| 5-hidroksitriptaminski (serotoninski) receptor 1A | |||
|---|---|---|---|
| Identifikatori | |||
| Simboli | HTR1A; 5-HT1A; 5HT1a; ADRB2RL1; ADRBRL1 | ||
| Vanjski ID | OMIM: 109760MGI: 96273HomoloGene: 20148IUPHAR:5-HT1AGeneCards:HTR1A Gene | ||
| Pregled RNK izražavanja | |||
| podaci | |||
| Ortolozi | |||
| Vrsta | Čovek | Miš | |
| Entrez | 3350 | 15550 | |
| Ensembl | ENSG00000178394 | ENSMUSG00000021721 | |
| UniProt | P08908 | Q8BGS4 | |
| RefSeq (mRNA) | NM_000524 | NM_008308 | |
| RefSeq (protein) | NP_000515 | NP_032334 | |
| Lokacija (UCSC) | Chr 5: 63.29 - 63.29 Mb | Chr 13: 106.56 - 106.57 Mb | |
| PubMed pretraga | [1] | [2] | |
5-HT1A receptor je tip5-HT receptora za koji se vezujeendogenineurotransmiterserotonin (5-hidroksitriptamin, 5-HT). On jeG protein-spregnuti receptor (GPCR) koji je spregnut saGi/Go i posredujeinhibitornuneurotransmisiju. AkronimHTR1A označava humanigen koji kodira ovajreceptor.[1][2]
5-HT1A receptor najšire rasprostranjen od svih 5-HT receptora. Ucentralnom nervnom sistemu, 5-HT1A receptori se nalaze ucerebralnom kortesu,hipokampusu,septumu,amigdali, i rafovom jezgru u visokim koncentracijama, dok su u manjim količinama takođe prisutni ubazalnoj gangliji italamusu.[3][4][5]
5-HT1Areceptorskiagonisti snižavajukrvni pritisak ibrzinu srca centralnim mehanizmom, indukcijom perifernevazodilaticije, i stimulacijomvagus nerva.[6] Ti efekti su rezultat aktivacije 5-HT1A receptora urostralnoj ventrolateralnoj meduli.[6]Simpatolitičkiantihipertenzivnilekurapidil jeantagonistα1-adrenergičkog receptora i agonistα2-adrenergičkog receptora, kao i agonist 5-HT1A receptora. Poznato je da ova zadnja osobina doprinosi njegovim sveukupnom terapeutskom dejstvu.[7][8] Vazodilatacijakrvnih sudovakože centralnom 5-HT1A aktivacijom povećavatoplotnudisipaciju sa organizma u okolnu sredinu, posledica čega je sniženjetelesne temperature.[9][10]
Aktivacija centralnih 5-HT1A receptora inicira oslobađanje ili inhibicijunorepinefrina u zavisnosti od vrste, verovatno izlocus coeruleus regiona, što zatim dovodi do redukcije ili povišenja neuronskog tonasfinkter mišića zenice modulacijompostsinaptičkihα2-adrenergički receptora unutar Edinger-Vestfalnog jezgra, što dovodi dodilatacije zenica kodglodara, ikontrakcije zenica kodprimata uključujućiljude.[11][12][13]
Agonisti 5-HT1A receptora kao što subuspiron[14] iflesinoksan[15] su delotvorni u olakšavanjuanksioznosti[16] idepresije.[17]Buspiron itandospiron su trenutno odobreni za te indikacije u mnogim zemljama. Drugi, poputgepirona,[18]flesinoksana,[19]flibanserina,[20] iPRX-00023[21] su takođe bili ispitivani, mada još uvek nisu potpuno razvijeni i odobreni. Neki odatipičnih antipsihotika kao što jearipiprazol[22] su takođeparcijalni agonisti 5-HT1A receptora i ponekad se koriste u niskim dozama kao zamena za standardneantidepresive kao što suselektivni inhibitori preuzimanja serotonina (SSRI).[23]
Aktivacija 5-HT1A receptora indukujesekreciju raznihhormona među kojima sukortizol,kortikosteron,adrenokortikotropni hormon (ACTH),oksitocin,prolaktin,hormon rasta, iβ-endorfin.[24][25][26][27] Ovaj receptor ne utiče na sekrecijuvazopresina ilirenina, za razliku od5-HT2 receptora.[24][28] Postoje indikacije da otpuštanje oksitocina doprinosi prosocijalnim, antiagresivnim i anksiolitičkim svojstvima primećenim nakon aktivacije receptora.[28] Moguće je da sekrecija β-endorfina doprinosi antidepresivnim, anksiolitičkim, i analgetskim efektima.
Distribucija 5-HT1A receptora u ljudskommozgu može biti snimljenapozitronskom emisionom tomografijom koristećiradioligand [11C]WAY-100,635.[29] Na primer, u jednoj studiji je utvrđeno povećano 5-HT1A vezivanje kod tipa 2dijabetesa.[30] Jedna druga PET studija je utvrdila negativnu korelaciju između stepena 5-HT1A vezivanja u rafijevom jezgru,hipokampusu ineokorteksu, i samo-prijavljene tendencije doživljavanjaduhovnih iskustava.[31] Kad je obeležen satricijumom, WAY-100,635 može takođe da se koristi uautoradiografiji.[32]
5-HT1A receptor je kodiranHTR1Agenom. Postoji više humanihpolimorfizama vezanih za ovaj gen. Jedan pregled iz2007. navodi 27jednonukleotidnih polimorfizama (SNP).[33] Najviše istraženi su C-1019G (rs6295), C-1018G,[34] Ile28Val (rs1799921), Arg219Leu (rs1800044), i Gly22Ser (rs1799920).[33] Neki od preostalih SNP-ova su Pro16Leu, Gly272Asp, isinonimni polimorfizam G294A (rs6294). Varijante ovog gena su bile studirane u vezi sapsihijatrijskim poremećajima, ali definitivni rezultati nisu dobijeni.[33]
Za 5-HT1A receptor je pokazano dainteraguje samoždanim neurotrofnim faktorom (BDNF), koji učestvuje u regulaciji raspoloženja i anksioznosti.[35][36] Pokazano je da ostvaruje interakcije sasfingozin-1-fosfatnim receptorom 1 (S1PR1).[37]