Zamjenica (ijek.) ilizamenica (ek.), odn.pronomen (lat.pronomen: što stoji za ime, mjesto imena),riječ koja zamjenjuje druge riječi (osobito imenice), i riječi izvedene iz njih.
Zamjenice imaju bitnugramatičku funkciju i zato u nekim jezicima (pa i u srpskohrvatskom) postoje dvostruki oblici (kraći i duži, slobodni i vezani…) nekih zamjenica koji se različito koriste (u hrvatskomgenitivmene ima i skraćeni enklitički (nenaglašeni) oblikme koja mora stajati na drugom mjestu u rečenici). Pored gramatičke funkcije, zamjenice imaju bitnu ulogu u ostvarivanju kohezije teksta.[1]
U srpskohrvatskom su zamjenicepromjenjiva vrsta riječi kojima se zamjenjuju drugeimenske riječi (imenice ipridjevi). Njima se označava, ali ne upućuje.
To je heterogena skupina riječi različitih gramatičkih oblika i službi.[1] Tradicionalno se dijele prema značenju, funkciji i oblicima. Podjela koja slijedi odnosi se na tradicionalni opis standardnog hrvatskog jezika.
Terminologija nekih vrsta zamjenica je bila predmet diskusije (lične iliosobne). Tradicionalno se koristi terminlične, a u novije vrijeme neki su predlagali da se koristiosobne. Razlika je isključivo terminološka; argument za obliklične je da se te zamjenice odnose i na glagolska lica, a ne samo na osobe.[2]
Gore je izložena podjela i definicija tradicionalna. O statusu zamjenica vode se rasprave. Npr. u izrazuIvanov pas riječIvanov možemo zamijeniti posvojnom zamjenicomnjegov:
Ivanov pas →njegov pas
…a uvijek se možemo vratiti i na punu formu. Međutim, u izrazuovaj pas ne postoji pridjev kojeg smo zamijenili pokaznom zamjenicom:
? →ovaj pas
| vrste riječi |
| imenica |zamjenica |pridjev |broj |glagol |prilog |prijedlog |veznik |čestica |uzvik |