Farmakokinetika, skraćenoPK, (odstarogrčkogpharmakon "lek" ikinetikos "vezano za kretanje") je granafarmakologije koja se bavi izučavanjem promena supstanci doziranih u žive organizme. Reč farmakokinetika prvi put uveo jeFriedrich Hartmut Dost 1953. godine u Nemačkoj i disciplinu definisao kao nauku kvantitativne analize odnosa između organizma i leka. Supstance od interesa su farmaceutski agensi, hormoni, nutrijenti, i toksini. Ona pokušava da otkrije sudbinu leka od momenta njegovog unosa do tačke u kojoj je kompletno eliminisan iz tela.
Farmakokinetika se može jednostavno definisati kao to što telo radi leku, dok jefarmakodinamika usredsređena na to što lek radi telu.[1]
Farmakokinetika opisuje kako telo deluje na specifični lek nakon doziranja putem mehanizama apsorpcije i distribucije, kao i hemijske promene supstance u telu (npr. posredstvom metaboličkih enzima kao što suenzimicitohrom P450 iliglukuronoziltransferaza), i efekte i puteve izlučivanja metabolita leka.[2] Farmakokinetička svojstva leka mogu da budu uslovljena faktorima poput mesta administriranja i doze leka. Ti faktori mogu da utiču na brzinu apsorpcije.[3] Farmakokinetika se često studira zajedno safarmakodinamikom.
Farmakokinetika opisuje kako telo utiče na određeniksenobiotik/hemikaliju nakon primene kroz mehanizme apsorpcije i distribucije, kao i na metaboličke promene supstance u telu (npr. metaboličkimenzimima kao što sucitohrom P450 ili enzimiglukuronoziltransferaze), i efekte i putevi izlučivanjametabolita leka.[4] Na farmakokinetička svojstva hemikalija utiču način primene i doza primenjenog leka. Ovo može uticati na stopu apsorpcije.[5]
Modeli su razvijeni da pojednostave konceptualizaciju mnogih procesa koji se odvijaju u interakciji između organizma i hemijske supstance. Jedan od njih,multipregradni model, je najčešće korišćena aproksimacija stvarnosti; međutim, složenost koja je uključena u dodavanje parametara sa tim pristupom modelovanju znači da se najčešće koristemonokompartmentalni modeli i iznad svegadvopartmentalni modeli. Različiti odeljci na koje je model podeljen obično se nazivajuADME šema (takođe se nazivaju i LADME ako je oslobađanje uključeno kao poseban korak od apsorpcije):
Distribucija – disperzija ili diseminacija supstanci kroz tečnosti i tkiva tela.
Metabolizam (ili biotransformacija, ili inaktivacija) – prepoznavanje od strane organizma da je prisutna strana supstanca i nepovratna transformacija matičnih jedinjenja u metabolite.
Ekskrecija – uklanjanje supstanci iz tela. U retkim slučajevima, nekilekovi se nepovratno akumuliraju utkivu tela.
Sledeće su najčešće merene farmakokinetičke metrike:[8] Jedinice doze u tabeli sumolske (mol) imolarne (M). Da biste izrazili metriku tabele u jedinicama mase, umestokoličina supstance, jednostavno zamenite 'mol' sa 'g' i 'M' sa 'g/dm3'. Slično, druge jedinice u tabeli mogu biti izražene u jedinicama ekvivalentnedimenzije skaliranjem.[9]
Bioanalitičke metode su neophodne za konstruisanje profila koncentracija-vreme. Za merenje koncentracije lekova ubiološkoj matrici, najčešće plazmi, koriste se hemijske tehnike. Odgovarajuće bioanalitičke metode treba da budu selektivne i osetljive. Na primer,mikroskalna termoforeza može da se koristi da se kvantifikuje kako biološka matrica/tečnost utiče na afinitet leka za njegovu biološku metu.[11][12]
Farmakokinetika se često proučava korišćenjemmasene spektrometrije zbog složene prirode matriksa (često plazme ili urina) i potrebe za visokom osetljivošću za posmatranje koncentracija nakon niske doze i dugog vremenskog perioda. Najčešća instrumentacija koja se koristi u ovom vidu primene jeLC-MS satrostrukim kvadrupolnim masenim spektrometrom.Tandemska masena spektrometrija se obično koristi radi dodatne specifičnosti. Standardne krive i interni standardi se koriste za kvantifikaciju obično pojedinačnog leka u uzorcima. Uzorci predstavljaju različite vremenske tačke dok se farmaceutski lek primenjuje, a zatim metaboliše ili uklanja iz tela. Prazni uzorci uzeti pre davanja su važni u određivanju pozadine i obezbeđivanju integriteta podataka sa tako složenim matricama uzoraka. Velika pažnja se poklanja linearnosti standardne krive; međutim, uobičajeno je koristitiprilagođavanje krive sa složenijim funkcijama kao što sukvadratne, pošto odziv većine masenih spektrometara nije linearan u velikim opsezima koncentracije.[13][14][15]
Trenutno postoji značajno interesovanje za korišćenje masene spektrometrije veoma visoke osetljivosti za studijemikrodoziranja, koje se vide kao obećavajuća alternativaeksperimentisanju na životinjama.[16] Nedavne studije pokazuju da sesekundarna elektrosprejna jonizacija (SESI-MS) može koristiti u praćenju lekova, što pruža prednost izbegavanja žrtvovanja životinja.[17]
^Pharmacokinetics. (2006). InMosby's Dictionary of Medicine, Nursing, & Health Professions. Philadelphia, PA: Elsevier Health Sciences. Приступљено December 11, 2008, fromhttp://www.credoreference.com/entry/6686418
^Kathleen Knights; Bronwen Bryant (2002).Pharmacology for Health Professionals. Amsterdam: Elsevier.ISBN978-0-7295-3664-6.
^Knights, Kathleen; Bryant, Bronwen (2002).Pharmacology for Health Professionals. Amsterdam: Elsevier.ISBN0-7295-3664-5.
^Koch HP, Ritschel WA (1986). „Liberation”.Synopsis der Biopharmazie und Pharmakokinetik (на језику: немачки). Landsberg, München: Ecomed. стр. 99—131.ISBN3-609-64970-4.
^Ruiz-Garcia A, Bermejo M, Moss A, Casabo VG (фебруар 2008). „Pharmacokinetics in drug discovery”.Journal of Pharmaceutical Sciences.97 (2): 654—90.PMID17630642.doi:10.1002/jps.21009.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
^Wienken CJ, Baaske P, Rothbauer U, Braun D, Duhr S (октобар 2010). „Protein-binding assays in biological liquids using microscale thermophoresis”.Nature Communications.1 (7): 100.Bibcode:2010NatCo...1..100W.PMID20981028.doi:10.1038/ncomms1093.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
^Hsieh Y, Korfmacher WA (јун 2006). „Increasing speed and throughput when using HPLC-MS/MS systems for drug metabolism and pharmacokinetic screening”.Current Drug Metabolism.7 (5): 479—89.PMID16787157.S2CID13612670.doi:10.2174/138920006777697963.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
^Covey TR, Lee ED, Henion JD (октобар 1986). „High-speed liquid chromatography/tandem mass spectrometry for the determination of drugs in biological samples”.Analytical Chemistry.58 (12): 2453—60.PMID3789400.doi:10.1021/ac00125a022.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
^Covey TR, Crowther JB, Dewey EA, Henion JD (фебруар 1985). „Thermospray liquid chromatography/mass spectrometry determination of drugs and their metabolites in biological fluids”.Analytical Chemistry.57 (2): 474—81.PMID3977076.doi:10.1021/ac50001a036.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
Kathleen Knights; Bronwen Bryant (2002).Pharmacology for Health Professionals. Amsterdam: Elsevier.ISBN978-0-7295-3664-6.
Alberts; et al.Introducción a la Biología Celular.CS1 одржавање: Експлицитна употреба et al. (веза), pág. 375-376, 2ª edición, Ed. Médica Panamericana
Alberts; et al.Biología Molecular de la célula.CS1 одржавање: Експлицитна употреба et al. (веза), pág. 595, 4ª edición, Ed. Omega
Armijo JA (2003).Farmacocinética: Absorción, Distribución y Eliminación de los Fármacos..Flórez J, Armijo JA, Mediavilla A (ур.).Farmacología Humana (4th изд.). Barcelona: Masson. стр. 51—79.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак уредника (веза)
Balani, S. K.; Miwa, G. T.; Gan, L. S.; Wu, J. T.; Lee, F. W. (2005). „Strategy of utilizing in vitro and in vivo ADME tools for lead optimization and drug candidate selection”.Curr Top Med Chem.5 (11): 1033—8.PMID16181128.doi:10.2174/156802605774297038..
Cooper,Covey, Thomas R.; Lee, Edgar D.; Henion, Jack D. (1986). „High-speed liquid chromatography/Tandem mass spectrometry for the determination of drugs in biological samples”.Analytical Chemistry.58 (12): 2453—2460.PMID3789400.doi:10.1021/ac00125a022., pág 470-471, 2ª edición, Ed. Marbán
.
Covey, Tom R.; Crowther, Jonathan B.; Dewey, Elizabeth A.; Henion, Jack D. (1985). „Thermospray Liquid Chromatography/Mass Spectrometry Determination of Drugs and Their Metabolites in Biological Fluids”.Analytical Chemistry.57 (2): 474—481.PMID3977076.doi:10.1021/ac50001a036. .
Danielson, P. B. (2002). „The cytochrome P450 superfamily: Biochemistry, evolution and drug metabolism in humans”.Curr Drug Metab.3 (6): 561—97.PMID12369887.doi:10.2174/1389200023337054..
Davies, K. J. (1995). „Oxidative stress: The paradox of aerobic life”.Biochemical Society Symposium.61: 1—31.PMID8660387.doi:10.1042/bss0610001..
Devlin, T. M. . (2004).Bioquímica (4th изд.). Barcelona: Reverté.ISBN978-84-291-7208-9.
Hsieh, Y.; Korfmacher, W. A. (2006). „Increasing speed and throughput when using HPLC-MS/MS systems for drug metabolism and pharmacokinetic screening”.Current Drug Metabolism.7 (5): 479—89.PMID16787157.S2CID13612670.doi:10.2174/138920006777697963.
King, C. D.; Rios, G. R.; Green, M. D.; Tephly, T. R. (2000). „UDP-glucuronosyltransferases”.Curr Drug Metab.1 (2): 143—61.PMID11465080.doi:10.2174/1389200003339171..
Malcolm Rowland, Thomas N. Tozer. "Farmacocinética clínica: Conceptos y Aplicaciones"
Pharmacokinetics. (2006). EnMosby's Dictionary of Medicine, Nursing, & Health Professions. Philadelphia, PA: Elsevier Health Sciences. Disponible en[1] Última visita 11, diciembre de 2008,
Sheiner, Lewis B.; Rosenberg, Barr; Marathe, Vinay V. (1977). „Estimation of population characteristics of pharmacokinetic parameters from routine clinical data”.Journal of Pharmacokinetics and Biopharmaceutics.5 (5): 445—479.PMID925881.S2CID28622472.doi:10.1007/BF01061728..
Singh, S. S. (фебруар 2006). „Preclinical pharmacokinetics: An approach towards safer and efficacious drugs”.Curr Drug Metab.7 (2): 165—82.PMID16472106.doi:10.2174/138920006775541552.CS1 одржавање: Формат датума (веза).
Testa, B.; Krämer, S. D. (2006). „The biochemistry of drug metabolism--an introduction: Part 1. Principles and overview”.Chem Biodivers.3 (10): 1053—101.PMID17193224.S2CID28872968.doi:10.1002/cbdv.200690111..
Tetko, Igor V.; Bruneau, Pierre; Mewes, Hans-Werner; Rohrer, Douglas C.; Poda, Gennadiy I. (2006). „Can we estimate the accuracy of ADME–Tox predictions?”.Drug Discovery Today.11 (15–16): 700—707.PMID16846797.doi:10.1016/j.drudis.2006.06.013.
Vertuani, S.; Angusti, A.; Manfredini, S. (2004). „The antioxidants and pro-antioxidants network: An overview”.Curr Pharm Des.10 (14): 1677—94.PMID15134565.doi:10.2174/1381612043384655..