Vibracija (lat.vibratio - tresenje, treptanje[1]) je fizička pojavatitranja oko točke ravnoteže. Broj ponavljanja u sekundi zove seučestanost vibracije. Jedanherc (Hz) označava jedno ponavljanje u sekundi. Tresenje određene učestanosti ljudsko uho čuje kaozvuk.[2]
Kada se sustav, pomaknut iz ravnotežnoga položaja, prepusti daljem gibanju, vibracije su slobodneprigušene ili su u idealnom slučaju neprigušene. Ako na sustav djeluje vremenski promjenljiva uzbudna sila, vibracije su prisilne. Vibracije se proračunavaju s pomoćudiferencijalnih jednadžba iz kojih se dobivajuamplitude, te osobito važne vlastite frekvencije sustava, koje, ako su bliskefrekvenciji poremećaja, dovode do znatnog povećanja amplituda to jest dorezonancije.
Vibracije mogu djelovati štetno na ljudskozdravlje, na udobnost vožnje i prouzročitilomove konstrukcija. Namjerno izazvane koriste se kodmehaničkog sita,drobilica i drugog. Smanjivanje ili povećavanje utjecaja vibracija postiže se različitim tehničkim zahvatima vezanima uz promjenekrutosti ili ugradnjom dodatnemase.
Molekularne vibracije sutitranjaatoma oko ravnotežnih položaja umolekulama, odnosno gibanja kod kojih dolazi do promjene relativnih položaja atoma u molekuli. Dvoatomne molekule mogu vibrirati samo na jedan način (istezanjem i stiskanjem). Troatomne nelinearne molekule, na primjervoda H2O,silicijev dioksid SO2,ozon O3, mogu vibrirati na tri načina, a linearne troatomne molekule, na primjercijanovodična kiselina HCN iugljikov dioksid CO2, mogu vibrirati na četiri načina. Općenito, nelinearna molekula koja sadržiN atoma može vibrirati na 3 ∙N – 6 načina, a linearna molekula koja sadržiN atoma na 3 ∙N – 5 načina.Energijske su razine molekularnih vibracija točno određene, a prijelaz između razina može se dogoditi jedino ako molekula emitira ili apsorbirafoton energije jednak razlici dviju vibracijskih energijskih razina.[4]
Vibracijski spektar je diospektraelektromagnetskog zračenja, većinom uinfracrvenom području,valne duljine od 0,1μm do 3 mm, koji potječe od vibracijaatoma ielektrona unutarmolekule ilikristalne rešetke. Primjenjuje se za određivanje duljine i jakosti veza između atoma u molekuli, određivanje energije disocijacije molekula, te za kvalitativnu i kvantitativnu kemijsku analizu u krutim, tekućim i plinovitim uzorcima. Poznavanje vibracijskih i rotacijskih spektara neke molekule omogućava njezino prepoznavanje u industrijskim procesima i okolišu.[5]