| IUPACime | |
|---|---|
2-[2-(azokan-1-il)etil]gvanidin | |
| Klinički podaci | |
| Drugs.com | Mikromedeks, detaljne potrošačke informacije |
| MedlinePlus | a600027 |
| Farmakokinetički podaci | |
| Poluvreme eliminacije | 1,5 dana |
| Identifikatori | |
| CAS broj | 645-43-2 |
| ATC kod | C02CC02 (WHO) S01EX01 |
| PubChem | CID3518 |
| DrugBank | DB01170 |
| ChemSpider | 3398 |
| UNII | 5UBY8Y002G |
| KEGG | D08030 |
| ChEBI | CHEBI:5557 |
| ChEMBL | CHEMBL765 |
| Hemijski podaci | |
| Formula | C10H22N4 |
| Molarna masa | 198,309 g/mol |
| |
| |
Gvanetidin jeantihipertenziv koji umanjuje otpuštanjekateholamina, poputnorepinefrina. Gvanetidin se transportuje kroz simpatetičke nervne membrane istim mehanizmom kojim se transportuje norepinefrin. Unos leka je esencijalan za njegovo dejstvo. Nakon ulaza gvanetidina u nerve, on se koncentruje u transmisionimvezikulama, gde zamenjuje norepinefrin.
Početni materijal za sintezu gvanetidina,azocin se alkiluje hloroacetonitrilom. Nastali 1-azocinilacetonitril se može redukovati u 1-(2-aminoetil)azocin koristećilitijum aluminijum hidrid kao reduktant. Ovo jedinjenje reaguje sa S-metiltiourejom formirajući gvanetidin.[1][2][3]