Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Пређи на садржај
Википедија
Претрага

Istorija Škotske

С Википедије, слободне енциклопедије
Skara Bre, najstarija neolitska naseobina u Evropi
Grb
Zastava

Istorija Škotske jeistorija današnjeg prostoraŠkotske i narodaŠkota od praistorije do danas. Zapisana istorija Škotske počinje sa dolaskomRimskog carstva u1. veku, kad jeprovincijaBritanija dosezala na sever doAntoninovog zida. Severno od njega je bilaKaledonija, naseljenaPiktima, čiji ustanci su prisilili rimske legije da se povuku doHadrijanovog zida. Kada se Rim konačnopovukao iz Britanije,gelski napadači zvaniSkoti počeli su da kolonizuju Zapadnu Škotsku i Vels. Pre rimskig doba,praistorijska Škotska je ušla uneolitsko doba oko 4000. p. n. e.,bronzano doba oko 2000. p. n. e., igvozdeno doba oko 700. p. n. e..

Gelsko kraljevstoDalrijada je bilo osnovano na zapadnoj obali Škotske u 6. veku. U narednom veku,irski misionari su upoznali prethodnopaganske Pikte sakeltskim hrišćanstvom. SledećiengleskuGregorijansku misiju, piktski kraljNektan je odlučio da ukine većinu keltskih praksi u koristrimskih obreda, ograničavajući gelski uticaj u njegovom kraljevstvu i izbegavajući rat saanglijskomNortambrijom.[1] Pri kraju 8. veka su počeleVikinške invazije, što je prisililo Pikte i Gele da prestanu sa njihovim istorijskim neprijateljstvom i da se ujedine u 9. veku, čime je formiranaKraljevina Škotska.

Praistorija

[уреди |уреди извор]

Preledenog doba Škotska je imala topliju klimu i verojatno je bila naseljena. Nakon ledenog doba ljudi su se vratili u Škotsku tek oko 9600. p. n. e.Mezolitski lovci-skupljači bili su prvi doseljenici izEngleske. Njihovi ostaci pronađeni su u okoliniKramonda blizuEdinburga i datiraju od oko 8.500. p. n. e. Brojni nalazi iz istog vremena iz cele Škotske govore o izuzetnomnomadskom narodu pomoraca koji su pravili oruđa odkosti,kamena irogova.

MenhiriKalaniša na ostrvuLuis

Na severu Škotske, uOrkniju, nalaze se najstariji nalazineolitske naseobine u Evropi –Skara Bre. Za najstariju postojeću neolitku kuću smatra se kamena kuća Knap u Hovaru, iz oko3500. p. n. e. Iz istog razdoblja datiraju i prve grobne dvorane (Mešou na Orkniju) imegalitska svetilišta (Prsten u Brodgaru na Orkniju iKalaniš na ostrvuLuis) koja su paralelnaStounhendžu u Engleskoj.

120 km dugHadrijanov zid izgrađen je kako bi označio granicuRimskog darstva na jugu ivarvarskih poseda Pikta na severu; i danas odvajaŠkotsku odEngleske.

Drevna istorija

[уреди |уреди извор]
UtvrđenjeStirling navulkanskoj steni iznad rekeFort postoji od najranijih vremena i preživelo je brojne opsade.

Prostor Škotske je u rimskim spisima nazivanKaledonija. Na severu su obitavala plemenaPikta koja suRimljani bezuspešno pokušavali da pokore.

Početkom6. vekaŠkoti (keltsko pleme iz severoistočneIrske) se doseljavaju na područje današnje grofovijeArgajl, gde su Škoti osnovali malo kraljevstvoDalriadu.Hrišćanstvo se (takođe pristiglo iz Irske) postupno počelo širiti ne samo među Škotima, nego i istočno na teritoriji Pikta.

Godine843. Škoti i Pikti su se sjedinili, te pod kraljemKenetom Makalpinom i utemeljili državu koja je obuhvatala veći deo Škotske severno od rekaFort iKlajd (Kraljevstvo Alba).

Kraljevstvo Škota

[уреди |уреди извор]
Jezična podela u Škotskoj tokom ranog12. veka
  Nordijsko-Gelski, uporaba oba jezika
  Ostaci Kambrijskog jezika

Oko1016. godine, porazivšiAngle ubici kod Karhama, kraljMalkolm II (škotski:Máel Coluim) je zavladao pokrajinomLotijan, pokrajinama između Tvida iFirta od Forta, i bivšim britanskim kraljevstvomStratklajd u kojem je za kralja postavio svog unukaDankana I. Kada je1034. godine Dunkan nasledio svog dedu Malkolma II, Škoti, Pikti, Angli iBriti su sjedinjeni u jedinstvenu kraljevinu nazvanuKraljevstvo Škota (engleski:Kingdom of Scots), a Dankan je bio prvi vladar sa naslovom „kralja Škota”. Dankan je poginuo u građanskom ratu (1040) protiv svog vojskovođe i bratićaMakbeta, koji se potom proglasio kraljem, ali ga je1057. godine porazio Dunkanov sinMalkolm III Kanmor (1058–1093).[2]

Najmoćniji Malkolmov naslednik bio jeDejvid I Škotski (1124—1153) za vreme čije se vladavine Škotska postepeno anglizira i feudalizijuje.

U doba vladavineVilijama I Lava (1165–1214) škotska je crkva (1192) podvrgnuta direktnoRimu, a za vreme vladavine njegovog sina i naslednikaAleksandra II (1214–1249) započelo je pokoravanjenorveškihHebrida (okončano1266).

VladavinaAleksandra III (1249—1286) je bilo doba jake kraljevske vlasti, te mira i privrednog prosperiteta zemlje (kasnije nazvano „zlatnim razdobljem”" škotske istorije).

Kraljevstvo bez kralja

[уреди |уреди извор]
Bitka kod Benokberna (1314) izHokamske Biblije iz14. vek

Nakon smrti maloletne unuke i naslednice Aleksandra III, Margarete zvane Deva od Norveške (1290), javlja se čak 13 pretendenata na škotski tron. Presuditelj u tom sporu, engleski kraljEdvard I Plantagenet, izabrao jeDžona Bejliola, ali kada se ovaj pobunio ne želeći da bude engleskivazal, Edvard je poveo rat protiv Škotske i nakon pobede krajDanbara (1296) ovladao je zemljom. Već iduće godine izbio je protivengleski ustanak škotskog naroda koji je predvodioVilijam Valas te naneoEnglezimaporaz kraj Stirlinga, ali je1298. godine izgubiobitku kod Falkerka. Ustanak se nastavio do1305, kada je Valas uhvaćen i smaknut. Godine1306. vodstvo ustanka preuzimaRobert Brus te se iste godine kruniše za kralja kaoRobert I Škotski.

Škotsko kraljevstvo u 14. i 15. veku

[уреди |уреди извор]

Kralj Robert I bio je izuzetno uspešan u borbama protiv Engleza i1314. godine porazio ih je ubici kod Benokberna te je Škotska stekla samostalnost. Englezi su konačno priznali nezavisnost Škotske1328. godine. Uprkos toga, ratovi s Englezima su nastavljeni i tokom vladavine Robertovog sinaDavida II (1329–1371).

Godine1371. na škotsko prijestolje stupaRobert II Škotski iz dinastijeStjuart (1371-1390). Nakon Roberta III (1390—1406) izređalo se više Stjuarta, koji dolaze na prestolje kao deca. Tokom 14. i15. veka kraljevska vlast slabi u korist domaćeg krupnog plemstva, a istodobnoŠkoti dolaze u sve češće sukobe saEnglezima.

Džejms IV od Škotske

Tokom 15. veka započeo je kulturni razvoj Škotske osnivanjem Univerziteta Sv. Andrije (1413) uFifeu, Univerziteta uGlazgovu (1450) i Univerziteta uAberdinu (1495), kao i usvajanjemZakona o obrazovanju (Education Act)1496. god.

Godine1468. dogodilo se poslednje veliko proširenje škotskih zemalja kada jeDžejms III Škotski oženioMargaretu od Danske, dobivši tako ostrvaOrkni iŠetlande umiraz. Nakon njegove smrti ubici kod Sočiberna (1488), njegov naslednikDžejms IV od Škotske osnovao jeŠkotsku kraljevsku mornaricu i uspešno okončao pseudovladavinuOstrvskih lordova, čime su zapadna ostrva dospela pod delotvornu kraljevsku kontrolu. Godine1503. Džejms IV oženio je kćerku engleskog kraljaHenrija VII,Margaretu Tudor, čime je dao temelje ujedinjenju dve kruna u 17. veku. Njegova vladavina se smatra kulturnim procvatom Škotske kada je stiglarenesansa iz Evrope. On je ujedno bio poslednji kralj koji je govoriogalski jezik.

Škotsko kraljevstvo u 16. veku

[уреди |уреди извор]
Meri Stjuart

Godine1513. Englezi su teško porazili Škote, a sam škotski kraljDžejms IV (1488–1513) poginuo je u bici. Godine1542. ubici kod Solvej Mosa poražen je i kraljDžejms V (1513—1542), kralj koji se znatno oslanjao na savezništvo sFrancuzima (njegova prva žena,Madlen od Francuske, bila je kćerkaFransoa I). Nakon njegove smrti Škotskom je, umesto njegove maloletne kćeriMeri Stjuart, upravljalaMarija od Giza, Džejmsova druga supruga. Uz francusku vojnu pomoć Englezi su1551. potisnuti iz Škotske. Francuski uticaj u zemlji tada posebno jača (visoke položaje u upravi zauzimalo je upravo francusko plemstvo), a škotsko-francusko savezništvo potvrđeno je udajom Meri Stuart za francuskog prestolonaslednika. Istovremeno u Škotskoj jačaprotestantizam (poseobnokalvinizam) ne samo među građanima nego i u znatnom delu plemstva. Godine1557. sklopljen je savez protestanata (covenant), koji je podupirala engleska kraljicaElizabeta I

Kada su1559. Marija i njen suprugFransoa II uzeli i naslov engleskih suverena, engleska je flota blokirala1560.Lit. Iste godine, ugovorom u Edinburgu, francuska je vojska bila prisiljena da napustiti Škotsku; kasnije je parlament službeno prihvatioreformaciju, proglasio slobodu veroispovesti, te sprovodiosekularizaciju crkvenih imanja.

S povratkom Marije Stjuart u Škotsku1561. godine razbuktala se borba između katolika i pristaša reformacije. Godine1567. protestanti su digli ustanak i prisilili Mariju Stjuart naabdikaciju u korist maloletnog sinaDžejmsa VI. Marija je1568. potražila utočište u Engleskoj, gde ju je rođaka Elizabeta I zatočila i1587. optuživši je za veleizdaju pogubila.

Ujedinjeno Kraljevstvo

[уреди |уреди извор]
Kralj Džejms VI Škotski ili Džejms I Engleski

Džejms VI, kao praunuk Margarete Tudor (kćeri Henrija VII), proglašen je (nakon Elizabetine smrti1603) iengleskim kraljem (Džejms I). Time je ostvarenapersonalna unija između Škotske i Engleske, mada će obe zemlje zadržati još čitav jedan vek svoje zasebne parlamente. Njegov naslednikČarls I (1625—1649) nametnuo je Škotskoj anglikansko bogoslužje, što je1638. dovelo do pobune, koja je zahvatila celu zemlju i dala neposredan podsticaj engleskoj buržujskoj revoluciji.[3] Kada je1642. u Engleskoj izbio rat između kralja i Parlamenta, škotski suprezbiterijanci bili prirodnisaveznici engleskihpuritanaca iOlivera Kromvela. Godine1643. Škoti su sklopilii formalni savez s engleskim parlamentom (Solemn League and Covenant); njihove su vojne formacije učestvovale1644. na strani puritanaca u velikoj bici kod Marston Mura, a1645. kraljevske snage u Škotskoj potpuno su razbijene. Poražen i u Engleskoj, Čarls I je pobegao1646. u Škotsku, međutim Škoti su ga izručili engleskom parlamentu.

Oliver Kromvel

Vladavina parlamenta

[уреди |уреди извор]

Svrgavanje Čarlsa I (1649) i proglašenjerepublike (pod nazivomKomonvelt Engleske) izazvali su negodovanje škotske aristokratije i imućnih slojeva, koji su u produbljenju engleske revolucije osećali pretnju za svoje klasne interese. Da bi predusreli opasnost, škotski prezbiterijanci su manifestovali svoju privrženostdinastiji, te u Edinburgu proglasili kraljem sina Čarlsa I. Kada seČarls II vratio izHolandije u Škotsku, rat s Engleskom postao je naizbežan. Godine1650. je Kromvel naneo Škotima težak poraz kodDanbara, a1651. godine definitivno je slomio njihov otpor i Škotska je bila ujedinjena s Engleskom u Komonveltu.

Parlament uEdinburgu je bio središte škotske vlasti od1639. do1707. godine.

Povratak monarhije

[уреди |уреди извор]

Čarls II, došavši1660. na prestolje, pokazao se kao brutalandespot. Sporazum i sve zakonske mere od1633. nadalje ukinuti su,anglikanska crkva ponovno je nametnuta celoj zemlji, a Škoti „otpadnici” izvrgnuti su progonima. Prvu bunu1666. (pohod na Edinburg) ugušila je kraljevska vojska.

Novi veliki ustanak izbio je1679, ali i taj je ubrzo ugušen, nakon čega u Škotskoj nastaje era krvaverepresije (Killing time). Reakcija je besnila i za vreme Čarlsovog naslednika Džejmsa VII (Džejms II za Englesku), koji je favorizirao katolike. Škoti su u punoj meri podupirali prevrat1688, kojim je Džejms svrgnut sa prestola, a ustoličen jeVilijam III Oranski1689.Ustanak jakobita (pristaša svrgnutog kralja Džejmsa VII) slomljen je1689, a1690. odlukom parlamenta, prezbiterijanizam je u celosti uspostavljen.

Velika Britanija

[уреди |уреди извор]
Parlament Velike Britanije uLondonu
Glavni članak:Kraljevstvo Velika Britanija

Već krajem 17. i početkom18. veka u Engleskoj i Škotskoj pojavljuju se predlozi za tešnju uniju između dve zemalje. Definitivni plan unije oba su parlamenta prihvatila početkom1707; spojena kraljevstva Škotske i Engleske nosiće imeVelika Britanija, koja će imati jednu zastavu (Union Jack), a državom će upravljati jedan parlament. Zakonom o Uniji, koji je stupio na snagu 1. maja1707, posebni škotski i engleski parlament prestali su da postoje, a u oktobru iste godine sastao seParlament Velike Britanije.

Nakon unije, u toku prve polovine 18. veka, znatan deo plemenske aristokratije (klanova) u planinskom delu Škotske nije odustajao od pokušaja da silomrestaurira dinastiju Stjuart. Njene pristaše, jakobiti, digli su četiri ustanka, od kojih su dva (1708. i1719) ugušena uzametku, dok su ustanci1715. i 1745—1746. bili poprimili veće razmere. Veći broj vođa klanova bio je zatim proteran ili smaknut, a upravu nad njihovim posedima preuzele suvladine komisije.

Novi škotski parlament

Restauracija parlamenta

[уреди |уреди извор]

Tokom19. veka u Škotskoj traju nastojanja za parlamentarnu reformu;1885. godine formirano je u parlamentu zasebno ministarstvo za Škotsku, a njegov ministar je ujedno i član britanske vlade.

U drugoj polovini20. veka ponovno jačaju težnje za autonomijom Škotske, a u septembru1997. godine (na podsticajlaburističke vlade britanskog premijeraTonija Blera) nareferendumu je s većinom glasova podstaknuto formiranje zasebnog škotskog parlamenta, a prvi izbori za njegov saziv održani su1999. godine.

Na trećim parlamentarnim izborima2007. godine pobedu je odnelaŠkotska nacionalna stranka (SNP) koja se zauzima za nezavisnost Škotske. SNP sačinjavamanjinsku vladu na čelu s premijeromAleksom Salmondom.

Zakonodavnu vlast takođe ima i parlament uVestminsteru, te ona može nadglasatizakone koje je usvojio Škotski parlament. Škotska nema svogdržavnog poglavara, na čelu Škotske jebritanska kruna. Održan jereferendum o nezavisnosti Škotske od Velike Britanije2014, na kome je odlučeno da Škotska ostane u sastavu UK.

Vidi još

[уреди |уреди извор]

Reference

[уреди |уреди извор]
  1. ^„Scots and Picts”. BBC Education Scotland. Приступљено05. 02. 2013. 
  2. ^Odatle Shakespeareu građa za tragediju "Macbeth"
  3. ^Sukob sa Škotskom je završio ponižavajućim sporazumom po Čarlsa koji je morao pristati na škotske zahteve za građanskim i verskim slobodama. Ugovorom potpisanim u oktobru 1640. Čarls je morao da pristane da platiti troškove škotske vojske koje je ona imala braneći se od njegovih napada.

Literatura

[уреди |уреди извор]

Pregledi i referentne knjige

[уреди |уреди извор]

Specijalizovane studije

[уреди |уреди извор]

Kultura i religija

[уреди |уреди извор]

Praistorija i arheologija

[уреди |уреди извор]

Srednji vek

[уреди |уреди извор]

Rana moderna istorija

[уреди |уреди извор]
  • Dawson, J. E. A. (2007).Scotland Re-Formed, 1488–1587. Edinburgh: Edinburgh University Press. .
  • Ryrie, Alec (2006).The Origins of the Scottish Reformation. Manchester: Manchester University Press. .
  • Wormald, Jenny (1991).Court, Kirk, and Community: Scotland, 1470–1625. Edinburgh: Edinburgh University Press. .

Prosvetiteljstvo, 18. vek

[уреди |уреди извор]

Unija i Jakobiti

[уреди |уреди извор]

Žene

[уреди |уреди извор]

Istoriografija

[уреди |уреди извор]

Primarni izvori

[уреди |уреди извор]

Spoljašnje veze

[уреди |уреди извор]
Normativna kontrola: DržavneУреди на Википодацима
Portal:
Istorija Škotske nasrodnim projektima Vikipedije:
Mediji na Ostavi
Podaci na Vikipodacima
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Istorija_Škotske&oldid=30009333
Категорија:
Сакривене категорије:

[8]ページ先頭

©2009-2026 Movatter.jp