Samocenzura je čincenzure iliprikrivanja sopstvenog diskursa. Ovo se radi iz straha ili poštovanja prema senzibilitetu ili preferencijama (stvarnim ili zapaženim) drugih i bez otvorenog pritiska bilo koje određene strane ili institucije vlasti. Samocenzuru često praktikujufilmski producenti,filmski reditelji,izdavači,voditelji vesti,novinari,muzičari i druge vrsteautora, uključujući pojedince koji koristedruštvene medije.
Član 19.Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima garantujeslobodu govora od svih oblika cenzure. U članu 19 izričito se navodi da „svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu mišljenja bez mešanja i da traži, prima i prenosi informacije i ideje putem bilo kog medija i bez obzira na granice.“[1]
Praksa samocenzure, kao i sama cenzura, ima dugu istoriju.[2][3][4]