Okultacije mogu biti prelazi (tranzit) i pomračenja (eklipse). Prelazi se odnose na slučajeve u kojima je bliže telo prividno ili stvarno manje od udaljenijeg, kao na primer prolaz Merkura[6] ili Venere preko Sunca. Pomračenja uglavnom predstavljaju događaje kada se telo kreće u senci drugog, kao što je lunarna ili solarna eklipsa - u prvom slučaju mesec se kreće u Zemljinoj senci, dok je u drugom slučaju prividni prečnik Meseca jednak solarnom, tako da je Mesec u celosti ili delimično prikriva Sunce. Sva tri događaja su vidljivi rezultatsizigije.[7][8]
Ole Remer je 1675. ustanovio da trenuci opažanjaokultacija (kad senebesko telo, gledano saZemlje, skriva iza drugog)Jupiterovih satelita (primer jeIo) zavise odbrzine širenja svetlosti.[9] Do tada se smatralo da sesvetlost prenosi s beskonačnombrzinom. Kada se Zemlja nalazi u položaju 1 (vidi sliku dole), posmatrač nalazi da do okultacija dolazi u jednakim vremenskim razmacima, tada se Zemlja niti približava niti udaljava od Jupitera. U položaju 2. Zemlja se udaljava od Jupitera, a posmatrač nalazi da trenuci okultacije kasne. Razlog je u tome što je svetlosti potrebno dodatno vreme da prevali povećanuudaljenost do Zemlje. Ako se zamisli da su najpre posmatrane okultacije u položaju 1, te da se onda prešlo zajedno sa Zemljom u položaj 3, a da putem nisu posmatrane okultacije. Znajući u kojim su se razmacima vremena okultacije pojavljivale u položaju 1, može se predvideti vreme okultacije u položaju 3. Do nje ne bi dolazilo još toliko vremena koliko je svetlosti potrebno da prevali udaljenost od položaja Zemlje 1 do položaja Zemlje 3, a to je dužina 2a. Remer je izmerio da ukupno kašnjenje iznosi okot = 1.000sekundi. Za brzinu svetlosti izlazi:[10][11]
Numerička vrednost brzine svetlosti direktno zavisi od tačnosti sa kojom je poznata srednja udaljenost do Sunca (u ono vreme poznata kao 140 milionakilometara). Može se uočititi da odnos brzine svetlosti i brzine Zemlje ne zavisi od srednje udaljenosti do Sunca. Naime, kako je brzina kretanja Zemlje po stazi jednakav = 2aπ / Z, gde jeZsiderička godina, to je:
gde je:c – brzina svetlosti,v = brzina kretanja Zemlje,a – udaljenost Zemlje od Sunca,Z -siderička godina Zemlje,π = 3,14,t – vreme kašnjenja svetlosti.
Remer je vršiomerenja oko 8 godina i odnosc : v je izašao oko 7600. Današnje vrednosti su 299 792km/s : 29,8 km/s ≈ 10,100. Zapravo Remer nije napravio nikakav proračun i nije procenio brzinu svetlosti. Na osnovu njegovih merenja to je obavioKristijan Hajgens i on je dobio za oko 25% manju vrednost nego što su današnja merenja. Značajno je da je Remer dokazao da jebrzina svetlosti konačna. Njegovi rezultati nisu u početku prihvaćeni sve dokDžejms Bredli 1727. nije otkrioaberaciju svetlosti. Godine 1809. francuskiastronomŽan-Batist Žozef Delambr je ponovio Remerova merenja, koja su tada obavljena s mnogo tačnijim mernim instrumentima i dobio za brzinu svetlosti oko 300 000 km/s. On je zapravo izmerio da svetlost putuje sa Sunca do Zemlje 8 minuta i 12 sekundi (stvarna vrednost je 8 minuta i 19 sekundi).
^Tom Shachtman (12. 12. 2000).Absolute Zero and the Conquest of Cold. Houghton Mifflin Harcourt. стр. 48—.ISBN0-547-52595-8. „... down to an almost mythical point, an absolute zero, the end of the end. Around 1702, while Amontons was doing his best work in Paris, in Copenhagen the astronomer Ole Romer, who had calculated the finite speed of light, broke his leg. Confined to his home for some time, he took the opportunity of forced idleness to produce a thermometer having two fixed points ...”CS1 одржавање: Формат датума (веза)
Meeus, Jean (1995).Astronomical Tables of the Sun, Moon and Planets. Richmond, Virginia: Willmann-Bell, Inc.ISBN978-0-943396-45-3.
(језик: немачки)Marco Peuschel – Astronomische Tabellen für den Mond von 2007 bis 2016, Mondphasen, Apsiden, Knotendurchgänge, Maximale und minimale Deklinationswerte und Sternbedeckungen sowie ausführliche Ephemeriden für jeden Tag des Jahres, inkl. Mondauf-und Untergänge und physische Daten.
Asher, Johnson, John (29. 12. 2015).How do you find an exoplanet?. Princeton, New Jersey.ISBN9780691156811.OCLC908083548.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
„Transit of Venus – Safety”. University of Central Lancashire. Архивирано изоригинала 25. 9. 2006. г. Приступљено21. 9. 2006.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
Fortney, Jonathan J.; Twicken, J. D.; Smith, Marcie; Najita, Joan R.; Miglio, Andrea; Marcy, Geoffrey W.; Huber, Daniel; Cochran, William D.; Chaplin, William J. (1. 4. 2014). „The K2 Mission: Characterization and Early Results”.Publications of the Astronomical Society of the Pacific (на језику: енглески).126 (938): 398.Bibcode:2014PASP..126..398H.ISSN1538-3873.S2CID119206652.arXiv:1402.5163.doi:10.1086/676406.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
„Combining asteroid models derived by lightcurve inversion with asteroidal occultation silhouettes”.arXiv:abs/1104.4227Проверите вредност параметра|arxiv= (помоћ)., arXiv, 2011