Vodoopskrba je komunalna djelatnost koja se bavi dovodom i raspodjelomvode od izvorišta do potrošača. Zasniva se na vodoopskrbnom sustavu (vodovod), to jest skupugrađevina inaprava, koji najčešće obuhvaća:izvorište, glavni dovodnicjevovod, objekte za poboljšanje vode (obrada vode),vodospremu, glavni opskrbni cjevovod irazdjelnu mrežu. Taj se sustav u osnovi razlikuje prema načinu dovoda (toka) vode, a može biti:
Vodovod ilivodoopskrbni sustav je sustavgrađevina,uređaja i instalacija namijenjen opskrbi vodom stambenihnaselja,industrije, a dijelom ipoljoprivrede. Njime sevode zahvaćaju, pročišćavaju, dovode do mjesta potrošnje i raspodjeljuju. S obzirom na raspoložive i potrebne količine vode grade se komunalni iregionalni vodovodi. Komunalni vodovodi opskrbljuju jedno mjesto iligrad s prigradskim naseljima. Regionalni vodovodi grade se u područjima gdje nema dovoljno vode u blizini svakoga naselja, pa se voda zahvaća na jednome mjestu u regiji i provodi do više naselja. Prema načinu pogona, to jest ostvarivanja potrebnogatlaka vode, vodovod može biti gravitacijski, tlačni ili mješoviti.[2]
Početak gradnje vodovoda povezan je s razvojem prvih stambenih naselja. Poznati su podatci o izgradnji vodovoda oko 3000. pr. Kr. Ustarom su Egiptu bili kopanizdencipromjera 3 do 4 metra i dubine veće od 200metara. Dizanje vode s velike dubine bilo je poznato u starom Egiptu,Babilonu iKini; za to su se upotrebljavali uređaji s vjedrima ivitlima, a za razvođenje su služilekeramičke,drvene iliolovnecijevi. Gradili su se vodovodi kojima se izvor nalazio daleko od naselja. UJeruzalemu su sačuvani ostatci vodovoda izgrađenog oko 1000. pr. Kr. Velika naselja nicala su redovito na teritoriju s izobiljem vode (područjeEufrata iTigrisa, dolinaNila), ali je opskrba vodom rješavana i vodovodima koji su dovodili vodu iz velikih daljina. Najpoznatijistarovjekovni sustavi vodovoda suiranskikanati irimskiakvadukti.
Izgradnja vodovoda osobito se razvila ugrčkoj i rimskoj civilizaciji. U to su se doba gradilituneli imostovi za provođenje vode (akvedukt); poznati su, na primjer, vodovodni tunel duljine 1 kilometar, izgrađen za vodovod na grčkom otokuSamu (550. pr. Kr.), te rimski akvedukt preko rijeke Gard u Francuskoj (Pont du Gard), visok 48,77 metara. U Hrvatskoj je potkraj 3. i poč. 4. stoljeća izgrađen rimski vodovod duljine 9 kilometara za opskrbuDioklecijanove palače u današnjemSplitu; akvedukti i tuneli toga vodovoda i danas se upotrebljavaju. Iz toga su doba u nas još pronađeni na primjer komadići olovnih cijevi koje su služile za dovod vode uSisak ispod korita rijekeKupe, ostatci vodovoda uNovalji na otokuPagu i uVaraždinskim Toplicama.
Usrednjem vijeku nastao je zastoj u razvoju vodoopskrbe. Početci ponovne izgradnje vodovoda u europskim gradovima zabilježeni su potkraj 12. i poč. 13. stoljeća. Međutim, u velikim gradovima Europe i Sjeverne Amerike suvremeni su vodovodni sustavi izgrađeni tek tijekom 19. stoljeća. U nas je značajna izgradnja vodovoda uDubrovniku. Vodovod od izvoraŠumet do grada, duljine oko 10 kilometara, izgrađen je od 1436. do 1437. Nakon vodovoda sagrađena jeVelika Onofrijeva česma u središtu Dubrovnika.