Zapadno Rimsko Carstvo (naziv je novijeg porijekla; prema suvremenom stanovištu, postojalo je samo jedno carstvo s dva vladara) je nastalo podjelomRimskog Carstva395. godine kada je rimski carTeodozije I. Veliki podijelio carstvo svojim sinovima, tako da je zapadni dio dobioFlavije August Honorije a istočniArkadije. Zapadno Rimsko Carstvo je propalo već476. godine kad jeOdoaker, glavni zapovjednik rimske vojske, svrgnuo mladog caraRomula. U suštini, radilo se ovojnom puču na prostoru ograničenom samo naItaliju i područjeAlpa, dok je država ostala nepipnuta.
Karta Rimskog Carstva 395. godine s ucrtanim granicama modernih država
Iako je Zapadno Rimsko Carstvo trajalo samo 81 godinu, imalo je ukupno 12 priznatih vladara i uz njih još i tri (prema nekim mišljenjima četiri)uzurpatora.
Honorije je bio mlađi sin Teodozija I., zadnjeg cara koji je vladao još jedinstvenim carstvom. Kod stupanja na vlast395. Flavije Honorije je još bio dijete, pa mu je zbog toga Teodozije imenovao vojnog komandira Stilika, sina Rimljanke iVandala, zatutora.
Honorijeva vladavina je bila nestabilna. Već397. dolazi do pobune u provincijiAfrica. Nakon invazijeZapadnih Gota na talijanski poluotok402, Honorije s cijelim dvorom napuštaMediolanum (Milano) i vraća se uRavenu. U Britaniji se vojnici bune pod vodstvomMakusa (406/407) iKonstantina III. (407.-411.); trupe prelaze u Galiju i ostavljaju stanovništvo - koje se smatralo Rimljanima - nimalo oduševljeno time, samima sebi odnosno na milost i nemilost anglosaksonskim napadima. Pri tome suAnglosaksonci došli u Britaniju u malim grupama kaoplaćenici.
Uz to je došlo i do pada granice naRajni:406. je došlo do upadaVandala,Sueba i iranskihAlana (koji su bili u bijegu odHuna) u sjevernu Galiju. Franačkifederati su im se suprotstavili, ali su bili potučeni. Honorije je408. dao ubiti svog savjetnika i vojnog komandira Stilika uplašen njegovom moći, a za to je vrijeme došlo do pljačkaških pohodaZapadnih Gota koji su konačno410. zapaliliRim što je imalo trajne psihološke posljedice na Rimljane.
Uz to, dolazi i do spomenutih uzurpacija koje su dodatno oslabile snage carstva:Konstantin III.409./410. i rimski senator Atalus414./415. Vandali, Suebi i Alani upadaju409. uHispaniju. U idućem razdoblju Zapadni Goti (Vizigoti) uništavaju dio Vandala koji su upali u Hispaniju, a od418. ih Rimljani kao federate naseljavaju uAkvitaniju čime su se u Raveni nadali da su stvorili borbeni unutrašnji štit protiv pobuna ali i protiv vanjskih neprijatelja. Sveukupno gledano, Zapadni Goti ( Vizigoti ) su bili lojalni, što ih ipak nije sprječavalo da povremeno upadaju na područje Zapadnog Rima radi povećanja područja svog utjecaja - do raskida ugovora došlo je tek u 60-tim godinama5. stoljeća.
Nakon smrti Honorija423. vlast preuzima uzurpatorIvan od 423. do425. kad ga pobjeđujeValentinijan III. i postaje zadnji car teodozijanske dinastije. U početku poslove vladanja vodi njegova majkaGala Placidija, no uskoro dolazi do sukoba različitih vojskovođa: komandantFeliks i komandant AfriceBonifacije su uglavnom (nekad manje a nekad više) podržavali politiku Gale Placidije sve do njene smrti. Nakon Bonifacijeve smrti, carstvom je vladaopatricij i vojskovođaFlavije Aecije. Valentinov se život odvijao izmeđuRavene i Rima. U njegovo vrijeme Rim gubi provinciju Africa, a sjeverozapadŠpanjolske osvajajuSuebi. Ecije se uGaliji uglavnom uspio održati uprkos pritisku Zapadnih Gota iBurgunda. Njegove pomoćne trupe sastavljene odHuna srušile su burgundsku vlast naRajni436. Osim toga, ubitci na katalunskim poljima je uspio451. pobijeditiAtilu koji je upao u Galiju. Međutim, Valentin je454. dao ubiti Flavija Ecija, a sljedeće je godine sam bio žrtva ubojstva iz zasjede.
Naročitu važnost za carstvo ima gubitak provincije Africa. Konačnim gubitkom Africe smatra se439. kad Vandali osvajajuKartagu zajedno s flotom koja je tamo bila usidrena, jer Vandali, za razliku od drugih Germana, odbijaju prihvatiti formalnu vrhovnu vlast cara i time osnivaju prvu novu, nezavisnu državu na području dotadašnjeg carstva. Za to vrijeme Zapadni Goti, Suebi, Burgundi i Franci prihvaćaju formalnu ulogu federata i vladaju u provincijama rimskim stanovništvom u ime cara. To čuva privid carske vlasti, ali i povećava mogućnost Ravene za razne političke i vojne intervencije na tim područjima.
Zadnje godine Zapadnog Rimskog carstva - vrijeme careva-senki
Rimsko Carstvo 476. godine. Zapadno je u plavoj, a Istočno u crvenoj boji
VladavinaPetronija Maksima je kratko trajala u455. On je bio prvi u nizu tako zvanih "careva-sjenki" koji su vladali pre kratko vrijeme da mi mogli aktivno djelovati na spašavanju carstva koje se raspadalo. Zapadno Rimsko Carstvo je u slijedećem razdoblju gubilo sve veća područja u korist Germana, stvarale su se države u državi, a Rimsko carstvo je neprekidno gubilo tako važne prihode od poreza, neophodne za uzdržavanje vojske. Maksim, poznat, visoko pozicioniranisenator je nasljedioValentinijana III. nakon njegove smrti (16. travnja455.) na položaju cara, da bi i sam, već 22. svibnja također umro. Već9. ili10. srpnja 455. ga je na carskom prijestolju naslijediogalski RimljaninAvit. On je prije toga bio aktivan kao poslanik između Rima i Zapadnih Gota. Uz to, morao je rješavati probleme s vladaromIstočnog Rimskog CarstvaMarcianom i smirivati vojskovođuRicimera, koji se uskoro razvija u stvarnog vladara Zapadnog Rimskog carstva.
U siječnju/јануару457. na četiri godine na prijestolje stupaMajorijan. Nakon godina propadanja carstva, njemu konačno polazi za rukom ponovo preuzeti kontrolu nad Italijom i Galijom. Uspijeva srediti situaciju u Španjolskoj i sjevernoj Africi. Uz ustupke Senatu pridobija ga za sebe, a boljom gospodarskom politikom zadobija i simpatije naroda. Svrgava ga Ricimer, ali on nije mogao postati car jer je bioarianer i German.
Umjesto njega, car postajeLibije Sever461., ali bezpapinskepomasti. S njegovom vlašću ponovo počinju pljačkeVandala na talijanskoj zapadnoj obali. Libije Sever umire465. (navodno ga je otrovaoRicimer). Na njegovo mjesto dolaziistočni RimljaninAntemije, i time završava razdoblje interregnuma od 465. do 467. Svojim dolaskom na prijestolje, Antemije si postavlja za cilj ponovnu uspostavu vlasti nad Vandalima i Zapadnim Gotima koji, podEurihom, krše ugovor iz 418. i počinju s ekspanzijom. Antemijev general Basiliskus postiže s flotom, u početku, izvrsne uspjehe protiv Vandala, no oni ga na kraju ipak pobjeđuju. Financijski i vojno to je za Zapadno Rimsko Carstvo bila katastrofa. Bezuspješan je bio i pohod protiv Zapadnih Gota. Sjeverna Galija je bila izgubljena. Na kraju izbijagrađanski rat između Antemija i Ricimera,
Kao pobjednik iz tog sukoba izlazi, do tada gotovo nepoznat, AnicijeOlibrije. No, niti on ne uspijeva vladati cijelu godinu. Stupa na prijestolje u svibnju 472., a umire već 7 mjeseci kasnije.
Jedva da je sretniji bio njegov nasljednikGlicerije koji je vladao od 473. do 474. Iako je bio talentirani diplomat i vojnik, pobijedili su ka prvo Istočni Goti, a zatim i vojskovođaJulije Nepot.
Julije Nepot je vladao od 474. do 475. Namjeravao je sukob sa Zapadnim Gotima, koji su osvojiliProvansu, riješiti diplomatskim putem, ali s umjerenim uspjehom. U međuvremenu, Vandali su kontrolirali zapadnoSredozemlje. Na kraju, i situacija u Rimu se okreće protiv njega: Njegov zaštitnik (koji je za sebe tvrdio da je bio sekretarAtile, kralja Huna), preuzima komandu nad vojskom i 475. ga je otjerao s vlasti.
Zadnji Zapadnorimski car je bioRomul Augustul (iako je Nepot bio priznat od straneIstočnorimskog Carstva sve do smrti480.) a kod stupanja na prijestolje475. imao je, navodno, samo deset godina. S prijestolja ga je maknuo germanski knezOdoaker. Odoaker nije, mjesto Romula, postavio novog cara-sjenku kao što su to radili njegovi prethodnici, nego je poslao izaslanstvo uKonstantinopol tamošnjem caruZenonu i poručio mu, da je jedan vladar dovoljan za oba carstva. Na kraju, dobio je od Zenona službeno titulu patricija a time i carskog upravitelja. Time seugasilo Zapadno Rimsko Carstvo.
Istina, tu i tamo (okolica današnjegPariza) su još neko vrijeme postojala manja područja na teritoriju nekadašnjeg carstva s rimskim upraviteljima, ali je carstvo prestalo postojati.
Po pitanju rimskog zakona 5. stoljeća dobar dio careva koji su vladali Zapadnim Rimskim carstvom su bili uzurpatori, a ne carevi. Kako je jedinstvo Rimskog Carstva bilo neupitno u slučaju smrti cara u Italiji ili Carigradu, preživjeli car bi morao potvrditi da priznaje novoproglašenog cara svojim partnerom u vlasti. Bez te potvrde on bi bio uzurpator koji je nezakonito osvojio vlast. Političke muke i kompromise potrebne da bude prihvaćen je najbolje dokazao zapadnorimski carMajorijan koji je proveo prvih osam meseci svoje četverogodišnje vladavine u na kraju uspešnom pokušaju da ga prizna carLav I..
Po Rimskom zakonu u drugoj polovici 5. stoljeća uzurpatori, a ne carevi su bili:Petronije Maksim, Libije Sever,Avit,Glicerije iRomul Augustul. Danas se oni svi u istorijskim knjigama vode kao carevi.
Ukidanje carstva za ekonomski srozan život u Italiji nije imao nikakve konkretne posljedice u odnosu na život posljednjih 70 godina. Radi više aspekata društva Carstvo niti nije propalo u Italiji tijekom nekoliko sljedećih desetljeća nakon 476. godine. Odoaker je bio prije preuzimanja vlasti general Rimske vojske tako da je njegov dolazak na vlast bio državni udar, a ne invazija. Sljedećih četrdesetak godina on i njegov nasljednik će biti formalno guverneri Italije koja se nalazi u "vlasti" Istočnog Rimskog carstva. Katastrofa za Italiju i Rim će se dogoditi tijekom talijanskih ratova Justinijana koji će trajati dvadeset godina. U tom razdoblju svi gradovi će mijenjati svoje osvajače najmanje 3 puta uz strahovite pokolje, pljačke i slično.
Posljednji udarac životu u Italiji nanosi epidemija iz polovice VI. stoljeća koja ubija izmeđe 20 i 30 posto stanovništva.
