Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Пређи на садржај
Википедија
Претрага

Međunarodni standardni broj knjige

С Википедије, слободне енциклопедије
ISBN sa 10 i 13 cifara.

Međunarodni standardni broj knjige[1] (engl.InternationalStandardBookNumber,ISBN) je jedinstveni identifikator knjiga i drugih omeđenih publikacija bez obzira na medijum (papir, kompakt disk...) na kojem se objavljuju. Njegova primjena počinje1966. godine, kada je počeo da se koristi uVelikoj Britaniji kao SBN (engl.Standard Book Number- standardni broj knjige), a obuhvatao je samo izdavače sa engleskog govornog područja.[2][3]Sedamdesetih godina prošlog stolećaSBN postaje međunarodno prihvaćen i preimenovan je u ISBN.1972. godine osnovana jeMeđunarodna agencija za ISBN sa sjedištem uBerlinu koji koordiniše rad nacionalnih agencija za ISBN i prati primjenu sistema.[4]

Struktura ISBN-a

[уреди |уреди извор]

Oznaka međunarodnog standardnog knjižnog broja sastoji se odakronima engleskog naziva ISBN i trinaest cifara raspoređenih u pet skupina koje su međusobno odvojene crticom.[5] Prvu skupinu čini trocifreni prefiks, druga je oznaka nacionalne, geografske ili jezičke grupe, treća je oznaka izdavača, četvrta označava naslov, a peta je kontrolni broj. „Broj cifara u trećoj i četvrtoj skupini ovisi o planu izdavača, odnosno broju naslova koje izdavač namjerava da objavi.“

Do 1. januara 2007. godine ISBN oznaka sastojala se od deset cifara raspoređenih u četiri skupine međusobno odvojenih razmakom ili crticom. Od 1. januara 2007. oznaka međunarodnog standardnog knjižnog broja promijenila se iz desetocifrene u trinaestocifrenu tako da je desetocifrena oznaka dobila trocifreni prefiks 978 i novi kontrolni broj. Na taj način međunarodni standardni broj knjige u potpunosti je usklađen sa crtičnim kodomEAN-13 (engl.European Article Numbering- evropsko numerisanje proizvoda).Izdavači koji su se uključili u sistem ISBN prije 1. januara 2007. ne smiju da koriste desetocifrene ISBN oznake koje su im dodijeljene prije tog datuma, već ih moraju preračunati u trinaestocifrene ISBN oznake uz pomoć pretvarača dostupnog na zvaničnom sajtu ISBN.[6]

Kako se izdavač uključuje u sistem ISBN

[уреди |уреди извор]

Svaki izdavač koji želi da se uključi u ISBN sistem treba najprije da ispuni upitnik, koji se preuzima u nacionalnoj agenciji za ISBN, i da priloži plan izdavača. Na temelju toga izdavač zauzima odgovarajuće mjesto u sistemu ISBN. Uključenjem u sistem ISBN podaci o izdavaču objavljuju se u međunarodnom imeniku izdavača (engl.Publishers' International. ISBN Directory), koji jednom godišnje izdaje Međunarodna agencija za ISBN.

Zašto ISBN?

[уреди |уреди извор]

Uvođenje međunarodnog standardnog knjižnog broja rezultat je porasta izdavačke produkcije u cijelome svijetu ali i potrebe da svi oblici poslovanja s knjigom (uvoz-izvoz, obrada porudžbina, evidencija pretporudžbina, marketing,bibliografski opis, svi oblici međunarodne razmjene knjiga,inventura, službe skladištenja itd.) budu ažurirani i računarski čitljivi, tj. pogodni za automatsku obradu podataka.

Vidi još

[уреди |уреди извор]

Reference

[уреди |уреди извор]
  1. ^Trtovac 2016.
  2. ^Gordon Fosters original 1966 report can be found atInformaticsdevelopmentinstitute.net
  3. ^„Istorija ISBN broja” (на језику: енглески).Архивирано из оригинала 20. 4. 2014. г. 
  4. ^ISO 2108:1978(PDF), ISO 
  5. ^TC 46/SC 9,Frequently Asked Questions about the new. ISBN standard from ISO, CA: LAC‐BAC [мртва веза]
  6. ^„Zvaničan sajt ISBN-a”. Приступљено25. 12. 2023. 

Literatura

[уреди |уреди извор]
ISO standardipo brojevima
1–9999
10000–19999
20000+
Međunarodne
Državne
Međunarodni standardni broj knjige nasrodnim projektima Vikipedije:
Mediji na Ostavi
Podaci na Vikipodacima
Taksoni na Vikivrstama
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Međunarodni_standardni_broj_knjige&oldid=29214179
Категорије:
Сакривене категорије:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp