Geografski se dijeli nasjevernu trećinuSaguia el Hamra i južni dioRio de Oro. To je vruće, suhopustinjsko područje a prevladava kamenita i šljunkovita nad pjeskovitom pustinjom. Ravna pokrajina je samo na jugu i sjeveroistoku malo brežuljkasta. Prevladava pustinjska klima, kiša je vrlo rijetka, a u blizini obale je čestamagla. Vegetaciju se može naći samo uoazama. Mogu se naći samo životinje prilagođene suhom okolišu, kao na primjer [[pustinjski skočimiš].
Veći gradovi su prema popisu stanovništva iz2014.:
Zemlja ima 267.405 stanovnika (stanje 2004) koji su uglavnomArapi iBerberi . Starosjedilačko stanovništvo su uglavnom arapskinomadi , a u međuvremenu velik broj živi kao izbjeglice u Alžiru ili su se iselili u Maroko. Dijelom su ih nadomjestili useljenici iz Maroka, privučeni velikim povlasticama marokanske države. Govori se uglavnom marokanskiArapski , i uz njegaHasania , regionalni oblik Arapskog. Gotovo 100 posto stanovništva suMuslimani .
Feničanska naselja gotovo da nisu ostavila trag, a područje je postalo poznato tek nakon uvođenja deva kaokaravanski put. Nakon prodoraIslama formirale su se na području Zapadne Sahare grupe koje su kasnije kaoAlmoravidi vladali većim dijelom Sjeverne Afrike i južneŠpanjolske.
Španjolci su1884. proglasili protektorat nad područjem odRta Bojador doCap Blanc . Ranije odvojeni distrikti Saguia el Hamra i Rio de Oro su 1958 spojeni i proglašeni prekomorskom španjolskom provincijomŠpanjolska Sahara. Nakon pojave frontePolisario iFrankove smrti, Španjolci su napustili to područje. 1975-te je oko 300.000 ljudi ušlo u t.zv.zelenom maršu iz čitavog Maroka u tu nekadašnju koloniju.
Polisario je27. februara1976 proglasioDemokratsku Arapsku Republiku Sahara koju Maroko nije priznao.
Maroko je1976 anektirao dvije trećine područja Zapadne Sahare, a ostatak teritorija1979 kada seMauritanija povukla sa tog područja. U jednom napadu marokanske vojske početkom 1976 je odFosfornih iNapalm bomgi poginulo oko 25.000Saharaca .
Konačni status područja je još uvijek nejasan, jer se odluka o tome odgađa iz godine u godinu.Demokratska Arapska Republika Sahara i dalje postoji kaoOslobodilački pokretPolisario vođena odvlade u izbjeglištvu . Republiku su priznale 33 države svijeta (stanje2001 ).
Iako je1992 je sklopljen mirovni ugovor između Maroka iPolisario, ali još uvijek oko 100.000 ljudi živi uizbjegličkom logoru u alžirskoj Sahari.
Još i danas Marokanska strana blokira predviđeno održavanje referenduma o nezavisnosti tog područja.
Veliki dijelovi zemlje su privredno potpuno nerazvijeni. Cestovne mreže gotovo i nema. Značajne privredne grane suribolov , iskorištavanje rudnog bogatstva (naročito fosfat, zalihe su jedne od najvećih na svijetu) i uzgoj datula koji je moguć samo uoazama . Ukupna privreda se snažno subvencionira poreznim sredstvima Maroka, a u okviru projekta naseljavanja Marokanaca se i puno gradi.
.svg)
