Environmentalizam iliekološka prava su širokafilozofija,ideologija idruštveni pokret koji se odnosi na brigu ozaštiti životne sredine i poboljšanju zdravlja životne sredine, posebno jer mera za to zdravlje nastoji da uključi uticaj promena životne sredine na ljude, životinje, biljke i neživu materiju. Dok se environmentalizam u većoj meri fokusira na ekološke i prirodne aspektezelene ideologije i politike,ekologija kombinuje ideologijusocijalne ekologije i environmentalizam. Ekologija se češće koristi u kontinentalnim evropskim jezicima, dok se u engleskom jeziku češće koristienvironmentalizam, mada reči imaju donekle različite konotacije. Environmentalista jeosoba koja se angažuje na rešavanjuproblemaživotne sredine, naročito problema vezanih za zaštituekosistema,zagađenje, očuvanje ugroženih vrsta. Mnogisocijalni radnici aktivno učestvuju u pokretima za zdraviju sredinu.
U svojoj suštini, environmentalizam je pokušaj da se uravnoteže odnosi između ljudi i različitih prirodnih sistema od kojih oni zavise na takav način da se svim komponentama obezbedi odgovarajući stepenodrživosti. Tačne mere i ishodi ove ravnoteže su kontroverzni i postoji mnogo različitih načina da se briga za životnu sredinu izrazi u praksi. Environmentalizam i brige o životnoj sredini su često predstavljenizelenom bojom,[2] mada su ovu asocijaciju prisvojile marketinške industrije za taktiku poznatu kaoekomanipulacija.[3][4][5][6]
Environmentalizam se suprotstavljaantienvironmentalizmu,[7][8] koji zastupa stav da je Zemlja manje krhka nego što to neki ekolozi navode, i portretiše environmentalizam kao preterano reagovanje na ljudski doprinosklimatskim promenama ili kao protivljenje ljudskom napretku.[9]
Sabino je skulptura koju su 2019. godine stvorili učenici IES Isaac Peral pod vođstvom učiteljice crtanja Marie Pilar Lopez Salas. Lik, visok tri metra оd recikliranih materijalа, predstavlja antropomorfno drvo i podignut je sa ciljem da se skrene pažnja na nedostatak zelenih površina u gradu Kartaginа
Environmentalizam označavadruštveni pokret koji nastoji da utiče na politički proces lobiranjem, aktivizmom i obrazovanjem radi zaštite prirodnih resursa iekosistema.
Environmentalista je osoba koja se zalaže za očuvanje prirodnog okruženja i održivo upravljanje raspoloživim resursima kroz promene u javnoj politici ili ophođenju pojedinca. To može da uključuje podršku praksama kao što su informisana potrošnja, inicijative očuvanja, ulaganja uobnovljive resurse, poboljšana efikasnosti materijalne ekonomije, prelazak na nove računovodstvene paradigme kao što suekološka ekonomija, obnavljanje i oživljavanje naših veza sa živim svetom izvan ljudskog, ili čak donošenje odluka o smanjenju broja dece radi redukcije potrošnje i pritiska na resurse. Na razne načine (na primer, lokalni aktivizam i protesti), environmentalisti iorganizacije za zaštitu životne sredine nastoje da prirodnom svetu daju jači glas.[10]
Uopšteno gledano, ekolozi se zalažu zaodrživo upravljanje resursima, i zaštitu (ili obnavljanje, kad je neophodno)prirodnog okruženja kroz promene u javnoj politici i ponašanju pojedinca. U svom priznavanju čovečanstva kao učesnika u ekosustavima, pokret je usredsređen naekologiju,zdravlje iljudska prava.
Nastojanja za zaštitu životne sredine pojavljivala se u različitim oblicima, u različitim delovima sveta, tokom istorije. Najranije ideje o protekcionizmu okoline mogu se naći udžainizmu, koji jeMahavira oživeo u 6. veku pre nove ere u drevnoj Indiji. Džinizam zastupa gledište koje se može smatrati potpuno kompatibilnim sa osnovnim vrednostima na kojima počiva environmentalni aktivizam, tj. zaštitom životanenasiljem; što bi moglo da formira osnovu snažnog ekološkog etosa, čime se gledište ove religije dodaje globalnim pozivima za zaštitu životne sredine. Učenja džainizma o simbiozi između svih živih bića i pet elemenata - zemlje, vode, vazduha, vatre i svemira, danas efektivno čine osnovu nauke o životnoj sredini.[11][12]
U Evropi je engleskikralj Edvard I zabranio spaljivanjemorskog uglja proklamacijom u Londonu 1272. godine, nakon što je dim postao problem.[13][14] To gorivo je bilo toliko uobičajeno u Engleskoj da je njegov najraniji naziv proistekao iz toga da mogao ručnim kolicima odnositi sa dela morske obale.
^Aboul-Enein, H. Yousuf; Zuhur, Sherifa (2004),Islamic Rulings on Warfare, Strategic Studies Institute, US Army War College, стр. 22,ISBN978-1-58487-177-4
Овај чланак или његов део изворно је преузет изРечника социјалног рада Ивана Видановића уз одобрење аутора.
Daynes, Byron W., and Glen Sussman, eds.White House Politics and the Environment: Franklin D. Roosevelt to George W. Bush (Texas A&M University Press; 2010) 300 pages; evaluates how 12 presidents helped or hindered the cause of environmental protection.
John McCormick. 1995. The Global Environmental Movement. John Wiley. London. 312 pp.
Tooze, Adam (6. 6. 2019). „Democracy and Its Discontents”.The New York Review of Books.CS1 одржавање: Формат датума (веза), vol. LXVI, no. 10 , pp. 52–53, 56–57. "Democracy has no clear answer for the mindless operation ofbureaucratic andtechnological power. We may indeed be witnessing its extension in the form ofartificial intelligence androbotics. Likewise, after decades of dire warning, the environmental problem remains fundamentally unaddressed.... Bureaucratic overreach and environmental catastrophe are precisely the kinds of slow-moving existential challenges that democracies deal with very badly.... Finally, there is the threat du jour:corporations and the technologies they promote." (pp. 56–57.)
Marco Verweij and Michael Thompson, ур. (2006).Clumsy Solutions for a Complex World: Governance, Politics and Plural Perceptions. Basingstoke: Palgrave Macmillan.ISBN978-0-230-00230-2..
Keith M. Woodhouse (2009). „The Politics of Ecology: Environmentalism and Liberalism in the 1960s”.Journal for the Study of Radicalism.2 (2): 53—84.doi:10.1353/jsr.0.0008.
Adams, Jonathan S.; McShane, Thomas O.Myth of Wild Africa: Conservation without Illusion. 1992.. 266p; covers 1900 to 1980s
Anderson, David; Grove, Richard (1988).Conservation in Africa: People, Policies & Practice.CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза)
Bolaane, Maitseo.Bolaane, Maitseo (април 2005). „Chiefs, Hunters & Adventurers: The Foundation of the Okavango/Moremi National Park, Botswana”.Journal of Historical Geography.31 (2): 241—259.doi:10.1016/j.jhg.2004.12.023.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
Carruthers, Jane. "Africa: Histories, Ecologies, and Societies," Environment and History, 10 (2004), pp. 379–406;
Noss, Andrew and Imke Oetting. (2005). „Hunter Self-Monitoring by the Izoceño -Guarani in the Bolivian Chaco”.Biodiversity & Conservation.14 (11): 2679—2693.Bibcode:2005BiCon..14.2679N.doi:10.1007/s10531-005-8401-2..
Wakild, Emily (2011).An Unexpected Environment: National Park Creation, Resource Custodianship, and the Mexican Revolution. University of Arizona Press..
Arnone Sipari, Lorenzo (2011).Scritti scelti di Erminio Sipari sul Parco Nazionale d'Abruzzo (1922-1933).
Bonhomme, Brian (2005).Forests, Peasants and Revolutionaries: Forest Conservation & Organization in Soviet Russia, 1917-1929.
Cioc, Mark (2002).The Rhine: An Eco-Biography, 1815-2000..
Simmons, I.G.An Environmental History of Great Britain: From 10,000 Years Ago to the Present (2001).
Weiner, Douglas R (2000).Models of Nature: Ecology, Conservation and Cultural Revolution in Soviet Russia.. covers 1917 to 1939.
Bates, J. Leonard (1957). „Fulfilling American Democracy: The Conservation Movement, 1907 to 1921”.The Mississippi Valley Historical Review.44 (1): 29—57.JSTOR1898667.doi:10.2307/1898667.
Brinkley, Douglas G (2009).The Wilderness Warrior: Theodore Roosevelt and the Crusade for America.ISBN978-0060565312..