literaturi bio 3-7centipoaza (cP), ili, što je ekvivalentno, milipaskal-sekundi (mPa·s).[10]

Vidi još

[уреди |уреди извор]

Reference

[уреди |уреди извор]
  1. ^Vilard, Huntington F.; Robert L. Nasbom; Tomson, Margaret V.; Tomson, Džejms Klej; Mekins, Rodrik R. (2001).Thompson & Thompson genetics in medicine. Filadelfija: V. B. Saunders.ISBN 978-0-7216-6902-1. |access-date= захтева|url= (помоћ)
  2. ^"Ejakulacija"Архивирано на веб-сајтуWayback Machine (11. септембар 2011).Semenax.com Semenax.(језик: хрватски)
  3. ^Julian Lombardi (6. 12. 2012).Comparative Vertebrate Reproduction. Springer Science & Business Media.ISBN 978-1-4615-4937-6.Архивирано из оригинала 28. 11. 2021. г. Приступљено28. 10. 2020. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  4. ^Dewsbury, Donald A. (1972).„Patterns of Copulatory Behavior in Male Mammals”.The Quarterly Review of Biology.47 (1): 1—33.PMID 4553708.S2CID 6745690.doi:10.1086/407097. 
  5. ^абMann, T (1954).„The Biochemistry of Semen”. London: Methuen & Co; New York: John Wiley & Sons. Приступљено9. 11. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  6. ^Guyton, Arthur C. (1991).Textbook of Medical Physiology (8th изд.). Philadelphia: W.B. Saunders. стр. 890–891.ISBN 0-7216-3994-1. 
  7. ^Harvey, Clare (1948). „Relation between the Volume and Fructose Content of Human Semen”.Nature.162 (4125): 812.Bibcode:1948Natur.162..812H.PMID 18121921.S2CID 4029810.doi:10.1038/162812a0. 
  8. ^Canale, D.; Bartelloni, M.; Negroni, A.; Meschini, P.; Izzo, P. L.; Bianchi, B.; Menchini-Fabris, G. F. (1986). „Zinc in human semen”.International Journal of Andrology.9 (6): 477—80.PMID 3570537.doi:10.1111/j.1365-2605.1986.tb00909.xСлободан приступ. 
  9. ^World Health Organization (2003).Laboratory Manual for the Examination of Human Semen and Semen–Cervical Mucus Interaction, 4th edition. Cambridge, UK: Cambridge University Press. стр. 60.ISBN 0-521-64599-9.Архивирано из оригинала 28. 11. 2021. г. Приступљено9. 11. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  10. ^абOwen, D. H.; Katz, DF (2005). „A Review of the Physical and Chemical Properties of Human Semen and the Formulation of a Semen Simulant”.Journal of Andrology.26 (4): 459—69.PMID 15955884.doi:10.2164/jandrol.04104. 
  11. ^Anja Fiedler; Mark Benecke; et al.„Detection of Semen (Human and Boar) and Saliva on Fabrics by a Very High Powered UV-/VIS-Light Source”. Архивирано изоригинала 16. 11. 2011. г. Приступљено10. 12. 2009. 
  12. ^„HealthCentral.com - Trusted, Reliable and Up To Date Health Information”.Архивирано из оригинала 17. 4. 2014. г. Приступљено30. 12. 2016. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  13. ^абвGallup, Gordon G; Burch, Rebecca L (2004). „[Semen Displacement as a Sperm Competition Strategy in Humans]”.Evolutionary Psychology.2 (5): 12—23.doi:10.1177/147470490400200105Слободан приступ. 
  14. ^Dean, Dr. John.„Semen and sperm quality”.Архивирано из оригинала 10. 11. 2000. г. Приступљено7. 12. 2006. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  15. ^Baker, R (1993). „Human sperm competition: Ejaculate adjustment by males and the function of masturbation”.Animal Behaviour.46 (5): 861.S2CID 53201940.doi:10.1006/anbe.1993.1271. 
  16. ^Balk, S. P.; Ko, YJ; Bubley, GJ (2003). „Biology of Prostate-Specific Antigen”.Journal of Clinical Oncology.21 (2): 383—91.PMID 12525533.doi:10.1200/JCO.2003.02.083. 

Literatura

[уреди |уреди извор]
  • Vilard, Huntington F.; Robert L. Nasbom; Tomson, Margaret V.; Tomson, Džejms Klej; Mekins, Rodrik R. (2001).Thompson & Thompson genetics in medicine. Filadelfija: V. B. Saunders.ISBN 978-0-7216-6902-1. Приступљено15. avgust 2011. 
  • Grizard, G; Sion, B; Bauchart, D; Boucher, D (31. 3. 2000). „Separation and quantification of cholesterol and major phospholipid classes in human semen by high-performance liquid chromatography and light-scattering detection”.Journal of Chromatography B: Biomedical Sciences and Applications.740 (1): 101—7.PMID 10798299.doi:10.1016/S0378-4347(00)00039-6. CS1 одржавање: Формат датума (веза)

Spoljašnje veze

[уреди |уреди извор]
Normativna kontrola: DržavneУреди на Википодацима
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sperma&oldid=29086969
Категорије:
Сакривене категорије:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp