Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Пређи на садржај
Википедија
Претрага

Hem

С Википедије, слободне енциклопедије
За druge upotrebe, погледајте страницуHem (višeznačna odrednica).
Model hema B

Hem jeprostetička grupa koja se sastoji od atomagvožđa smeštenog u centru velikogheterocikličnog organskog prstenaporfirina. Mada postoje porfirini bez gvožđa, najveći deo porfirin-sadržavajućihmetaloproteina ima hem kao prostetičku grupu. Oni su poznati kaohemoproteini. Hemi su najpoznatiji po prisustvu uhemoglobinu, crvenom pigmentu u krvi, ali se nalaze i u mnogim drugim hemoproteinima.

Funkcija

[уреди |уреди извор]
Histidinom vezana hem grupasukcinat dehidrogenaze,nosača elektrona umitohonrijskomllancu transfera elektrona. Velike semi-transparentne sfere indiciraju lokacijejonagvožđa.1YQ3​.

Hemoproteini imaju raznovrsne biološke funkcije među kojima je transport diatomskih gasova, hemijskakataliza, diatomska gasna detekcija, i elektronski transfer. Gvožđe hema služi kao izvor ili potrošač elektrona tokom transfera elektrona ili redoks hemije. Uperoksidaznim reakcijama, molekulporfirina takođe služi kao izvor elektrona. U transportu ili detekciji diatomskih gasova, gas se vezuje za gvožđe hema. Tokom detekcije diatomskih gasova, vezivanje gasovitogliganda za gvožđe hema indukujekonformacione promene okružujućeg proteina.

Smatra se da je originalna evoluciona ulogahemoproteina bila elektronski transfer u primitivnim, na sumporu baziranimfotosintetičkim putevima u drevnimcijanobakterijama pre pojave molekularnog kiseonika.[1]

Hemoproteini ostvaraju svoju izvanrednu funkcionalnu raznovrsnost putem modifikovanja okruženja hemovog makrociklusa unutar proteinskog matriksa. Na primer, sposobnosthemoglobina da efektivno isporuči kiseonik tkivima je posledica specifičnih aminokiselinskih ostataka lociranih u blizini hema. Hemoglobin vezuje kiseonik upulmonarnoj vaskulaturi, gde jepH visok i pCO2 nizak, i otpušta ga u tkivima, gde je situacija obrnuta. Taj fenomen je poznat kaoBorov efekat. Molekularni mehanizam na kome se ovaj efekat zasniva je sterična organizacija globinskog lanca;histidinski ostaci, locirani pored hema, postaju pozitivno naelektrisani pod kiselim (niskim pH) uslovima (što je uzrokovanorastvorenim CO2 u mišićima pri radu, etc.), što dovodi do otpuštanja kiseonika sa hem grupe.

Tipovi

[уреди |уреди извор]

Glavni hem molekuli

[уреди |уреди извор]

Postoji nekoliko biološki važnih vrsta hema:

Hem aHem bHem cHem o
PubChem broj78881154440984441256323367
Hemijska formulaC49H56O6N4FeC34H32O4N4FeC34H36O4N4S2FeC49H58O5N4Fe
Funkcionalna grupa na C3-CH(OH)CH2Far-CH=CH2-CH(cistein-S-il)CH3-CH(OH)CH2Far
Funkcionalna grupa na C8-CH=CH2-CH=CH2-CH(cistein-S-il)CH3-CH=CH2
Funkcionalna grupa na C18-CH=O-CH3-CH3-CH3
Struktura Hema B
Hem A[2] se sintetiše iz Hema B. Putem dve uzastopne reakcije 17-hidroxietilfarnesil fragment (plavo) se doda u 2-poziciju i aldehid (ljubičasto) se doda u 8-poziciju. Nomenklatura je data u zelenoj boji.[3]

Najrasprostanjeniji tip jehem B; drugi važni tipovi suhem A ihem C. Izolovani molekuli hema se obično obeležavaju velikim slovima, dok se hemovi vezani za protin označavaju malim slovima.Citohrom a je hem A u specifičnoj kombinaciji sa membranskim proteinom koji formira deocitohrom c oksidaze.

Sinteza

[уреди |уреди извор]

Enzimski proces kojim se formira hem se zove sintezaporfirina jer su svi intermedijaritetrapiroli koji su hemijski klasifikovani kao porfirini. Ovaj proces je visoko konzerviran kod mnogih vrsta živih bića. Kod ljudi, taj put se skoro ekskluzivno koristi za formiranje hema. Kod drugih vrsta, njime se takođe proizvode slične supstance, kao što jekobalamin (vitamin B12).

Put se inicira sintezomD-aminolevulinske kiseline (dALA ili δALA) izaminokiselineglicina isukcinil-CoA izKrebsovog ciklusa. Enzim odgovoran za ovu reakciju,ALA sintaza, ograničava brzinu sinteze hema. On je strogo regulisan nivoima intracelularnoggvožđa i koncentracijom hema. Nizak nivo gvožđa dovodi do umanjenja sinteze porfirina, što sprečava akumulaciju toksičnih intermedijara. Ovaj mehanizam ima terapeutski značaj: infuzijahem arginata ilihematina može da spreči napadporfirija kod pacijenata saurođenom greškom metabolizma tog procesa, putem redukcije transkripcije ALA sintaze.

Sinteza hema je uglavnom odvija ujetri ikičmenoj moždini, mada je svakoj ćeliji potreban hem za normalno funkcionisanje. Hem se smatra intermedijarom ukatabolizmu hemoglobina u procesubilirubinskog metabolizma.

Degradacija

[уреди |уреди извор]

Degradacija počinje unutarmakrofagaslezine, koji uklanjaju stare i oštećeneeritrocite izcirkulacija. U prvom koraku, hem se konvertuje ubiliverdin enzimomhem oksigenaza (HOXG).NADPH se koristi kao redukcini agens. Molekulski kiseonik je supstrat iz koga se formiraugljen-monoksid (CO), a gvožđe se otpušta iz molekula kao feri jon (Fe3+).

Biliverdin se zatim konvertuje u bilirubin posredstvombiliverdin reduktaze (BVR). Bilirubin vezan za protein (serumski albumin) se transportuje u jetru, gde se vezuje saglukuronskom kiselinom, što povećava njegovu rastvorljivost u vodi. Ta reakcija je katalizovana enzimomUDP-glukuronid transferaza (UDPGUTF). Ovaj oblik bilirubina se izlučuje iz jetre užuč.Intestinalne bakterije odvajaju glukuronsku kiselinu i konvertuju bilirubin dourobilinogena. Deo urobilinogena apsorbuju intestinalne ćelije i on se transportuje u bubrege i izlučuje pute urina. Ostatak ide u digestivni trakt i konvertuje se usterkobilinogen. On se oksiduje dosterkobilina, koji se izlučuje, i koji daju bojuizmetu.

Degradacija hema je evoluciono konzerviran respons na oksidativni stres. Kad su ćelije izložene slobodnim radikalima, dolazi do brze indukcije izražavanja izoenzima oksigenaza-1 (Hmox1) koji katabolizuje hem. Razlog za eksponencijalno povećanje ćelijske sposobnosti da degradira hem u odgovoru na oksidativni stres nije jasan. Smatra se da je to deo citoprotektivnog odgovora kojim se izbegavaju štetni efekti slobodnog hema.

Vidi još

[уреди |уреди извор]

Reference

[уреди |уреди извор]
  1. ^Hardison, R. (1999). „The Evolution of Hemoglobin: Studies of a very ancient protein suggest that changes in gene regulation are an important part of the evolutionary story”.American Scientist.87 (2): 126. 
  2. ^Caughey, Winslow S.; et al. (1975). „Heme A of Cytochrome c Oxidase STRUCTURE AND PROPERTIES: COMPARISONS WITH HEMES B, C, AND S AND DERIVATIVES”.J. Biol. Chem.250 (19): 7602—7622.PMID 170266. CS1 održavanje: Eksplicitna upotreba et al. (veza)
  3. ^Hegg, Eric L.; et al. (2004). „Heme A Synthase Does Not Incorporate Molecular Oxygen into the Formyl Group of Heme A”.Biochemistry.43 (27): 8616—8624.PMID 15236569.doi:10.1021/bi049056m. CS1 održavanje: Eksplicitna upotreba et al. (veza)
Aktivne forme
vitamini
TPP / ThDP (B1· FMN,FAD (B2· NAD+,NADH,NADP+,NADPH (B3· Koenzim A (B5· PLP / P5P (B6· Biotin (B7· THFA / H4FA,DHFA / H2FA,MTHF (B9· AdoCbl,MeCbl (B12· Askorbinska kiselina (C· Filohinon (K1),Menahinon (K2· Koenzim F420
ne-vitaminski
minerali
Ca2+ · Cu2+ · Fe2+, Fe3+ · Mg2+ · Mn2+ · Mo · Ni2+ · Se · Zn2+
Bazne forme
Međunarodne
Državne
Ostale
Portal:
Hem nasrodnim projektima Vikipedije:
Mediji na Ostavi
Podaci na Vikipodacima
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hem&oldid=28493321
Категорије:
Сакривене категорије:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp