| Xanadu | |
|---|---|
 Svjetska baština –UNESCO | |
| |
 Kina  Xanadu | |
| Registriran: | 2012.(36. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | ii, iii, iv, vi |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
 Ovo je glavno značenje pojmaXanadu. Za druga značenja, v.Xanadu (razvrstavanje). |
Xanadu iliShangdu (kineski: 上都 ,pinyin: Shàng dū) je bila ljetna prijestolnicaKublaj-kanovaMongolskog carstva, koje je zauzimalo veći dioAzije. Arheološki nalazi sugeriraju da se grad nalazio u današnjojUnutarnjoj Mongoliji (Kina), oko 275 km sjeverno odPekinga i 28 km sjeverozapadno od modernog gradaDuoluna.
Na njegovom mjestu je stajao stariji kineski gradKaiping (开平,Kāipíng) kojeg je od 1252.-56. godine urbanizirao kineski arhitektLiu Bingzhong po strogom kineskom planu utemeljenom naFeng shuiju[1]. Novi grad površine od oko 25.000 ha je bio jedinstven pokušaj spajanjanomadskeMongolske i kultureHanKineza. Zbog toga je područje Xanadua upisano naUNESCO-vpopis mjesta svjetske baštine u Aziji 2012. godine[2].
Sastojao se od četvorinastih "Vanjskog grada" (stranica oko 2,2 km), "Unutarnjeg grada" (stranica oko 1,4 km) ipalače, u kojoj jeKublaj-kan (stranica oko 550 m) boravio ljeti. Za palaču se vjeruje da je bila pola veličineZabranjenog grada u Pekingu,Kina. Danas su od nje ostali samo donji dijelovi zidova i kvadratična terasa od opeke u središtu Unutarnjeg grada. Na slici desno može se vidjeti rekonstrukcija Xanaduove "fontane srebrnog drveta" uKarakorumu. Pored njih, danas se na arheološkim ostacima mogu prepoznati i neki hramovi, grobnice, nomadske nastambe i Tiefan’gang kanal, te drugi vodoopskrbni radovi.
Mongolskikanovi su napravili vrlo malo promjena u svojoj zemlji, držeći sekonfucijanske itaoističkefilozofije, i remodelirajući vlast domaćih dinastija koje su pokorili. Vjerska rasprava u Ksanadu je dovela do mongolskog širenjatibetanskog budizma širom sjeveroistočne Azije, kulturno vjerska tradicija koja je još snažna u mnogim područjima. Također, vladari iz Xanadua su otvorili carstvo zapadnjacima, dopuštajući putnicima poputmletačkogistraživačaMarka Pola1275. godine izvješćivati o čudima istočne prijestolnice svojim Europljanima. Njegov opis Xanadua je najopsežniji, a spominje palaču u mramoru i pozlaćenim sobama ispunjenim figurama ljudi i životinja, te Unutarnji grad kaopark prepun brojnih vrsta životinja (bez zvijeri) i ptica koje su služile kao hrana carskim jastrebovima i sokolovima. Nadalje, u šumovitom dijelu Unutarnjeg grada Marco Polo navodi još jednu prozračnu palaču na pozlaćenim drvenimstupcima i zatvorenusvilom koju je Car svake godine nakon ljetovanja dao rastaviti i prenijeti u zimsku prijestolnicuDàdū (današnjiPeking).
God. 1614., engleski svećenik Samuel Purchas je opis Xanadua Marca Pola objavio u svojoj knjiziPurchasovo hodočašće[3]. Bajnost Xanadua koja se mogla naći u ovim izvješćima je kasnije nadahnulaSamuela Taylora Coleridgea da napiše svoju veliku pjesmuKublaj-Kan[4] kojom je Xanadu postao metafora za izobilje, blagostanje i imućnost. Xanadu se danas pamti najviše zahvaljujući ovoj pjesmi, koja sadrži ove, često navođene redke:
U Xanadu je Kublaj Kan
državni dom ugode zasnovao:
gdje Alph, sveta rijeka, teče
kroz spilje nemjerljive ljudima
sve do neosunčanog mora.Dva puta po pet milja plodne zemlje
okićeno vijencem zidova i tornjeva:
i ovdje gdje vrtovi blistaju vijugavim potočićima,
gdje cvatu mnoga mirišljava stabla;
i gdje šume drevne poput brda,
obmataju sunčane pjege zelenilom.– Samuel Taylor Coleridge,Selected Poetry, Oxford University Press, 1997., str. 102., stihovi 1.-11.
