Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Пређи на садржај
Википедија
Претрага

Farmakokinetika

С Википедије, слободне енциклопедије

Farmakokinetika, skraćenoPK, (odstarogrčkogpharmakon "lek" ikinetikos "vezano za kretanje") je granafarmakologije koja se bavi izučavanjem promena supstanci doziranih u žive organizme. Reč farmakokinetika prvi put uveo jeFriedrich Hartmut Dost 1953. godine u Nemačkoj i disciplinu definisao kao nauku kvantitativne analize odnosa između organizma i leka. Supstance od interesa su farmaceutski agensi, hormoni, nutrijenti, i toksini. Ona pokušava da otkrije sudbinu leka od momenta njegovog unosa do tačke u kojoj je kompletno eliminisan iz tela.

Farmakokinetika se može jednostavno definisati kao to što telo radi leku, dok jefarmakodinamika usredsređena na to što lek radi telu.[1]

Grafikon koji demonstriraMihaelis-Menteninov kinetički model odnosa između enzima i supstrata

Farmakokinetika opisuje kako telo deluje na specifični lek nakon doziranja putem mehanizama apsorpcije i distribucije, kao i hemijske promene supstance u telu (npr. posredstvom metaboličkih enzima kao što suenzimicitohrom P450 iliglukuronoziltransferaza), i efekte i puteve izlučivanja metabolita leka.[2] Farmakokinetička svojstva leka mogu da budu uslovljena faktorima poput mesta administriranja i doze leka. Ti faktori mogu da utiču na brzinu apsorpcije.[3] Farmakokinetika se često studira zajedno safarmakodinamikom.

Pregled

[уреди |уреди извор]

Farmakokinetika opisuje kako telo utiče na određeniksenobiotik/hemikaliju nakon primene kroz mehanizme apsorpcije i distribucije, kao i na metaboličke promene supstance u telu (npr. metaboličkimenzimima kao što sucitohrom P450 ili enzimiglukuronoziltransferaze), i efekte i putevi izlučivanjametabolita leka.[4] Na farmakokinetička svojstva hemikalija utiču način primene i doza primenjenog leka. Ovo može uticati na stopu apsorpcije.[5]

Modeli su razvijeni da pojednostave konceptualizaciju mnogih procesa koji se odvijaju u interakciji između organizma i hemijske supstance. Jedan od njih,multipregradni model, je najčešće korišćena aproksimacija stvarnosti; međutim, složenost koja je uključena u dodavanje parametara sa tim pristupom modelovanju znači da se najčešće koristemonokompartmentalni modeli i iznad svegadvopartmentalni modeli. Različiti odeljci na koje je model podeljen obično se nazivajuADME šema (takođe se nazivaju i LADME ako je oslobađanje uključeno kao poseban korak od apsorpcije):

  • Liberacija – proces oslobađanja leka izfarmaceutske formulacije.[6][7] Takođe pogledajteIVIVC.
  • Apsorpcija - proces ulaska supstance u krvotok.
  • Distribucija – disperzija ili diseminacija supstanci kroz tečnosti i tkiva tela.
  • Metabolizam (ili biotransformacija, ili inaktivacija) – prepoznavanje od strane organizma da je prisutna strana supstanca i nepovratna transformacija matičnih jedinjenja u metabolite.
  • Ekskrecija – uklanjanje supstanci iz tela. U retkim slučajevima, nekilekovi se nepovratno akumuliraju utkivu tela.

Metrike

[уреди |уреди извор]

Sledeće su najčešće merene farmakokinetičke metrike:[8] Jedinice doze u tabeli sumolske (mol) imolarne (M). Da biste izrazili metriku tabele u jedinicama mase, umestokoličina supstance, jednostavno zamenite 'mol' sa 'g' i 'M' sa 'g/dm3'. Slično, druge jedinice u tabeli mogu biti izražene u jedinicama ekvivalentnedimenzije skaliranjem.[9]

Farmakokinetičke metrike
KarakteristikaDescriptionSimbolJedinicaFormulaVrednost
radnog primera
DozaKoličina primenjenog leka.D{\displaystyle D}mol{\displaystyle \mathrm {mol} }Dizajnirani parameter500 mmol
Interval doziranjaVreme između davanja doze leka.τ{\displaystyle \tau }h{\displaystyle \mathrm {h} }Dizajnirani parameter24 h
CmaxMaksimalna koncentracija leka u plazmi nakon primene.Cmax{\displaystyle C_{\text{max}}}mmol/L{\displaystyle \mathrm {mmol/L} }Direktno merenje60,9 mmol/L
tmaxVreme da se dostigne Cmax.tmax{\displaystyle t_{\text{max}}}h{\displaystyle \mathrm {h} }Direktno merenje3,9 h
CminNajniža koncentracija koju lek dostigne pre primene sledeće doze.Cmin,ss{\displaystyle C_{{\text{min}},{\text{ss}}}}mmol/L{\displaystyle \mathrm {mmol/L} }Direktno merenje27,7 mmol/L
CavgProsečna koncentracija leka u plazmi tokom intervala doziranja ustabilnom stanju.Cav,ss{\displaystyle C_{{\text{av}},{\text{ss}}}}h×mmol/L{\displaystyle \mathrm {h\times mmol/L} }AUCτ,ssτ{\displaystyle {\frac {AUC_{\tau ,{\text{ss}}}}{\tau }}}55,0 h×mmol/L
Zapremina distribucijePrividna zapremina u kojoj se lek distribuira (tj. parametar koji povezuje koncentraciju leka u plazmi sa količinom leka u telu).Vd{\displaystyle V_{\text{d}}}L{\displaystyle \mathrm {L} }DC0{\displaystyle {\frac {D}{C_{0}}}}6,0 L
KoncentracijaKoličina leka u datoj zapreminiplazme.C0,Css{\displaystyle C_{0},C_{\text{ss}}}mmol/L{\displaystyle \mathrm {mmol/L} }DVd{\displaystyle {\frac {D}{V_{\text{d}}}}}83,3 mmol/L
Poluvreme apsorpcijeVreme potrebno da se 50% date doze leka apsorbuje u sistemsku cirkulaciju.[10]t12a{\displaystyle t_{{\frac {1}{2}}a}}h{\displaystyle \mathrm {h} }ln(2)ka{\displaystyle {\frac {\ln(2)}{k_{\text{a}}}}}1,0 h
Konstanta brzine apsorpcijeBrzina kojom lek ulazi u telo oralnim i drugim ekstravaskularnim putevima.ka{\displaystyle k_{\text{a}}}h1{\displaystyle \mathrm {h} ^{-1}}ln(2)t12a{\displaystyle {\frac {\ln(2)}{t_{{\frac {1}{2}}a}}}}0,693 h−1
Poluživot eliminacijeVreme potrebno da koncentracija leka dostigne polovinu prvobitne vrednosti.t12b{\displaystyle t_{{\frac {1}{2}}b}}h{\displaystyle \mathrm {h} }ln(2)ke{\displaystyle {\frac {\ln(2)}{k_{\text{e}}}}}12 h
Konstanta brzine eliminacijeBrzina kojom se lek uklanja iz tela.ke{\displaystyle k_{\text{e}}}h1{\displaystyle \mathrm {h} ^{-1}}ln(2)t12b=CLVd{\displaystyle {\frac {\ln(2)}{t_{{\frac {1}{2}}b}}}={\frac {CL}{V_{\text{d}}}}}0,0578 h−1
Brzina infuzijeBrzina infuzije potrebna za uravnoteženje eliminacije.kin{\displaystyle k_{\text{in}}}mol/h{\displaystyle \mathrm {mol/h} }CssCL{\displaystyle C_{\text{ss}}\cdot CL}50 mmol/h
Površina ispod kriveIntegral krive koncentracija-vreme (posle pojedinačne doze ili u stabilnom stanju).AUC0{\displaystyle AUC_{0-\infty }}Ms{\displaystyle \mathrm {M} \cdot \mathrm {s} }0Cdt{\displaystyle \int _{0}^{\infty }C\,\mathrm {d} t}1.320 h×mmol/L
AUCτ,ss{\displaystyle AUC_{\tau ,{\text{ss}}}}Ms{\displaystyle \mathrm {M} \cdot \mathrm {s} }tt+τCdt{\displaystyle \int _{t}^{t+\tau }C\,\mathrm {d} t}
ČišćenjeZapremina plazme očišćene od leka u jedinici vremena.CL{\displaystyle CL}m3/s{\displaystyle \mathrm {m} ^{3}/\mathrm {s} }Vdke=DAUC{\displaystyle V_{\text{d}}\cdot k_{\text{e}}={\frac {D}{AUC}}}0,38 L/h
Biološka raspoloživostSistemski dostupna frakcija leka.f{\displaystyle f}BezjediničnoAUCpoDivAUCivDpo{\displaystyle {\frac {AUC_{\text{po}}\cdot D_{\text{iv}}}{AUC_{\text{iv}}\cdot D_{\text{po}}}}}0,8
FluktuacijaVršna fluktuacija unutar jednog intervala doziranja u stabilnom stanju.%PTF{\displaystyle \%PTF}%{\displaystyle \%}100Cmax,ssCmin,ssCav,ss{\displaystyle 100{\frac {C_{{\text{max}},{\text{ss}}}-C_{{\text{min}},{\text{ss}}}}{C_{{\text{av}},{\text{ss}}}}}}

gde jeCav,ss=AUCτ,ssτ{\displaystyle C_{{\text{av}},{\text{ss}}}={\frac {AUC_{\tau ,{\text{ss}}}}{\tau }}}

41,8%

Analiza

[уреди |уреди извор]

Bioanalitičke metode

[уреди |уреди извор]

Bioanalitičke metode su neophodne za konstruisanje profila koncentracija-vreme. Za merenje koncentracije lekova ubiološkoj matrici, najčešće plazmi, koriste se hemijske tehnike. Odgovarajuće bioanalitičke metode treba da budu selektivne i osetljive. Na primer,mikroskalna termoforeza može da se koristi da se kvantifikuje kako biološka matrica/tečnost utiče na afinitet leka za njegovu biološku metu.[11][12]

Masena spektrometrija

[уреди |уреди извор]

Farmakokinetika se često proučava korišćenjemmasene spektrometrije zbog složene prirode matriksa (često plazme ili urina) i potrebe za visokom osetljivošću za posmatranje koncentracija nakon niske doze i dugog vremenskog perioda. Najčešća instrumentacija koja se koristi u ovom vidu primene jeLC-MS satrostrukim kvadrupolnim masenim spektrometrom.Tandemska masena spektrometrija se obično koristi radi dodatne specifičnosti. Standardne krive i interni standardi se koriste za kvantifikaciju obično pojedinačnog leka u uzorcima. Uzorci predstavljaju različite vremenske tačke dok se farmaceutski lek primenjuje, a zatim metaboliše ili uklanja iz tela. Prazni uzorci uzeti pre davanja su važni u određivanju pozadine i obezbeđivanju integriteta podataka sa tako složenim matricama uzoraka. Velika pažnja se poklanja linearnosti standardne krive; međutim, uobičajeno je koristitiprilagođavanje krive sa složenijim funkcijama kao što sukvadratne, pošto odziv većine masenih spektrometara nije linearan u velikim opsezima koncentracije.[13][14][15]

Trenutno postoji značajno interesovanje za korišćenje masene spektrometrije veoma visoke osetljivosti za studijemikrodoziranja, koje se vide kao obećavajuća alternativaeksperimentisanju na životinjama.[16] Nedavne studije pokazuju da sesekundarna elektrosprejna jonizacija (SESI-MS) može koristiti u praćenju lekova, što pruža prednost izbegavanja žrtvovanja životinja.[17]

Vidi još

[уреди |уреди извор]

Reference

[уреди |уреди извор]
  1. ^Benet, LZ (1984).„Pharmacokinetics: Basic Principles and Its Use as a Tool in Drug Metabolism”. Ур.: Horning MG, Mitchell J.Drug metabolism and drug toxicity. New York: Raven Press.ISBN 978-0-89004-997-6. Архивирано изоригинала 20. 10. 2013. г. Приступљено26. 08. 2013. 
  2. ^Pharmacokinetics. (2006). InMosby's Dictionary of Medicine, Nursing, & Health Professions. Philadelphia, PA: Elsevier Health Sciences. Приступљено December 11, 2008, fromhttp://www.credoreference.com/entry/6686418
  3. ^Kathleen Knights; Bronwen Bryant (2002).Pharmacology for Health Professionals. Amsterdam: Elsevier.ISBN 978-0-7295-3664-6. 
  4. ^Pharmacokinetics. (2006). InMosby's Dictionary of Medicine, Nursing & Health Professions. Philadelphia, PA: Elsevier Health Sciences. Retrieved December 11, 2008, fromhttp://www.credoreference.com/entry/6686418
  5. ^Knights, Kathleen; Bryant, Bronwen (2002).Pharmacology for Health Professionals. Amsterdam: Elsevier.ISBN 0-7295-3664-5. 
  6. ^Koch HP, Ritschel WA (1986). „Liberation”.Synopsis der Biopharmazie und Pharmakokinetik (на језику: немачки). Landsberg, München: Ecomed. стр. 99—131.ISBN 3-609-64970-4. 
  7. ^Ruiz-Garcia A, Bermejo M, Moss A, Casabo VG (фебруар 2008). „Pharmacokinetics in drug discovery”.Journal of Pharmaceutical Sciences.97 (2): 654—90.PMID 17630642.doi:10.1002/jps.21009. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  8. ^AGAH working group PHARMACOKINETICS (2004-02-16).„Collection of terms, symbols, equations, and explanations of common pharmacokinetic and pharmacodynamic parameters and some statistical functions”(PDF). Arbeitsgemeinschaft für Angewandte Humanpharmakologie (AGAH) (Association for Applied Human Pharmacology). Архивирано изоригинала(PDF) 2016-05-08. г. Приступљено2011-04-04. 
  9. ^Hallare, Jericho; Gerriets, Valerie (2021),„Half Life”,StatPearls, Treasure Island (FL): StatPearls Publishing,PMID 32119385, Приступљено2021-12-25 
  10. ^„Half Life”. 
  11. ^Baaske P, Wienken CJ, Reineck P, Duhr S, Braun D (март 2010). „Optical thermophoresis for quantifying the buffer dependence of aptamer binding”.Angewandte Chemie.49 (12): 2238—41.PMID 20186894.doi:10.1002/anie.200903998. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  12. ^Wienken CJ, Baaske P, Rothbauer U, Braun D, Duhr S (октобар 2010). „Protein-binding assays in biological liquids using microscale thermophoresis”.Nature Communications.1 (7): 100.Bibcode:2010NatCo...1..100W.PMID 20981028.doi:10.1038/ncomms1093Слободан приступ. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  13. ^Hsieh Y, Korfmacher WA (јун 2006). „Increasing speed and throughput when using HPLC-MS/MS systems for drug metabolism and pharmacokinetic screening”.Current Drug Metabolism.7 (5): 479—89.PMID 16787157.S2CID 13612670.doi:10.2174/138920006777697963. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  14. ^Covey TR, Lee ED, Henion JD (октобар 1986). „High-speed liquid chromatography/tandem mass spectrometry for the determination of drugs in biological samples”.Analytical Chemistry.58 (12): 2453—60.PMID 3789400.doi:10.1021/ac00125a022. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  15. ^Covey TR, Crowther JB, Dewey EA, Henion JD (фебруар 1985). „Thermospray liquid chromatography/mass spectrometry determination of drugs and their metabolites in biological fluids”.Analytical Chemistry.57 (2): 474—81.PMID 3977076.doi:10.1021/ac50001a036. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  16. ^Committee for Medicinal Products for Human Use (CHMP) (децембар 2009).„ICH guideline M3(R2) on non-clinical safety studies for the conduct of human clinical trials and marketing authorisation for pharmaceuticals”(PDF).European Medicines Agency, Evaluation of Medicines for Human Use. EMA/CPMP/ICH/286/1995. Архивирано изоригинала(PDF) 15. 06. 2018. г. Приступљено4. 5. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  17. ^Li, Xue; Martinez-Lozano Sinues, Pablo; Dallmann, Robert; Bregy, Lukas; Hollmén, Maija; Proulx, Steven; Brown, Steven A.; Detmar, Michael; Kohler, Malcolm; Zenobi, Renato (2015-06-26). „Drug Pharmacokinetics Determined by Real-Time Analysis of Mouse Breath”.Angewandte Chemie International Edition (на језику: енглески).54 (27): 7815—7818.PMID 26015026.doi:10.1002/anie.201503312.hdl:20.500.11850/102558Слободан приступ. 

Literatura

[уреди |уреди извор]

Spoljašnje veze

[уреди |уреди извор]
Farmakokinetika
Farmakodinamika
Agonizam i antagonizam
Drugo
Srodna polja/podpolja
Međunarodne
Državne
Farmakokinetika nasrodnim projektima Vikipedije:
Mediji na Ostavi
Podaci na Vikipodacima
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Farmakokinetika&oldid=29985359
Категорије:
Сакривене категорије:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp