Zrakoplov ilivazduhoplov je svakanaprava koja se održava uatmosferi zbog reakcijezraka, osimreakcije zraka u odnosu na zemljinu površinu (definicija premaZakonu o zračnom prometuRepublike Hrvatske). Po toj definiciji u zrakoplove ne spadajusvemirske letjelice, niti lebdjelice na zračnom jastuku (hoverkrafti).
Zrakoplovi lakši od zraka osiguravajuuzgon naArhimedovom načelu, budući da im je težina manja od težine okolnog zraka kojeg takav zrakoplov istiskuje. Ovi zrakoplovi su poznati i pod imenombaloni.
Prvi zrakoplov lakši od zraka bio jebalon pun toplog zraka koji su sagradilibraća Montgolfier i uspio je15. listopada1783. letjeti nešto više od 4 minute. Takvim balonom se nije moglo letjeti u smjeru po želji posade i putnika, već se kretao nošen vjetrom. No i dalje je ova vrsta zrakoplova vrlo popularna.
Veliki preokret napravio jeDavid Schwarz iz Zagreba koji je napravio prvi upravljivizračni balon metalne konstrukcije. U njegovu čast izdana je iposebna medaljaArhivirano 2016-03-04 naWayback Machine-u. No zasluge su nezasluženo pripale njemačkom grofuZeppelinu koji je projekt okupio od Schwarzove udovice te konstruirao prototip 1897. Za upravljive balone tako možemo često čuti imena „cepelin“ ili „dirižabl“ (od francuskogdirigeable, upravljiv). Schwarz je tijekom projektiranja radio i na materijalima, čime je otvorio put otkriću lagane i čvrste legurealuminija, poznate pod imenima dural, duraluminij, ili Schwartzov aluminij, koja je i danas vrlo popularan materijal za izradu zrakoplova.
U ovu skupinu spadaju svi zrakoplovi čija je težina veća od težine istisnutog zraka i lete na osnovi postojanja aerodinamičke noseće sile uzgona koja se suprostavlja djelovanju vlastite težine letjelice. Zrakoplovi teži od zraka ostvarujuuzgon tako da se dio zrakoplova posebnog oblika,krilo, kreće kroz zrak čime proizvodiaerodinamičku silu, čija jedna komponenta je usmjerena uvis.
Krila zrakoplova mogu biti pokretna, tako da se vrte oko osi, i tada se nazivajukrakovi, a čitav sklop takvih krila i zajedničke osovine se nazivarotor. Zrakoplovi s ovakvim konstrukcijskim rješenjem suhelikopteri iautožiri. Bitno svojstvo koje helikopter ostvaruje upotrebom pogonjenog rotora je mogućnost lebdenja u mjestu, poput balona, a uz odgovarajući sustav upravljanja može se kretati u svim smjerovima.
Ukoliko su krila zrakoplova nepomična, recimo spojena na trup, tada se cijeli zrakoplov mora gibati kroz zrak da bi mu krila mogla ostvariti potreban uzgon. Takvi se zrakoplovi nazivajuavioni.
Da bi takav zrakoplov mogao poletjeti, on već na zemlji mora postići dovoljnu brzinu kretanja kroz zrak, te mu je potrebanaerodrom s dovoljno dugačkom uzletno-sletnom stazom („pistom“).
Klipni motori su bili prvo korišteni za pogon zrakoplova, a i danas su se zadržali na mnogim manjim isportskim zrakoplovima. Kao pogonsko gorivo obično koristebenzin, ali se u zadnje vrijeme pojavljuju u primjeni i dieselski motori. U oba slučajakisik se uzima iz zraka u kojem se nalazi zrakoplov. Nedostatak klipnih motora je da s visinom, kako opada gustoća zraka, opada i snaga motora.
Mlazni i turbinski motori su se pojavili tijekomDrugog svjetskog rata. Načelno su ta dva motora ista, razlikuju se optimiranju izlaznog dijela. Mlazni motorkinetičku energiju vrelog plina najvećim dijelom pretvara u brzinu plina kojeg zatim ispušta kroz mlaznik i premaNewtonovom zakonu akcije i reakcije proizvodi potisnu silu prema naprijed. Turbinski motor većinu energije plina pretvara na izlaznoj turbini u mehaničku energiju (okretanje vratila) koja se zatim koristi na primjer za okretanje pogonskog propelera (kod turbo-prop aviona) ili rotora helikoptera. Ovaj pogon je popularniji od običnog mlaznog motora, jer je plinska turbina efikasnija nego kod mlaznog motora. No budući da i propeleri imaju ograničenja, postoji i kombinirani („turbo-ventilatorski”) pogon gdje je propeler zamijenjenimpelerom, odnosno ventlatorom s mnogobrojnim krilcima smještenog u kratku cijev. Taj pogon koriste suvremeni velikiputnički avioni.
Raketni motor je poseba vrsta mlaznog motora koji zrak ne usisava iz atmosfere, već kisik dobiva iz posebnog spremnika. Ovi motori odlikuju se vrlo visokim omjerom snage i težine, ali kako osim goriva moraju nositi i težinu kisika (ili zamjenskog kemijskog spoja), rijetko se koriste u zrakoplovima. Svoju primjenu nalaze naraketama isvemirskim letjelicama
Osnovne dimenzije zrakoplova koje se navode prilikom njegovog opisa su njegova dužina, visina, raspon krila i površina krila.Dužina (3) se mjeri od nosa zrakoplova do najisturenijeg dijelarepnih površina.Visina (2) se mjeri od tla do najvišeg dijela zrakoplova, ovisno o izvedbi to može bitivertikalni ili horizontalni stabilizator.Raspon (1) (razmah krila) (Eng.Wing span) je dužina koja spaja vrhove lijevog i desnog krila. Kodaviona s promjenjivom geometrijom krilaraspon nije stalna veličina.Površina krila () podrazumijeva ukupnu površinu lijevog i desnog krila, a za pojedino krilo je jednaka umnoškurazmaha (udaljenosti vrha krila od trupa) krila s prosječnom širinom krila.
