Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Пређи на садржај
Википедија
Претрага

Muskarinski acetilholinski receptor

С Википедије, слободне енциклопедије
Amanita muscaria (muhara), pečurka iz koje jemuskarin izolovan.
Acetilholin - prirodni agonist muskarinskog inikotinskog receptora.
Muskarin - agonist koji se koristi za pravljenje razlike između ove dve klase receptora. Normalno se ne nalazi u telu.
Atropin - antagonist.

Muskarinski acetilholinski receptori, ilimAChR, suG protein-spregnutiacetilholinski receptori nađeni ućelijskim membranama pojedinihneurona[1] i drugihćelija. Oni imaju više uloga, među kojima je svojstvo primarnih receptora stimulisanihacetilholinom oslobođenim izpostganglionih vlakana uparasimpatičkom nervnom sistemu.

Muskarinski receptori su dobili ime po svojoj senzitivnosti namuskarin, za razliku odnikotina.[2] Oni se razlikuju odnikotinskih acetilholinskih receptora (nAChR), receptorskih jonskih kanala koji takođe imaju važnu ulogu uautonomnom nervnom sistemu. Mnogi lekovi i druge supstance (na primerpilokarpin iskopolamin) manipulišu ova dva distinktna tipa receptora delujući kao selektivniagonisti iliantagonisti.[3]

Funkcija

[уреди |уреди извор]

Acetilholin (ACh) jeneurotransmiter nađen isključivo umozgu i autonomnom nervnom sistemu. On je jedini neurotransmiter koji se koristi uneuromišićnim spojnicama.

Muskarinski receptori takođe imaju sledeće uloge:

Receptori oporavka

[уреди |уреди извор]

ACh se uvek služi kao transmiter unutarautonomnih gangliona. Nikotinski receptori na postganglionim neuronima su odgovorni za inicijalnu brzu depolarizaciju neurona. Kao posledica toga, nikotinski receptori se često poistovećuju sa receptorima postganglionih neurona. Međutim, naknadna hiperpolarizacija i spora depolarizacija koje sačinjavaju oporavak postganglionih neurona od stimulacije su posredovanimuskarinskim receptorima, tipova M2 i M1 respektivno.

Periferna autonomna vlakna (simpatička i parasimpatička vlakna) se kategorišu po anatomskom osnovu kao bilo pregangliona ili postgangliona vlakna, a zatim se dalje grupišu u adrenergička vlakna sa korespondirajućimadrenergičkim receptorima, i holinergička vlakna sa holinergičkim receptorima. Pregangliona simpatička vlakna i pregangliona parasimpatična vlakna su holinergička. Sva postgangliona simpatička vlakna su adrenergička. Njihov neurotransmiter jenorepinefrin, izuzev postganglionih simpatičkih vlakana znojnih žlezdi, mišića telesne dlake i skeletalnih mišićaarteriola.

Postganglioni neuroni

[уреди |уреди извор]

Još jedna uloga ovih receptora je u spojevima inervacionog tkiva i postganglionskih neurona u parasimpatičkoj podeli autonomnog nervnog sistema. Ovde se opet acetilholin ponovo koristi kao neurotransmiter, imuskarinski receptori su glavni receptorski tip inervacionog tkiva.

Inervisano tkivo

[уреди |уреди извор]

U kontrastu s tim, spojevi simpatičke podele uglavnom ne koristeacetilholin kao neurotransmiter; umesto njega se koristinorepinefrin. Iz tog razloga muskarinski i nikotinski receptori se ne koriste, negoadrenergičkiα1 iβ1 receptori. Veoma mali broj delova simpatičkog sistema koristi holinergičke receptore (npr. neka postgangliona vlakna koja se završavaju u znojnim žlezdama, koje otpuštaju acetilholin).

Viši centralni nervni sistem

[уреди |уреди извор]

Muskarinski acetilholinski receptori su takođe prisutni u u centralnom nervnom sistemu, u postsinaptičkim i presinaptičkim pozicijama.

Receptorske izoforme

[уреди |уреди извор]

Klasifikacija

[уреди |уреди извор]

Upotrebom selektivnih radio-aktivno-obeleženih agonista i antagonista, pet pod-tipova muskarinkih receptora je utvrđeno. Oni su nazvani M1-M5 (koristeći veliko slovo M i numerički subskript).[4] Na primer, lekpirenzepin je muskarinski antagonist koji je znatno potentniji na M1 receptorima nego na ostalim pod-tipovima.

Genetičke razlike

[уреди |уреди извор]

Genetičari imolekularni biolozi su okarakterisali pet gena koji kodiraju muskarinske receptore (m1-m5). Prva četiri kodiraju farmakološke tipove M1-M4. Peti, M5, odgovara tipu receptora koji nije u to vreme bio detektovan farmakološki. Receptori m1 i m2 su utvrđeni na osnovu parcijalnogsekvenciranja proteina M1 i M2 receptora. Drugi su nađeni potragom za homolozima, koristećibioinformatičke tehnike.

Razlike u G proteinima

[уреди |уреди извор]

G proteini sadrže alfa-podjedinicu koja je kritična za funkcionisanje receptora. Te podjedinice mogu da poprime više formi. Postoje četiri široke klase G-proteina:Gs,Gi,Gq, iG12/13.[5] Muskarinski receptori se razlikuju u pogledu G proteina koji vezuju. G proteini se takođe klasifikuju u pogledu njihove podložnosti nakolera (CTX) ipertuzijskom toksinu (PTX). Gs i neki Gi pod-tipovi (Gαt i Gαg) su CTX podložni. Samo su Gi tipovi PTX podložni, izuzev Gαz, koji je imun. Takođe, kad su vezani za agonist, ti G proteini normalno senzitivni na PTX postaju isto tako CTX podložni.[6]

Razne G-proteinske podjedinice različito deluju na sekundarne glasnike, povećavaju izražavanje fosfolipaza, umanjuju prisustvo cAMP, itd.

Zbog stroge korelacije sa tipovima muskarinskog receptor, CTX i PTX su korisna eksperimentalna oruđa za istraživanje tih receptora.

Poređenje tipova
TipGenFunkcijaPTXCTXEfektoriAgonisti[7]Antagonists[7]
M1CHRM1ne
(da)
ne
(da)
Gq
(Gi)
(Gs):
SporEPSP.
K+ provođenje[8][9]
M2CHRM2daneGi
K+ provodnost[8]
Ca2+ provodnost[8]
M3CHRM3neneGq
M4CHRM4
  • Aktivacija M4 uzrokuje umanjenje lokomocije[8]
  • UCNS
da?Gi
K+ provodnost[8]
Ca2+ provodnost[8]
M5CHRM5ne?Gq

Reference

[уреди |уреди извор]
  1. ^Eglen RM (2006). „Muscarinic receptor subtypes in neuronal and non-neuronal cholinergic function”.Auton Autacoid Pharmacol.26 (3): 219—33.PMID 16879488.doi:10.1111/j.1474-8673.2006.00368.x. 
  2. ^Ishii M, Kurachi Y (2006).„Muscarinic acetylcholine receptors”.Curr. Pharm. Des.12 (28): 3573—81.PMID 17073660.doi:10.2174/138161206778522056. Архивирано изоригинала 05. 02. 2009. г. Приступљено09. 10. 2018. 
  3. ^Purves, Dale, George J. Augustine, David Fitzpatrick, William C. Hall, Anthony-Samuel LaMantia, James O. McNamara, and Leonard E. White (2008).Neuroscience. (4th изд.). Sinauer Associates. стр. 122–6.ISBN 978-0-87893-697-7. CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза)
  4. ^Caulfield MP, Birdsall NJ (1998). „International Union of Pharmacology. XVII. Classification of muscarinic acetylcholine receptors”.Pharmacological Reviews.50 (2): 279—90.PMID 9647869. 
  5. ^Simon MI, Strathmann MP, Gautam N (1991). „Diversity of G proteins in signal transduction”.Science.252 (5007): 802—8.PMID 1902986.doi:10.1126/science.1902986. 
  6. ^Dell'Acqua ML, Carroll RC, Peralta EG (15. 3. 1993).„Transfected m2 muscarinic acetylcholine receptors couple to G alpha i2 and G alpha i3 in Chinese hamster ovary cells. Activation and desensitization of the phospholipase C signaling pathway”.J. Biol. Chem.268 (8): 5676—85.PMID 8449930. Архивирано изоригинала 10. 02. 2009. г. Приступљено15. 02. 2011. 
  7. ^абTripathi KD (2004).Essentials of Medical Pharmacology (5th изд.). India: Jaypee Brothers, Medical Publishers. стр. 890 pages.ISBN 978-81-8061-187-2.  if nothing else mentioned in table
  8. ^абвгдђежзијклљмнњопрстћуфхцчџшааабавагадађаеажазаиајакалаљамRang HP, Dale MM, Ritter JM, Moore PK (2003). „Ch. 10”.Pharmacology (5th изд.). Elsevier Churchill Livingstone. стр. 139.ISBN 978-0-443-07145-4. 
  9. ^Uchimura N, North RA (1990).„Muscarine reduces inwardly rectifying potassium conductance in rat nucleus accumbens neurones”.J. Physiol. (Lond.).422: 369—80.PMC 1190137Слободан приступ.PMID 1693682. Архивирано изоригинала 30. 01. 2009. г. Приступљено15. 02. 2011. 

Literatura

[уреди |уреди извор]
  • Rang HP, Dale MM, Ritter JM, Moore PK (2003). „Ch. 10”.Pharmacology (5th изд.). Elsevier Churchill Livingstone. стр. 139.ISBN 978-0-443-07145-4. 
  • Tripathi KD (2004).Essentials of Medical Pharmacology (5th изд.). India: Jaypee Brothers, Medical Publishers. стр. 890 pages.ISBN 978-81-8061-187-2. 
  • Purves, Dale, George J. Augustine, David Fitzpatrick, William C. Hall, Anthony-Samuel LaMantia, James O. McNamara, and Leonard E. White (2008).Neuroscience. (4th изд.). Sinauer Associates. стр. 122–6.ISBN 978-0-87893-697-7. CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза)

Spoljašnje veze

[уреди |уреди извор]
Klasa A:Rodopsinu slični
Neurotransmiter
Adrenergički
α1 (A,B,D) • α2 (A,B,C) • β1 • β2 • β3
Purinski
Serotoninski
(svi osim 5-HT3)5-HT1 (A,B,D,E,F) • 5-HT2 (A,B,C) • 5-HT (4,5A,6,7)
Drugi
Acetilholin (M1,M2,M3,M4,M5) • Dopamin (D1,D2,D3,D4,D5) • Histamin (H1,H2,H3,H4) • Melatonin (1A,1B,1C) • TAAR (1,2,3,5,6,8,9)
Metaboliti i
signalni molekuli
Eikozanoidni
CysLT (1,2) • LTB4 (1,2) • FPRL1 • OXE • Prostaglandin (DP (1,2),EP (1,2,3,4),FP) • Prostaciklin • Tromboksan
Drugi
Peptid
Neuropeptidni
B/W (1,2) • FF (1,2) • S • Y (1,2,4,5) • Neuromedin (B,U (1,2)) • Neurotenzin (1,2)
Drugi
Razno
Orfan
Drugi
Klasa B:Sekretinu slični
Orfan
Drugi
Klasa C:Metabotropni
glutamat /feromon
Ukus
TAS1R (1,2,3) • TAS2R (1,3,4,5,8,9,10,12,13,14,16,19,20,30,31,38,39,40,41,42,43,45,46,50)
Drugi
Klasa F:
Frizzled /Zaglađeni
Uvojiti
Zaglađeni
Muskarinski acetilholinski receptor nasrodnim projektima Vikipedije:
Mediji na Ostavi
Podaci na Vikipodacima
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Muskarinski_acetilholinski_receptor&oldid=30022278
Категорија:
Сакривене категорије:

[8]ページ先頭

©2009-2026 Movatter.jp