Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Пређи на садржај
Википедија
Претрага

Andrea Bočeli

С Википедије, слободне енциклопедије
Andrea Bočeli
Andrea Bočeli septembra 2019
Datum rođenja(1958-09-22)22. septembar 1958.
Mesto rođenjaLajatiko
 Italija
Zanimanje
  • Pevač (tenor)
  • multi-instrumentalista
Stil

Andrea Bočeli (ital.Andrea Bocelli;Lajatiko, nedaleko odPize,[1]22. septembar1958) italijanski jetenor.[2]

On je u ruralnom okruženju svog toskanskog zavičaja, bio okružen muzikom. Iako je od ranih godina nastupao i osvajao nagrade na pevačkim konkursima, Bočeli je upisaopravni fakultet u Pizi.[3] Kao student često je nastupao po barovima, pevajući hitoveAznavura iSinatre. Saznavši da će njegov idolFranko Koreli držati master klas u Torinu, Bočeli napušta studije prava da bi nastavio sa vokalnim usavršavanjem. Franko Koreli je odmah prihvatio da podučava Bočelija, otkrivši u njemu veliki potencijal prirodnog dara.

Od 1982. Bočeli je snimio 15 solo studijskih albuma pop i klasične muzike, tri albuma najvećih hitova i devet kompletnih opera, prodavši preko 75 miliona ploča širom sveta.[4] On je postigao uspeh kao prelazni izvođač, dovodeći klasičnu muziku na vrh međunarodnih pop lestvica.[2][5][6] Njegov prvi kompilacijski album,Romanza, jedan je od najprodavanijih albuma svih vremena, dok jeSacred Arias najprodavanijiklasični album bilo kog solo umetnika u istoriji.[7]My Christmas je bionajprodavaniji praznični album 2009.[8][9][10] i jedan odnajprodavanijih prazničnih albuma u Sjedinjenim Državama.[11] Album iz 2019. godine debitovao je na prvom mestuUK Albums Chart i SAD''Bilbord'' 200, postavši prvi Bočelijev album broj-jedan u obe zemlje. Njegova pesma „Con te partirò”, uvrštena na njegov drugi albumBocelli, jedan je odnajprodavanijih singlova svih vremena.[12] Ova numera je bila licencirana za upotrebu u nizu televizijskih reklama zaTIM[13] krajem 1990-ih, koje su vremenom postale veoma popularne u Italiji.[14]

Godine 1998, Bočeli je proglašen jednim od50 najlepših ljudi po izboru časopisaPeople.[15] On je nastupao u duetu saSelin Dion u pesmi „The Prayer” za animirani filmČarobni mač: U potrazi za Kamelotom, koji je osvojio nagraduZlatni globus za najbolju originalnu pesmu i nominovan zaOskara za najbolju originalnu pesmu.[2] Godine 1999, on je nominovan zanajboljeg novog umetnika na dodeliGremi nagrada. On je stekao upis uGinisovu knjigu rekorda izdavanjem svog klasičnog albumaSacred Arias, dok je istovremeno zauzimao prva tri mesta na američkoj lestvici klasičnih albuma.[2]

Bočeli je 2006. godine proglašen za velikog oficiraOrdena za zasluge Italijanske republike i počastvovan je zvezdom naHolivudskom šetalištu slavnih dan 2. marta 2010. godine za svoj doprinos Živom teatru. PevačicaSelin Dion je izjavila da „ako bi Bog imao pevački glas, on bi morao u znatnoj meri da zvuči kao Andrea Bočeli“,[2][16] dok je muzički producentDejvid Foster često Bočelijev glas opisivao kao najlepši na svetu.[17][18]

Mladost

[уреди |уреди извор]

Bočeli je rođen od oca Alesandra i majke Edi Bočeli 22. septembra 1958.[19] Lekari su savetovali paru da izvrši abortus, jer su predvideli da će se dete roditi sa invaliditetom. Po rođenju je bilo očigledno da je Bočeli imao brojne probleme sa vidom, i uspostavljena je dijagnoza da imaurođeni glaukom.[20] On je jednom prilikom izjavio je odluka njegove majke da ga rodi uprkos lekarskih saveta bila njegova inspiracija da osporavanje prava na abortus.[20]

Bočeli je odrastao na porodičnoj farmi gde su se prodavale poljoprivredne mašine i proizvodilo vino u malom seluLa Sterca,frazionLajatiko, Toskana, Italija, oko 40 km (25 mi) južno odPize.[21] Njegova majka i mlađi brat Alberto i dalje žive u porodičnoj kući; otac mu je umro 2000. godine.[22]

Bočeli je još kao dečak pokazivao veliku strast prema muzici. Njegova majka je izjavila da ga je muzika jedino mogla učiniti srećnim. Počeo je sa časovima klavira sa 6 godina, a kasnije je naučio da svira flautu, saksofon, trubu, trombon, gitaru i bubnjeve.[19] Njegova dadilja Orijana dala mu je prvu pločuFranka Korelija i on je počeo da pokazuje interesovanje za karijeru tenora.[23] Do 7. godine mogao je da prepozna čuvene glasove tog vremena i pokušao je da se ugleda na sjajne pevače.[23]

U 12. godini Bočeli je potpuno izgubio vid nakon nesreće tokomfudbalske utakmice.[15][24] U meču u kome je bio golmanom pogođen je u oko i zadobio jemoždano krvarenje. Lekari su pribeglipijavicama kao krajnjoj meri u pokušaju da mu spasu vid, ali nisu uspeli, a on je ostao slep.[25]

Bočeli je takođe provodio vreme pevajući tokom svog detinjstva.[26] Svoj prvi koncert održao je u malom selu nedaleko od mesta gde je rođen.[23] Na prvom pevačkom takmičenju pobedio je sa 14 godina sa pesmom „'O sole mio“ u Margherita d'Oro uVijaređu.[26] Srednju školu završio je 1980, a potom je studirao pravo naUniverzitetu u Pizi.[27][19] Da bi zaradio novac, davao je večernje predstave u klavirskim barovima i tamo je upoznao svoju buduću suprugu Enriku 1987. godine.[19] On je završio pravni fakultet i proveo godinu dana kao advokat imenovan od suda.[28]

Karijera

[уреди |уреди извор]

Početak karijere odigrao se1992. godine kada se Bočeli javio na audiciju koju je organizovao čuveni italijanski pevačCukero u potrazi za tenorom koji bi načinio demo snimak za duet „Miserere“ saLučanom Pavarotijem.[1] Pavaroti je bio očaran talentom Andrea Bočelija. Usledili su angažmani kompanije Sugar, jedne od najvećih italijanskih muzičkih firmi, za nastup na čuvenom festivalu „Sanremo1993. odakle pažnja medija raste vrtoglavo. Nižu se uspesi, među kojima je internacionalnu slavu pobrao album „Romansa“.

Paralelno sa karijerom u oblasti popularne muzike, Bočeli niže uspehe i na polju operske umetnosti. Prvi operski nastup imao je1994. godine, u Verdijevoj operi „Ledi Magbet“.

Albumi

[уреди |уреди извор]

Opere

[уреди |уреди извор]
  • Ledi Magbet - (1994)
  • Boemi - (1998)
  • Vesela udovica - (1999)
  • Verter u Detroitu - (1999)
  • Madam Baterflaj - (2002)

Nastupi

[уреди |уреди извор]
  • Sanremo - (1993)
  • Veronska arena - (1999)
  • Teatro Filarmonico - (2001)
  • Teatro Komunale - 2005
  • Beogradska arena - (2005)
  • Beogradska arena - (2013)

Nagrade

[уреди |уреди извор]

Zanimljivosti

[уреди |уреди извор]

Tenor, Andrea Bočeli je rođen sa oštećenim vidom, a ostao je slep u svojoj 12. godini usled nesreće na fudbalu.

Do sada je prodao preko 65 miliona ploča širom sveta.

Reference

[уреди |уреди извор]
  1. ^аб„Životna bajka: Andrea Bocelli”.Wannabe magazine. Приступљено19. 1. 2019. 
  2. ^абвгд„Andrea Bocelli”.Decca Records. Universal Music. Архивирано изоригинала 30. 4. 2011. г. Приступљено10. 12. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  3. ^„Andrea Bocelli | Biography, Music, & Facts | Britannica”.www.britannica.com (на језику: енглески). 2024-12-23. Приступљено2025-01-19. 
  4. ^„Andrea Bocelli to receive Classic Brit honour”.BBC News. 6. 9. 2012.Архивирано из оригинала 30. 9. 2019. г. Приступљено10. 12. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  5. ^Bearn, Emily (26. 2. 2003).„Operation Bocelli: the making of a superstar”.The Age.Архивирано из оригинала 24. 3. 2017. г. Приступљено10. 12. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  6. ^Malitz, David (12. 12. 2010).„'Christmas in Washington' sticks to the classics”.The Washington Post.Архивирано из оригинала 22. 1. 2018. г. Приступљено27. 7. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  7. ^Andrea Bocelli BiographyАрхивирано 30 април 2011 на сајтуWayback Machine
  8. ^„Taylor Swift Edges Susan Boyle For 2009's Top Selling Album”.Billboard.com, 6 January 2010 article.Архивирано из оригинала 27. 4. 2014. г. Приступљено6. 1. 2010. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  9. ^„The Nielsen Company 2009 Year-End Music Industry Report”.Businesswire.com, 7 January 2010 article.Архивирано из оригинала 16. 1. 2010. г. Приступљено7. 1. 2010. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  10. ^„Italian tenor's album sales top five million”. Thaindian News.com, 30 December 2009 article.Архивирано из оригинала 12. 6. 2010. г. Приступљено24. 6. 2010. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  11. ^„The Gifts That Keep on Giving: Biggest Radio and Album Hits of the Holidays”.Billboard. 1. 12. 2014.Архивирано из оригинала 3. 12. 2014. г. Приступљено1. 12. 2014. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  12. ^„Angel records”.Архивирано из оригинала 29. 7. 2018. г. Приступљено22. 4. 2020. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  13. ^Spot Pubblicita Tim Con Mara Venier 1997 - Cambio Numero Seriale - canale5 (на језику: енглески), Приступљено2021-07-19 
  14. ^„Andrea Bocelli: an EXCLUSIVE interview”.The Shortlisted (на језику: енглески). 2020-11-16. Приступљено2021-07-19. 
  15. ^аб„Andrea Bocelli: Singer”.People.49 (18). 11. 5. 1998.Архивирано из оригинала 13. 5. 2016. г. Приступљено10. 12. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  16. ^Interview: Andrea Bocelli, opera singerАрхивирано 27 септембар 2011 на сајтуWayback Machine,The Scotsman, 27 October 2009 article.
  17. ^„Andrea Bocelli - Sito Ufficiale - Tour, discografia e opere”.Архивирано из оригинала 30. 12. 2019. г. Приступљено23. 4. 2006. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  18. ^„En Aranjuez con tu amor - Andrea Bocelli”. Архивирано изоригинала 19. 10. 2015. г. Приступљено4. 1. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  19. ^абвгDay, Carol (10. 11. 1997).„Blind Ambition”.People.Архивирано из оригинала 16. 4. 2019. г. Приступљено22. 7. 2017. „Bocelli's parents, Alessandro, 68, and Edi, 59, sold farm equipment and produced wine in tiny Lajatico, in Tuscany about 20 miles from Pisa. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  20. ^абBryony Gordon (14. 11. 2011).„Andrea Bocelli: The truth about my friend – the strong-willed, kind and intelligent Silvio Berlusconi”.The Daily Telegraph.Архивирано из оригинала 14. 12. 2019. г. Приступљено9. 12. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  21. ^Sodomka, Dennis (8. 10. 2013).„Wine Time: Bocelli Prosecco NV, Italy”.The Augusta Chronicle.Архивирано из оригинала 15. 12. 2013. г. Приступљено14. 12. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  22. ^„Interview: Andrea Bocelli, opera singer”.The Scotsman. 23. 10. 2009.Архивирано из оригинала 1. 11. 2015. г. Приступљено14. 12. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  23. ^абв„Andrea Bocelli – Singing to the Top”.Ability. 2013.Архивирано из оригинала 29. 10. 2013. г. Приступљено25. 10. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  24. ^Hooper, John (10. 6. 2010).„Tenor's story acclaimed by anti-abortion campaigners”.The Guardian.Архивирано из оригинала 20. 9. 2019. г. Приступљено28. 7. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  25. ^Pisa, Nick (31. 10. 2010).„Doctors tried to cure Andrea Bocelli's blindness with leeches”.The Daily Telegraph.Архивирано из оригинала 16. 4. 2019. г. Приступљено9. 12. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  26. ^аб„Chronicle 1958–1991”. bocelli.de.Архивирано из оригинала 4. 5. 2019. г. Приступљено20. 1. 2008. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  27. ^„Andrea Bocelli to Receive Master's Degree”.Billboard. AP. 18. 10. 2013.Архивирано из оригинала 24. 4. 2019. г. Приступљено10. 12. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  28. ^Rogers, Paul (5. 9. 2013).„Andrea Bocelli at the MGM Grand”.Los Angeles Times.Архивирано из оригинала 5. 12. 2013. г. Приступљено21. 12. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  29. ^„Vučić odlikovao Bočelija i Marizu zlatnom medaljom za zasluge - Kultura - Dnevni list Danas” (на језику: српски). 2022-07-22. Приступљено2022-07-22. 

Spoljašnje veze

[уреди |уреди извор]
Međunarodne
Državne
Akademske
Umetničke
Ljudi
Ostale
Portali:
Andrea Bočeli nasrodnim projektima Vikipedije:
Mediji na Ostavi
Podaci na Vikipodacima
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Andrea_Bočeli&oldid=30555245
Категорије:
Сакривене категорије:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp