Preledenog doba Škotska je imala topliju klimu i verojatno je bila naseljena. Nakon ledenog doba ljudi su se vratili u Škotsku tek oko 9600. p. n. e.Mezolitski lovci-skupljači bili su prvi doseljenici izEngleske. Njihovi ostaci pronađeni su u okoliniKramonda blizuEdinburga i datiraju od oko 8.500. p. n. e. Brojni nalazi iz istog vremena iz cele Škotske govore o izuzetnomnomadskom narodu pomoraca koji su pravili oruđa odkosti,kamena irogova.
Na severu Škotske, uOrkniju, nalaze se najstariji nalazineolitske naseobine u Evropi –Skara Bre. Za najstariju postojeću neolitku kuću smatra se kamena kuća Knap u Hovaru, iz oko3500. p. n. e. Iz istog razdoblja datiraju i prve grobne dvorane (Mešou na Orkniju) imegalitska svetilišta (Prsten u Brodgaru na Orkniju iKalaniš na ostrvuLuis) koja su paralelnaStounhendžu u Engleskoj.
UtvrđenjeStirling navulkanskoj steni iznad rekeFort postoji od najranijih vremena i preživelo je brojne opsade.
Prostor Škotske je u rimskim spisima nazivanKaledonija. Na severu su obitavala plemenaPikta koja suRimljani bezuspešno pokušavali da pokore.
Početkom6. vekaŠkoti (keltsko pleme iz severoistočneIrske) se doseljavaju na područje današnje grofovijeArgajl, gde su Škoti osnovali malo kraljevstvoDalriadu.Hrišćanstvo se (takođe pristiglo iz Irske) postupno počelo širiti ne samo među Škotima, nego i istočno na teritoriji Pikta.
Oko1016. godine, porazivšiAngle ubici kod Karhama, kraljMalkolm II (škotski:Máel Coluim) je zavladao pokrajinomLotijan, pokrajinama između Tvida iFirta od Forta, i bivšim britanskim kraljevstvomStratklajd u kojem je za kralja postavio svog unukaDankana I. Kada je1034. godine Dunkan nasledio svog dedu Malkolma II, Škoti, Pikti, Angli iBriti su sjedinjeni u jedinstvenu kraljevinu nazvanuKraljevstvo Škota (engleski:Kingdom of Scots), a Dankan je bio prvi vladar sa naslovom „kralja Škota”. Dankan je poginuo u građanskom ratu (1040) protiv svog vojskovođe i bratićaMakbeta, koji se potom proglasio kraljem, ali ga je1057. godine porazio Dunkanov sinMalkolm III Kanmor (1058–1093).[2]
Najmoćniji Malkolmov naslednik bio jeDejvid I Škotski (1124—1153) za vreme čije se vladavine Škotska postepeno anglizira i feudalizijuje.
VladavinaAleksandra III (1249—1286) je bilo doba jake kraljevske vlasti, te mira i privrednog prosperiteta zemlje (kasnije nazvano „zlatnim razdobljem”" škotske istorije).
Nakon smrti maloletne unuke i naslednice Aleksandra III, Margarete zvane Deva od Norveške (1290), javlja se čak 13 pretendenata na škotski tron. Presuditelj u tom sporu, engleski kraljEdvard I Plantagenet, izabrao jeDžona Bejliola, ali kada se ovaj pobunio ne želeći da bude engleskivazal, Edvard je poveo rat protiv Škotske i nakon pobede krajDanbara (1296) ovladao je zemljom. Već iduće godine izbio je protivengleski ustanak škotskog naroda koji je predvodioVilijam Valas te naneoEnglezimaporaz kraj Stirlinga, ali je1298. godine izgubiobitku kod Falkerka. Ustanak se nastavio do1305, kada je Valas uhvaćen i smaknut. Godine1306. vodstvo ustanka preuzimaRobert Brus te se iste godine kruniše za kralja kaoRobert I Škotski.
Kralj Robert I bio je izuzetno uspešan u borbama protiv Engleza i1314. godine porazio ih je ubici kod Benokberna te je Škotska stekla samostalnost. Englezi su konačno priznali nezavisnost Škotske1328. godine. Uprkos toga, ratovi s Englezima su nastavljeni i tokom vladavine Robertovog sinaDavida II (1329–1371).
Godine1371. na škotsko prijestolje stupaRobert II Škotski iz dinastijeStjuart (1371-1390). Nakon Roberta III (1390—1406) izređalo se više Stjuarta, koji dolaze na prestolje kao deca. Tokom 14. i15. veka kraljevska vlast slabi u korist domaćeg krupnog plemstva, a istodobnoŠkoti dolaze u sve češće sukobe saEnglezima.
Tokom 15. veka započeo je kulturni razvoj Škotske osnivanjem Univerziteta Sv. Andrije (1413) uFifeu, Univerziteta uGlazgovu (1450) i Univerziteta uAberdinu (1495), kao i usvajanjemZakona o obrazovanju (Education Act)1496. god.
Godine1468. dogodilo se poslednje veliko proširenje škotskih zemalja kada jeDžejms III Škotski oženioMargaretu od Danske, dobivši tako ostrvaOrkni iŠetlande umiraz. Nakon njegove smrti ubici kod Sočiberna (1488), njegov naslednikDžejms IV od Škotske osnovao jeŠkotsku kraljevsku mornaricu i uspešno okončao pseudovladavinuOstrvskih lordova, čime su zapadna ostrva dospela pod delotvornu kraljevsku kontrolu. Godine1503. Džejms IV oženio je kćerku engleskog kraljaHenrija VII,Margaretu Tudor, čime je dao temelje ujedinjenju dve kruna u 17. veku. Njegova vladavina se smatra kulturnim procvatom Škotske kada je stiglarenesansa iz Evrope. On je ujedno bio poslednji kralj koji je govoriogalski jezik.
Godine1513. Englezi su teško porazili Škote, a sam škotski kraljDžejms IV (1488–1513) poginuo je u bici. Godine1542. ubici kod Solvej Mosa poražen je i kraljDžejms V (1513—1542), kralj koji se znatno oslanjao na savezništvo sFrancuzima (njegova prva žena,Madlen od Francuske, bila je kćerkaFransoa I). Nakon njegove smrti Škotskom je, umesto njegove maloletne kćeriMeri Stjuart, upravljalaMarija od Giza, Džejmsova druga supruga. Uz francusku vojnu pomoć Englezi su1551. potisnuti iz Škotske. Francuski uticaj u zemlji tada posebno jača (visoke položaje u upravi zauzimalo je upravo francusko plemstvo), a škotsko-francusko savezništvo potvrđeno je udajom Meri Stuart za francuskog prestolonaslednika. Istovremeno u Škotskoj jačaprotestantizam (poseobnokalvinizam) ne samo među građanima nego i u znatnom delu plemstva. Godine1557. sklopljen je savez protestanata (covenant), koji je podupirala engleska kraljicaElizabeta I
Kada su1559. Marija i njen suprugFransoa II uzeli i naslov engleskih suverena, engleska je flota blokirala1560.Lit. Iste godine, ugovorom u Edinburgu, francuska je vojska bila prisiljena da napustiti Škotsku; kasnije je parlament službeno prihvatioreformaciju, proglasio slobodu veroispovesti, te sprovodiosekularizaciju crkvenih imanja.
S povratkom Marije Stjuart u Škotsku1561. godine razbuktala se borba između katolika i pristaša reformacije. Godine1567. protestanti su digli ustanak i prisilili Mariju Stjuart naabdikaciju u korist maloletnog sinaDžejmsa VI. Marija je1568. potražila utočište u Engleskoj, gde ju je rođaka Elizabeta I zatočila i1587. optuživši je za veleizdaju pogubila.
Džejms VI, kao praunuk Margarete Tudor (kćeri Henrija VII), proglašen je (nakon Elizabetine smrti1603) iengleskim kraljem (Džejms I). Time je ostvarenapersonalna unija između Škotske i Engleske, mada će obe zemlje zadržati još čitav jedan vek svoje zasebne parlamente. Njegov naslednikČarls I (1625—1649) nametnuo je Škotskoj anglikansko bogoslužje, što je1638. dovelo do pobune, koja je zahvatila celu zemlju i dala neposredan podsticaj engleskoj buržujskoj revoluciji.[3] Kada je1642. u Engleskoj izbio rat između kralja i Parlamenta, škotski suprezbiterijanci bili prirodnisaveznici engleskihpuritanaca iOlivera Kromvela. Godine1643. Škoti su sklopilii formalni savez s engleskim parlamentom (Solemn League and Covenant); njihove su vojne formacije učestvovale1644. na strani puritanaca u velikoj bici kod Marston Mura, a1645. kraljevske snage u Škotskoj potpuno su razbijene. Poražen i u Engleskoj, Čarls I je pobegao1646. u Škotsku, međutim Škoti su ga izručili engleskom parlamentu.
Svrgavanje Čarlsa I (1649) i proglašenjerepublike (pod nazivomKomonvelt Engleske) izazvali su negodovanje škotske aristokratije i imućnih slojeva, koji su u produbljenju engleske revolucije osećali pretnju za svoje klasne interese. Da bi predusreli opasnost, škotski prezbiterijanci su manifestovali svoju privrženostdinastiji, te u Edinburgu proglasili kraljem sina Čarlsa I. Kada seČarls II vratio izHolandije u Škotsku, rat s Engleskom postao je naizbežan. Godine1650. je Kromvel naneo Škotima težak poraz kodDanbara, a1651. godine definitivno je slomio njihov otpor i Škotska je bila ujedinjena s Engleskom u Komonveltu.
Parlament uEdinburgu je bio središte škotske vlasti od1639. do1707. godine.
Čarls II, došavši1660. na prestolje, pokazao se kao brutalandespot. Sporazum i sve zakonske mere od1633. nadalje ukinuti su,anglikanska crkva ponovno je nametnuta celoj zemlji, a Škoti „otpadnici” izvrgnuti su progonima. Prvu bunu1666. (pohod na Edinburg) ugušila je kraljevska vojska.
Novi veliki ustanak izbio je1679, ali i taj je ubrzo ugušen, nakon čega u Škotskoj nastaje era krvaverepresije (Killing time). Reakcija je besnila i za vreme Čarlsovog naslednika Džejmsa VII (Džejms II za Englesku), koji je favorizirao katolike. Škoti su u punoj meri podupirali prevrat1688, kojim je Džejms svrgnut sa prestola, a ustoličen jeVilijam III Oranski1689.Ustanak jakobita (pristaša svrgnutog kralja Džejmsa VII) slomljen je1689, a1690. odlukom parlamenta, prezbiterijanizam je u celosti uspostavljen.
Već krajem 17. i početkom18. veka u Engleskoj i Škotskoj pojavljuju se predlozi za tešnju uniju između dve zemalje. Definitivni plan unije oba su parlamenta prihvatila početkom1707; spojena kraljevstva Škotske i Engleske nosiće imeVelika Britanija, koja će imati jednu zastavu (Union Jack), a državom će upravljati jedan parlament. Zakonom o Uniji, koji je stupio na snagu 1. maja1707, posebni škotski i engleski parlament prestali su da postoje, a u oktobru iste godine sastao seParlament Velike Britanije.
Nakon unije, u toku prve polovine 18. veka, znatan deo plemenske aristokratije (klanova) u planinskom delu Škotske nije odustajao od pokušaja da silomrestaurira dinastiju Stjuart. Njene pristaše, jakobiti, digli su četiri ustanka, od kojih su dva (1708. i1719) ugušena uzametku, dok su ustanci1715. i 1745—1746. bili poprimili veće razmere. Veći broj vođa klanova bio je zatim proteran ili smaknut, a upravu nad njihovim posedima preuzele suvladine komisije.
Tokom19. veka u Škotskoj traju nastojanja za parlamentarnu reformu;1885. godine formirano je u parlamentu zasebno ministarstvo za Škotsku, a njegov ministar je ujedno i član britanske vlade.
U drugoj polovini20. veka ponovno jačaju težnje za autonomijom Škotske, a u septembru1997. godine (na podsticajlaburističke vlade britanskog premijeraTonija Blera) nareferendumu je s većinom glasova podstaknuto formiranje zasebnog škotskog parlamenta, a prvi izbori za njegov saziv održani su1999. godine.
Zakonodavnu vlast takođe ima i parlament uVestminsteru, te ona može nadglasatizakone koje je usvojio Škotski parlament. Škotska nema svogdržavnog poglavara, na čelu Škotske jebritanska kruna. Održan jereferendum o nezavisnosti Škotske od Velike Britanije2014, na kome je odlučeno da Škotska ostane u sastavu UK.
^Sukob sa Škotskom je završio ponižavajućim sporazumom po Čarlsa koji je morao pristati na škotske zahteve za građanskim i verskim slobodama. Ugovorom potpisanim u oktobru 1640. Čarls je morao da pristane da platiti troškove škotske vojske koje je ona imala braneći se od njegovih napada.
Donnachie, Ian and George Hewitt (2001).Dictionary of Scottish History.. 384 pp.
Houston, R.A.; W. Knox, ур. (2001).New Penguin History of Scotland. Allen Lane.ISBN978-0-14-026367-1.
Keay, John, and Julia Keay.Collins Encyclopedia of Scotland (2nd ed. 2001). 1101 pp; 4000 articles; emphasis on history
Lenman, Bruce (2009).Enlightenment and Change: Scotland 1746-1832 (2nd изд.). Edinburgh University Press. стр. 280.ISBN978-0-7486-2515-4.. 1st edition also published under the titlesIntegration, Enlightenment, and Industrialization: Scotland, 1746–1832 (1981) andIntegration and Enlightenment: Scotland, 1746–1832 (1992).
Mackie, J. D., Bruce Lenman, and Geoffrey Parker. (1984).A History of Scotland. Penguin Adult.ISBN0140136495.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза)
Tabraham, Chris, and Colin Baxter (2004).The Illustrated History of Scotland. Reaktion Books.ISBN1932573011.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза).
Glendinning, Miles, Ranald MacInnes, Aonghus MacKechnie (1996).A History of Scottish Architecture: From the Renaissance to the Present Day.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза).
Lawrence, Christopher (2005).Rockefeller Money, the Laboratory, and Medicine in Edinburgh, 1919-1930: New Science in an Old Country. University of Rochester Press.ISBN978-1-58046-195-5.. 373
Levack, Brian (2007).Scottish Witch Hunting: Law, Politics and Religion..
McDonald, R. A., ур. (2002).History, Literature and Music in Scotland, 700–1560.. 243 pp.
Mackenzie, D. A. (1935).Scottish Folklore and Folklife..
McEwan, Peter J. M.Dictionary of Scottish Art and Architecture.. Wappingers Falls, N.Y.: Antique Collectors Club, 1995. 626 pp.
McNeill, F. Marion (01. 01. 1961).The Silver Bough. volume 1: Scottish Folk-Lore and Folk-Belief.ISBN978-0-86241-231-9.Проверите вредност парамет(а)ра за датум:|year= / |date= mismatch (помоћ).
Barrow, G. W. S., ed.,Scotland and Its Neighbours in the Middle Ages (Hambleton, 1992).
Barrow, G. W. S., Grant, A., and Stringer, K. J. (ур.).Medieval Scotland: Crown, Lordship and Community. Edinburgh University Press.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак уредника (веза). (1998).
Corning, C. (2006).The Celtic and Roman Traditions: Conflict and Consensus in the Early Medieval Church. Macmillan..
Duncan, A. A. M.Scotland: The Making of the Kingdom, The Edinburgh History of Scotland, Volume 1. Mercat Press.. (1989).
Forte, A., Oram, R. D., and Pedersen, F.Viking Empires. Cambridge University Press.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза). (2005).
Hudson, B. T. (1994).Kings of Celtic Scotland. Greenhill..
Macquarrie, A. (2004).Medieval Scotland: Kinship and Nation. Sutton..
Maddicott, J. R., and Palliser, D. M., ур. (2000).The Medieval State: Essays presented to James Campbell. Continuum.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак уредника (веза).
Woods, J. D., and Pelteret, D. A. E. (ур.).The Anglo-Saxons, Synthesis and Achievement. Wilfrid Laurier University Press.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак уредника (веза). (1985).
Buchan, James (2003).Crowded with Genius: The Scottish Enlightenment: Edinburgh's Moment of the Mind. Harper Collins.ISBN978-0-06-055889-5.
Campbell, R. H. and Andrew S. Skinner, ур. (1982).The Origins and Nature of the Scottish Enlightenment.. 12 essays by scholars, esp. on history of science.
Daiches, David, Peter Jones and Jean Jones (1986).A Hotbed of Genius: The Scottish Enlightenment, 1730–1790.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза). 170 pp; well-illustrated introduction.
Davidson, Neil (2003).Discovering the Scottish Revolution, 1692–1746. London, England: Pluto Press.ISBN978-0-7453-2053-3.
Devine, T. M. (1994).Clanship to Crofters' War: the Social Transformation of the Scottish Highlands. Manchester University Press.ISBN978-0-7190-3482-4..
Hemingway, Andrew (1989). „The 'Sociology' of Taste in the Scottish Enlightenment”.Oxford Art Journal.12 (2): 3—35.JSTOR1360354.doi:10.1093/oxartj/12.2.3.
Herman, Arthur,How the Scots Invented the Modern World: The True Story of How Western Europe's Poorest Nation Created Our World & Everything in It (Crown, 2001),and text search.
Hont, Istvan, and Michael Ignatieff (1986).Wealth and Virtue: The Shaping of Political Economy in the Scottish Enlightenment. Cambridge University Press.ISBN0521312140.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза).
Ottenberg, June C. (1978). „Musical Currents of the Scottish Enlightenment”.International Review of the Aesthetics and Sociology of Music.9 (1): 99—109.JSTOR836530.doi:10.2307/836530.
Phillipson, N.T. and Mitchison, Rosalind, ур. (1996).Scotland in the Age of Improvement.ISBN978-0-7486-0876-8.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак уредника (веза).
Robertson, John (2005).The Case for the Enlightenment: Scotland and Naples 1680–1760..
Withers, Charles W. J. and Wood, Paul, ур. (2002).Science and Medicine in the Scottish Enlightenment.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак уредника (веза). 364 pp.
Wood, P., ур. (2000).The Scottish Enlightenment: Essays in Reinterpretation.
MacRobert, A. E (2008). „The Myths about the 1745 Jacobite Rebellion”.Historian (99): 16—23. 2008,
MacInnes, Allan I. (октобар 2007). „Jacobitism in Scotland: Episodic Cause or National Movement?”.Scottish Historical Review.86 (222): 225—252.doi:10.3366/shr.2007.86.2.225.CS1 одржавање: Формат датума (веза), ,2 ; emphasises its traditionalism.
Ewan, Elisabeth, ур. (2006).The Biographical Dictionary of Scottish Women: From the Earliest Times to 2004.
Ewan, Elizabeth (март 2009). „A New Trumpet? The History of Women in Scotland 1300–1700”.History Compass.7 (2): 431—446.doi:10.1111/j.1478-0542.2008.00588.x.CS1 одржавање: Формат датума (веза); a new field since the 1980s; favourite topics are work, family, religion, crime, and images of women; scholars are using women's letters, memoirs, poetry, and court records.
Anderson, Robert (2012). „University History Teaching, National Identity and Unionism in Scotland, 1862–1914”.Scottish Historical Review.91 (1): 1—41.doi:10.3366/shr.2012.0070..
Aspinwall, Bernard (2008). „Catholic realities and pastoral strategies: Another look at the historiography of Scottish Catholicism, 1878–1920”.Innes Review.59 (1): 77—112.S2CID162376698.doi:10.3366/E0020157X08000164..
Bowie, Karin (2013). „Cultural, British and Global Turns in the History of Early Modern Scotland”.Scottish Historical Review.92 (April 2013 Supplement): 38—48.doi:10.3366/shr.2013.0166., .
Brown, Keith M (2013). „Early Modern Scottish History – A Survey”.Scottish Historical Review.92 (April 2013 Supplement): 5—24.doi:10.3366/shr.2013.0164., .
Devine, T. M. and J. Wormald, ур. (2012).The Oxford Handbook of Modern Scottish History. Oxford University Press.
Falconer, J. R. D. (2011). „Surveying Scotland's Urban Past: The Pre-Modern Burgh”.History Compass.9 (1): 34—44.doi:10.1111/j.1478-0542.2010.00741.x..
Kidd, C. (2003).Subverting Scotland's Past: Scottish Whig Historians and the Creation of an Anglo-British Identity 1689–1830. Cambridge University Press.
Lee, Jr., Maurice.Richard Schlatter, ed., ур. (1966). „Scottish History since”.Recent Views on British History: Essays on Historical Writing since 1966. Rutgers University Press. стр. 377—400.CS1 одржавање: Текст вишка: списак уредника (веза). (1984).
MacKenzie, John M. (2008). „Irish, Scottish, Welsh and English Worlds? A Four-Nation Approach to the History of the British Empire”.History Compass.6 (5): 1244—1263.doi:10.1111/j.1478-0542.2008.00543.x.
Raftery, Deirdre; McDermid, Jane; Jones, Gareth Elwyn (2007). „Social Change and Education in Ireland, Scotland and Wales: Historiography on Nineteenth-century Schooling”.History of Education.36 (4–5): 447—463.S2CID143116479.doi:10.1080/00467600701496690..
Smout, T. C. (2007). „Scottish History in the Universities since the 1950s”.History Scotland Magazine.7 (5): 45—50..