Dinastija Zapadna Xia (kineski:西夏; pinyin:Xī Xià;Wade-Giles:Hsi Hsia; doslovno "ZapadnaXia") iliTangutsko Carstvo, među Tangutima i Tibetancima poznato kaoMinyak.[1] je bila država koja je postojala od 1038. do 1227. na području sjeverozapadneKine, odnosno današnjihprovincijaNingxia,Gansu, istočniQinghai, sjeverniShaanxi, sjeveroistčniXinjiang, jugozapdneUnutrašnje Mongolije i južneVanjske Mongolije, pri čemu je imala površinu od oko 800.000 kvadratnih kilometara.[2][3][4] Poznata je po tome što su je na izuzetno brutalan način uništiliMongoli pri čemu su razoreni svi njeni gradovi i spaljeni svi tekstovi. Zbog toga je njeno osnivanje i postojanje dugo vremena bilo predmetom historijskih kontroverzi sve dok u moderno doba nije potvrđeno arheološkim i drugim istraživanjima.
Zbog svog položaja na trgovačkim rutama između Sjeverne Kine iCentralne Azije -Hexi koridoru - Zapadna Xia je bila u prilici uživati kulturne blagodati svojih susjeda, te je imala značajna dostignuća na polju književnosti. umjetnosti, muzike i arhitekture.[5] Uspješan otpor suparničkim državama i dinastijama kao što suLiao,Song iJin se tumači uspješnom vojnom organizacijom ali i inovacijama među kojim se ponekad spominje ivatreno oružje.[6]
Tangutsko Carstvo, pod imenom "Kraljevina Tenduc ili Tangut" se na evropskim kartama navodilo kao sjeverozapadni susjed Kine 450 godina nakon uništenja
↑Wang, Tianshun [王天顺] (1993). Xixia zhan shi [The Battle History of Western Xia] 西夏战史. Yinchuan [银川], Ningxia ren min chu ban she [Ningxia People's Press] 宁夏人民出版社.
↑Bian, Ren [边人] (2005). Xixia: xiao shi zai li shi ji yi zhong de guo du [Western Xia: the kingdom lost in historical memories] 西夏: 消逝在历史记忆中的国度. Beijing [北京], Wai wen chu ban she [Foreign Language Press] 外文出版社.
↑Li, Fanwen [李范文] (2005). Xixia tong shi [Comprehensive History of Western Xia] 西夏通史. Beijing [北京] and Yinchuan [银川], Ren min chu ban she [People's Press] 人民出版社; Ningxia ren min chu ban she [Ningxia People's Press] 宁夏人民出版社.
↑Zhao, Yanlong [赵彦龙] (2005). "Qian tan xi xia gong wen wen feng yu gong wen zai ti [A brief discussion on the writing style in official documents and documental carrier] 浅谈西夏公文文风与公文载体." Xibei min zu yan jiu [Northwest Nationalities Research] 西北民族研究 45(2): 78-84.
↑Qin, Wenzhong [秦文忠], Zhou Haitao [周海涛] and Qin Ling [秦岭] (1998). "Xixia jun shi ti yu yu ke xue ji shu [The military sports, science and technology of West Xia] 西夏军事体育与科学技术." Ningxia da xue xue bao [Journal of Ningxia University] 宁夏大学学报 79 (2): 48-50.
Dorje, Gyurme (1999).Footprint Tibet Handbook with Bhutan. 2nd Edition. Footprint Handbooks, Bath, England.ISBN1-900949-33-4.
Leffman, David,et al. (2005).The Rough Guide to China. 4th Edition. Rough Guides, New York, London, Delhi.ISBN978-1-84353-479-2.
Kwanten, Luc. "Chingis Kan's Conquest of Tibet, Myth or Reality".Journal of Asian History 8.1 (1974): 17–23.
Ferenczy, Mary: "The Formation of Tangut Statehood as Seen by Chinese Historiographers". In: Louis Ligeti (editor):Tibetan and Buddhist Studies Commemorating the 200th Anniversary of the Birth of Alexander Csoma de Körös. Vol. 1, Akadémiai Kiadó, Budapest 1984,ISBN963-05-3902-0, p. 241–249.
