Nakonprvog svjetskog rata,mirovni ugovori zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno. Konferencija mira održana je od 18. siječnja 1919. do 21. siječnja 1920. uParizu, a kako su njezina glavna vječanja bila u palačamaVersaillesa (Versaj), za nju se ustalio naziv:versailleska (versajska) konferencija. Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih silaAntante, a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije.
Mirovni ugovor sNjemačkom zaključen je 28.lipnja 1919. u Versaillesu(Versajski ugovor). Ona je u skladu s tim ugovorom morala priznati da je isključivi krivac za Prvi svjetski rat, pristati da seAlsace (Alzas) iLorraine (Loren) vrateFrancuskoj, da se u sjevernom Schleswigu (Šlezvig) provede plebiscit, da se neki pogranični gradovi vrateBelgiji, da se u području Saara uspostavi 15-godišnja upravaLige naroda i nakon toga provede plebiscit o njezinoj konačnoj pripadnosti Njemačkoj ili Francuskoj. Nadalje, Njemačka je morala priznati pripajanje poljskih područja novostvorenoj državiPoljskoj i priznati joj preko koridora izlaz naBaltičko more prema luciGdanjsk. Njemačke kolonije i njemačka imovina u tim kolonijama pripali su najvećim djelomVelikoj Britaniji, a zatim Francuskoj,Japanu, Belgiji,Portugalu,Južnoafričkoj Uniji iAustraliji. Njemačka je od početka 1929. godine morala platiti ratne odštete u iznosu od 5 milijardi dolara, a ostalo, što je trebalo naknadno utvrditi, isplatiti u 30 godina. Osim toga, zbog šteta koje je nanijela podmorničkim ratom, Njemačka je morala isporučiti pobjedničkim državama gotovu svu svoju trgovačku mornaricu i za te države svake godine proizvoditi utvrđeni broj novih brodova. Nije smijela uvoziti ni izvoziti oružje, nije smjela imati podmornice, a glede vojske mogla je držati samo 104.000 vojnika u kopnenim i 15.000 vojnika u mornaričkim jedinicama. Uz poništenje prijašnjih ugovora, Njemačka je morala priznati novonastale države uEvropi i obvezati se da neće pripojitiAustriju.
