Godine1947., Nakasone je odbacio obečavajuću političku karijeru u jednom elitnom ministarstvu želeći se natjecati za parlament, smatrajući kako će pokora u poslijeratnomJapanu dovesti do nestanka tradicionalnih vrijednosti.[1]Nacionalnom Dijetu pristupio je kao zastupnikDemokratske stranke u Predstavničkom domu.[2] Godine1951., kao jedan od novijih zastupnika u parlamentu, Nakasone jegeneralu MacArthuru napisao pismo od 28 stranica u kojem je kritizirao američku okupaciju dijelova Japana. Kasnije mu je rečeno da je general bijesno bacio pismo u koš. Smatra se da je taj događaj Nakasonea isprofilirao kao desničara.[1] Ozloglađeni status nakratko je uživao i1952., kada jecara Hirohita okrivio za poraz u ratu. Godine1955., na Nakasoneov nagovor, vlada je odobrila oko $14,000,000 Agenciji za znanost i tehnologiju kako bi započela s istraživanjemnuklearne energije.[3] Njegovo uspinjanje po stranačkoj hijerarhiji išlo je brzo tako da je već1959. godine bio ministar u vladipremijera Kishija, a kasnije je, do1981., držao još nekoliko ministarskih funkcija.
Dana27. studenog1982., Jasuhiro Nakasone je postao premijer. Zajedno s ministrom vanjskih poslova,Shintarom Abeom, Nakasone je poboljšao japanske odnose saSovjetskim Savezom iNarodnom Republikom Kinom. Ipak, Nakasone je bio globalno poznat po svom prijateljstvu s tadašnjim američkim predsjednikom,Ronaldom Reaganom, koje je popularno zvano "Ron-Jasu" prijateljstvo. Posjetio je ifilipinsku predsjednicuCorazon Aquino kako bi poboljšao odnose dvaju zemalja i izgradio čvršće ekonomske i trgovinske veze. Na polju unutrašnje politike, Nakasone je najpoznatiji po pokretanju procesaprivatizacije državnih poduzeća, koji je, između ostalog, doveo i do restrukturiranja japanskih željeznica.
Nakasone je bio poznat i po svom otvorenomnacionalizmu. Dva je puta posjetiohram Jasukuni i to nakon kontroverzne odluke iz1978. da se u njemu oda počast čak četrnaestorici ratnih zločinaca. Tijekom svog posljednjeg mandata, Nakasone je došao u sukob s nacionalnim manjinama u Japanu zbog izjave kako je uspjeh Japana temeljen na činjenici da nemaju nacionalnih manjina, kaoSjedinjene Države. Naknadno je objasnio svoju izjavu, rekavši kako je time samo želio čestitati Sjedinjenim Državana na njihovom gospodarskom uspjehu, ostvarenom unatoč "problematičnim" manjinama.[4]
Godine1984., Nakasone je posjetio NR Kinu povodom dvanaeste obljetnice japanskog priznanja Narodne Republike. Povodom tog posjeta, vlada NR Kine organizirala je ture po Kini za gotovo 3,000 Japanaca. Tokom službenog posjeta, društvo Nakasoneovom sinu pravila je kćiHu Yaobanga, generalnog sekretara KP Kine. Nakon tog događaja, Hu je naišao na brojne kritike među članovima komunističke partije zbog ekstravagandne i odveć tople prirode posjeta.[5]
Nakasonea je1987. godine zamijenioNoboru Takeshita. Nakon smjene, Nakasone je, zajedno s još nekim članovima LDP-a, bio upleten u poznatiRecruit skandal.
Iako je gotovo desetljeće i pol ostao član Dijeta, njegov je utjecaj postepeno slabio. Godine2003., unatoč sukobu,[6] Nakasone nije stavljen na izbornu listu LDP-a jer je stranka uvela dobno ograničenje od 73 godine za sve potencijalne zastupnike. Time je zaključena njegova parlamentarna karijera. Ovaj je potez, po mnogima, viđen kao efektivan obračunpremijera Koizumija sa starom gardom unutar stranke.