Etologija (грч.ήθος — navika, običaj, narav, karakter +грч.λογος — nauka, znanje, znanost, učenje)biologija jeponašanja, tj. grana biologije koja proučava ponašanježivotinja uključujućiljude.[1]Fokus etologije je ponašanje u prirodnim uslovima, dok jebiheviorizam usmjeren na proučavanje prirode, modela i specifičnih odgovora ponašanja ulaboratorijski podešenim okolnostima.
Etologija ima veoma širok raspon istraživanja, od odnosa prema sopstvenomtijelu iegzistenciji, preko međuindividualnih i međugrupnih odnosa posmatranevrsteorganizama, do proučavanja interspecijskih oblika ponašanja. Nastoji objasniti i dinamiku pojedinih načina (modela) ponašanja. Snažno je povezana sa interaktivnim područjimaneuroanatomije,ekologije,evolucijom i sl. nauka. Etolozi su zainteresovani i za moguće oblike međuindividualne, međugrupne i međuvrsnesaradnje (ne)srodnika,agresije,teritorijalnosti,zavičajnosti (home range),altruizma i dr. oblika interakcije organizama kao što susimbioza,parazitizam,mutualizam.[4][5]
U početnim fazama razvoja, biologija ponašanja je prihvatana kao granično područje sapsihologijom. Tako i mnoge savremene oblasti etologije počivaju na osnovnim spoznajama klasičnezoopsihologije. U prošlosti su mnogi prirodnjaci proučavali moguće aspekte ponašanja životinja i ljudi. Moderna era etologije počinje tokom 1930-ih, najprije u istraživanjima HolandezaNikolasa Tinbergena i austrijskih biologaKonrada Lorenca iKarla fon Friša, grupnih dobitnikaNobelove nagrade za fiziologiju i medicinu (1973). Lorencov saradnik Tinbergen apelira da etologija obavezno treba uključivati četiri objašnjenja u svakoj instanci ponašanja:
funkcija — kako ponašanje utiče na izglede za opstanak i reprodukciju i zašto se, u određenim situacijama, reaguje na isti a ne na neki drugi način;
kauzalnost – šta stimuliše određeni odgovor i kako se on modifikuje recentnim učenjem;
razvoj – kako se ponašanje mijenja sa starenjem i da li je rano iskustvo neophodno za ispoljavanje određenog modela ponašanja; i
evoluciona istorija — kako se određeno ponašanje može komparirati sa sličnim u srodnim vrstama i kako se razvija tokom procesafilogeneze.[6][7]
Ostvarena objašnjenja na ovim nivoima su komplementarna i interaktivna — svaka njegova instanca odgovara objašnjenju na svakom od četiri pomenuta nivoa.
Na početku 21. vijeka posebna pažnja je usmjerena na animalnu i ljudsku komunikaciju iemocije, animalne„kulture”,učenje i seksualnu kondukciju. Razvijaju se i nova polja etologije, kao što je na primjerneuroetologija, a izvjesno je i otvaranje istraživanja o ponašanju neanimalnih organizama kao što je primjera radibiljni svijet.
Shanor, Karen; Kanwal, Jagmeet (2009). „Bats Sing, Mice Giggle: Revealing the Secret Lives of Animals”.Icon. /Accessible to the lay reader and acceptable to the scientific community/.The Daily Telegraph.
