Dejvid Džon Gilmor (engl.David Jon Gilmour, rođen6. marta1946. uKembridžu) jeengleskigitarista,pevač itekstopisac, poznat širom sveta kao član grupePink Flojd. Pored svog rada sa grupom Pink Flojd, takođe je radio kao producent i studijski muzičar sa mnogim poznatim umetnicima. Poznat je i kao učesnik mnogih humanitarnih organizacija tokom svoje karijere. Za zasluge u humanitarnom radu,2003. godine je proglašen vitezom Reda Britanske imperije, a za zasluge na polju muzike,2009. godine dobio je titulu počasnogdoktora muzike Anglija Raskin Univerziteta.[1]
Gilmor je pohađao školu Persi u Kembridžu, gde je upoznaoSida Bareta, kao iRodžera Votersa, koji je pohađao drugu školu u blizini. Gilmor je u srednjoj školi izučavao savremene jezike, a u slobodno vreme je sa Baretom učio da svira gitaru.
Prvi Gilmorov bend,Joker's Wild, svirao je ritam i bluz obrade u prvoj polovini 1960-tih. U leto1966. godine, Gilmor je sa nekoliko prijatelja počeo da putuje po letovalištima uŠpaniji iFrancuskoj, da bi zarađivali svirajući na ulici. U tome nisu imali uspeha, a cela priča se završila kada je Gilmor hospitalizovan zbog neuhranjenosti.[2] Nakon toga, svi su se vratili u Englesku,1967. godine.
Gilmor se, po pozivu bubnjaraNika Mejsona, pridružio Pink Flojdu u januaru1968. godine. Grupa je tada počela da nastupa u kratkotrajnoj petočlanoj postavi (Baret, Voters, Mejson,Rik Rajt i Gilmor), a Gilmor je popunjavao Baretove gitarske i vokalne deonice kada je ovaj bio nefunkcionalan tokom živih nastupa, zbog preteranog korišćenjaLSD-a. Nakon što je Baret konačno izbačen iz grupe, Gilmor je automatski preuzeo ulogu solo gitariste i glavnog vokala.
Međutim, nakon velikog uspeha albumaThe Dark Side of the Moon (iz1973. godine) iWish You Were Here (iz1975. godine), Rodžer Voters je počeo da preuzima veću kontrolu nad kreativnim procesom, i na sledeća dva albuma (Animals iz1977. godine iThe Wall iz1979. godine) bio je samostalni autor gotovo svih pesama. U tom periodu, Gilmor je počeo da smatra da su njegovi autorski talenti nedovoljno iskorišćeni u grupi, te je1978. godine snimio i objavio svoj prvi solo album,David Gilmour. Gilmor je ovim albumom pokazao veliko gitarsko umeće, ali i svoje kompozitorske sposobnosti.
Negativna atmosfera u grupi tokom snimanja albumaThe Wall (tokom kojeg je Rik Rajt napustio bend, po ultimatumu Rodžera Votersa) i sledeće pločeThe Final Cut (objavljena1983. godine), stvorila je konflikte između Votersa i Gilmora, zbog čega je Gilmor, da bi se distancirao od tadašnjeg rada sa Pink Flojdom, snimio svoj drugi solo albumAbout Face (objavljen1984. godine). Ovim album, na kome su preovladavale pop pesme u tada savremenim aranžmanima, Gilmor se predstavio u potpuno drugačijem svetlu od onog na koje su publika i kritika navikli.
Nakon što je Rodžer Voters1985. godine objavio da napušta Pink Flojd, pretpostavljajući da će se bez njega bend raspasti, Gilmor i Mejson su odlučili da nastave dalje bez njega. Gilmor je preuzeo kreativnu kontrolu u svoje ruke i sam napisao većinu pesama na albumuA Momentary Lapse Of Reason (objavljen1987. godine), koji je obeležio povratak Rika Rajta u bend, ali i povratak Pink Flojd na staze uspeha. U ovoj postavi snimili su još jedan album (The Division Bell, iz1994. godine), da bi, nakon velike svetske turneje, prestali sa radom na neodređeno.
Pink Flojd su se okupili još samo jednom, nalondonskom koncertu manifestacije "Live 8", 2. jula2005. godine. Izveli su četiri pesme, a za ovu priliku ponovo im se pridružio Rodžer Voters. Iako su se mnogobrojni ljubitelji ponadali da će ovo okupljanje prerasti u ponovnu aktivnost grupe u punom sastavu, članovi Pink Flojd nisu imali konkretne planove za zajedničke nastupe u budućnosti, a nakon smrti Rika Rajta,2008. godine, Gilmor je izjavio da više ne vidi svrhu okupljanja Pink Flojd bez njega.
Gilmor je objavio četiri samostalna albuma, koji su svi ušli na listu najprodavanijih 40 albuma u SAD. AlbumOn an Island iz2006. godine dostigao je mesto br. 6, albumLive in Gdansk iz 2008. godine dostigao je mesto br. 26, albumDavid Gilmour je 1978. godine dostigao mesto br. 29, a albumAbout Face je 1984. godine dostigao mesto br.32 na ovoj listi.
U2010. godini, Gilmor je nastupio kao gost na jednom od koncerataThe Wall turneje Rodžera Votersa, čime je potvrđeno da su njih dvojica izgladila svoje međusobne odnose nakon mnogo godina sukoba.
Gilmor je najpoznatiji po svom upečatljivom sviranju gitare. Njegov stil karakterišu veliki uticaji bluza, izražajnost i osećajnost, a u tehničkom smislu mnogo bendinga i dugih nota. U2011. godini, Gilmor se našao na 14. mestu najboljih gitarista svih vremena časopisaRolling Stone.
U januaru2007. godine, čitaoci časopisaGuitar World uvrstili su tri Gilmorova gitarska sola na listu 100 najboljih solo deonica svih vremena. Solo u pesmi "Comfortably Numb" našao se na četvrtom mestu, solo u pesmi "Time" na 21. a solo u pesmi "Money" na 62. mestu ove liste.[3]
Tokom karijere, Dejvid Gilmor je nastupio na više desetina albuma i singlova raznih izvođača. Ovde su navedeni samo albumi koje je objavio kao član grupe Pink Flojd i pod svojim imenom.
Gilmor je bio oženjen američkom vajarkom Džindžer Gilmor (rođena Hasenbajn)[4], od jula1975. godine. S njom ima četvoro dece: kćerke Alis (rođena1976. godine), Kler (rođena 1979. godine) i Saru (rođena1983. godine), i sina Metjua (rođen 1986. godine). Sara Gilmor je manekenka[5], i bliska prijateljica Indije Voters, kćerke Rodžera Votersa.
Gilmor se po drugi put oženio1994. godine, novinarkom Poli Samson[6], sa kojom ima troje dece: sinove Džoa (rođen1995. godine) i Gabrijela (rođen1997. godine) i kćerku Romani (rođena2002. godine), a pravno je usvojio i njenog sina iz prvog braka, Čarlija (rođen1988. godine).
Gilmor sarađuje sa nekoliko velikih humanitarnih organizacija. U maju2003. godine, prodao je svoju kuću u Londonu i od dobijenog novca donirao 3,6 miliona funti fonduCrisis za izgradnju domova za beskućnike. Gilmor takođe podržava iGrinpis, Asocijaciju EU za Mentalno zdravlje,Amnesti Internešnel i mnoge druge. Takođe je donirao 25.000 funti fondaciji za očuvanje nosoroga, kao kontrausluguDaglasu Adamsu za to što je imenovao albumThe Division Bell.
Gilmor je profesionalni pilot i zaljubljenik u letenje. Osnovao je avio-kompanijuIntrepid Aviation, u okviru koje je sakupio veliku kolekciju upotrebljivih starih aviona, ali je kasnije odlučio da je proda, kada je postala isuviše komercijalna da bi mogao lično da je vodi.