Venezuela iliVenecuela, službenoBolivarska Republika Venezuela (španski:República Bolivariana de Venezuela), jestsavezna republika koja se nalazi na sjevernoj obaliJužne Amerike. Na zapadu graniči sKolumbijom, na jugu sBrazilom, na istoku sGvajanom, a s otočjemTrinidad i Tobago na sjeveroistoku. Ukupna površina zemlje iznosi oko 916,445 km2, dok je prema procjeni iz2016. godine broj stanovnika 31,775,371. Venezuela se smatra državom sizrazito visokim biodiverzitetom (trenutno se nalazi na sedmom mjestu po broju vrsta na svijetu),[1] a staništa se prostiru od obronakaAndi na zapadu, prekoamazonskih kišnih šuma na jugu i velikihllanosa, pa sve do karipske obale i delte rijekeOrinoco na istoku.
Teritorij koji je danas poznat kao Venezuelakolonizirala je Španjolska još1522. godine usred snažnog otpora domorodačkog, indijanskog stanovništva. Godine1811., postala je jedna od prvih španjolskih kolonija koja jeproglasila nezavisnost, koja nije bila sigurna sve do1821. godine, kada je Venezuela postala dio savezne republikeVelike Kolumbije. Punu nezavisnost stekla je1830. godine. Tokom XIX. vijeka, Venezuela je prolazila kroz veliku političku krizu i periode autokracije, uz dominaciju regionalnihcaudillosa sve do polovice XX. vijeka. Od1958., zemlja je imala seriju demokratski izabranih vlada. Ekonomske krize tokom 80-ih i 90-ih godina dovele su do novih nestabilnosti, među kojima suCaracazo pobune iz1989.,dva pokušaja puča tokom 1992. te opoziv predsjednikaCarlosa Andrésa Péreza zbog pronevjere javnog novca tokom1993. godine. Potpuni kolaps povjerenja naroda u vladajuće političke stranke doveo je do uspjeha bivšeg pučistaHuga Cháveza na izborima1998. i početakBolivarske revolucije, koja je započela s konstituantom iz1999. godine i donošenjem novog ustava. Novi ustav je službeno promijenio ime države u Bolivarska Republika Venezuela.
Nakon otkrića velikih izvoranafte početkom XX. vijeka, Venezuela je vodeća svjetska zemlja po količini dokazanih naftnih rezervi te je jedna od vodećih izvoznica nafte. Zemlja koja je isprva bila nerazvijena izvoznica poljoprivrednih proizvoda poputkave ikakaa, nakon otkrića nafte postala je jedna od najvažnijih izvoznica na svijetu.Naftna kriza iz 1980-ih dovela je do krize vanjskog duga i dugotrajne ekonomske krize, tokom koje jeinflacija došla do 100% (1996.), a postotak siromašnih stanovnika se popeo na 66% (1995.).[5] Oporavak tržišta nafte početkom XXI. vijeka donio je Veneuzueli priliv novca kakav nije bio viđen još od 80-ih godina.[6] Vlada je tada uvela seriju populističkih mjera s ciljem poticanja potrošnje, što je uvelike smanjilo siromaštvu i ekonomsku nejednakost među stanovništvom.[6][7][8][9] Ipak, mjere su s vremenom postale kontroverzne jer su destabilizirale državnu ekonomiju, dovevši do hiperinflacije, ekonomske krize i porasta siromaštva.[10][6][11][12][13][14][15]
Prema najpopularnijoj i prihvaćenoj verziji, ekspedicija koju je predvodioAlonso de Ojeda stigla je1499. godine na obale današnje Venezuele. Nastambe okojezera Maracaibo podsjetile su navigatora,Ameriga Vespuccija, na gradVeneciju, tako da je regiji dao imeVeneziola ili "Piccola Venezia".[16] Današnje pisanje samog naziva posljedica je utjecajašpanjolskog jezika,[16] u kojem sesufiks-uela koristi koddeminutiva; shodno tome, izvorno značenje naziva ove regije bilo je "mala Venecija".[17] TerminKlein-Venedig, koji se koristio kao naziv regije nanjemačkom jeziku u XVI. vijeku, također znači "mala Venecija".
Ipak,Martín Fernández de Enciso, član Vespuccijeve i Ojedine posade, dao je drugačiju verziju. U svom djelu,Summa de geografía, on navodi kako su oni na tom teritoriju susreli indijansko stanovništvo, koje se nazivaloVeneciuela. Prema toj teoriji, termin "Venezuela" je, dakle, indijanskog porijekla.[18]
Različiti alati i oruđa pronađeni na tlu današnje Venezuele sugeriraju kako je to područje bilo nastanjeno prije čak 15,000 godina, dok konkretniji dokazi o postojanju ljudskih zajednica datiraju iz kasnogpleistocena, a pronađeni su u skupini nalazišta koja je nazvanaEl Jobo.[19][20] Prije dolaskaŠpanjolaca, na ovom su području stanovaliIndijanci čiji potomci nastanjuju i suvremenu Venezuelu, ali i cijela skupina historijskih skupina i civilizacija, među kojima je najrazvijenija onanaroda Timoto–Cuica;[21] iako točni podaci nisu poznati, pretpostavlja se da je na ovom području u pretkolonijalno doba živjelo oko 1,000,000 ljudi.[22]
Tokom svog trećeg putovanja po Amerikama,1498. godine,Kristofor Kolumbo je doplovio dodelte Orinoca i iskrcao se uzaljevu Paria;[23] Kolumbo je bio toliko oduševljen krajolikom da je, pišući španjolskim vladarima, područje nazvao "rajem na Zemlji".[24] Španjolska kolonizacija, tokom koje je broj domorodačkog stanovništva drastično opao (mahom zbog pritoka novih bolesti iz Europe), započela je1522. godine, uspostavom prvog trajnog naselja u današnjem graduCumaná. TokomXVI. vijeka, Španjolska je njemačkoj bankarskoj obitelji Welser dala koncesiju nad Veneuzelom, koja je u tom periodu bila znana kaoKlein-Venedig. U tom su se periodu domorodački vođe pokušali oduprijeti kolonizaciji, no bez prevelikog uspjeha. Španjolci su naselja na istoku zemlje pripojiliprovinciji Nova Andaluzija, kojom je upravljalaKraljevska audijencija u Santo Domingu. PočetkomXVIII. vijeka, većina zemlje postala je dioVicekraljevstva Nova Granada, da bi1777. godine bila organizirana kao zasebnageneralna kapetanija. Središte se nalazilo uCaracasu, osnovanom još1567. godine, čiji je položaj s obzirom na brojne faktore, bio idealan.[25]
Venezuela je bila dio Velike Kolumbije sve do1830. godine, kasa je bivši revolucionar Páez poveo ustanak, koji je za posljedicu imao nastanak nezavisne Venezuele; Páez je postao njezin prvi predsjednik.[31] Tokom dva desetljeća ratovanja, Venezuela je izgubila između jedne četvrtine i jedne trećine stanovništva, što je prema procjenama bilo oko 800,000 ljudi.[32] Tokom1854., u zemlji je ukinutoropstvo.[32]
Većina moderne historije Venezuele bila je obilježena političkim turbulencijama i diktatorskim vladavinama, što je počelo već uXIX. vijeku,[33] među kojima je i ona Páezova, koji je u periodu od1830. do1863. godine čak tri puta bio predsjednik i vlada ukupno 11 godina. Posljedica toga bio je krvaviSavezni rat, zapravo građanski rat u kojem je stotine tisuća ljudi izgubilo živote i to u zemlji koja je imala tek nešto više od milijun stanovnika. Drugu polovicu ovog vijeka obilježio jeAntonio Guzmán Blanco, koji je od1870. do1887. vladao čak 13 godina, uz trojicu predsjednika koji su još držali vlast u tom periodu. Krajem vijeka, došlo je dokrize zbog teritorijalnog spora sBritanijom oko teritorijaGuayana Esequiba, kojeg su Britanci smatrali dijelomBritanske Gvajane, a Venezuela dijelom svog teritorija. Došlo je do diplomatske krize u koju se uplela i administracija američkog predsjednikaClevelanda, koji je dodatno proširio tumečenjeMonroeove doktrine (na čije kršenje se Venezuela pozivala); pritisci su natjerali Britaniju da pristane na arbitražu, koja je, u konačnici, ipak presudila u njihovu korist.[34] Bila je to samo prva u nizu vanjskopolitičkih kriza, koje su obilježile venezuelansku politiku s kraja XIX. i početkaXX. vijeka.
TokomPrvog svjetskog rata, ujezeru Maracaibo su otkrivene velike zalihe nafte, što se pokazalo ključnim događajem u razvoju venezuelanskog gospodarstva, koje je dotad ovisilo uglavnom o agrarnim proizvodima, te potaklo ekonomskiboom koji je trajao sve do 1980-ih godina.[35] U to je vrijeme Venezuelu vodioJuan Vicente Gómez, koji je vladao čak 27 godina, koji se uvelike okoristio ovakvim raspletom u periodu kada je korupcija cvala, a on istu koristio kako bi učvrstio svoj autoritet i centralizirao vlast. Iako je povremeno prepuštao mjesto predsjednika drugim osobama, on je bio nosporivi vladar Venezuele sve do svoje smrti1935. godine u periodu vlasti koja se popularno nazivagomecista. Njegov nasljednik je mahom nastavio s takvom politikom, mada je osjetna liberalizacija, uključujući i legalizaciju svih političkih stranaka, uslijedila za mandataIsaíasa Medine Angarite. NakonDrugog svjetskog rata, Venezuela je postala važno emigracijsko odredište za stanovnike Južne Europe i siromašnijih zemalja Latinske Amerike, što je uvelike diverzificiralo društvo.
Godine1945., Andarita je svrgnut i civilnom puču i država je ušla uperiod trogodišnje demokratske vladavine, isprva podRómulom Betancourtom, kojega je, nakon izbora1947. godine (za koje se vjeruje da su bili prvi slobodni i pošteni u zemlju), naslijedioRómulo Gallegos. Gallegos je, ipak, svrgnut već1948. godine, nakon koje je uslijedio period vojne vladavine, koji je trajao sve do1958. godine i sklapanjapakta iz Puntofija, koji je uveo stranački duopol u venezuelansku politiku.[36] Nakon suzbijanja gerilskih pokreta tokom 60-ih godina, Venezuela je tokom 70-ih i 80-ih godina doživjela brojne probleme zbog globalne naftne krize koja je gotovo osakatila domaće gospodarstvo. Siromaštvo je raslo, standard je opadao, a korupcija među političkom elitom je rasla, dok je u pozadini svega bilo nekoliko neuspjelih državnih udara.[37]
Nakon što je na izborima1998. godine pobijedio bivši pučistHugo Chávez, u Venezueli je krenulaBolivarska revolucija, koja je donijela brojne političke i gospodarske promjene, ali i jačanje autoritarne vladavine Huga Cháveza, koji je postao jedan od najznačajnijih i najprepoznatljivijih svjetskih političara. I dok je Chávez s jedne strane uživao značajnu podršku, s druge strane je bio suočen s velikim protestima, optužbama za provođenje diktature i onima za namještanje izbora. Nakon njegove smrti2013. godine, naslijedio ga je njegov tadašnji potpredsjednik,Nicolás Maduro, koji je uglavnom nastavio s provođenjem politike svog prethodnika.
Venezuela se nalazi na krajnjem Južne Amerike; geološki, njena kopnena površina leži najužnoameričkoj ploči. Ukupna površina Venezuele iznosi 916,445 km2, dok je kopnena površina je 882,050 km2, što ju čini33. po veličini zemljom na svijetu. Njezin teritorij leži između 0° i 13° sgd. i 59° i 74° zgš.
Oblik države je, otprilike, trokutas. Venezuela ima oko 2,800 km dugu obalu na sjeveru, s brojnim otocima uKaripskom moru, dok na sjeveroistoku izlazi naAtlanski ocean. Većina promatrača opisuje Venezuelu preko četiri prilično jasno definirane topografske regije:kotlina Maracaibo na sjeverozapadu, sjeverne planine koje se protežu u širokom luku s istoka na zapad odkolumbijske granice duž sjeverne karipske obale, široke ravnice centralne Veneuuele teGvajanska visoravan na jugoistoku.
Sjeverne planine predstavljaju krajnji nastavakAndi.Pico Bolívar, koji je sa svojih 4,979 m visine najviši vrh u Venezueli, nalazi se u ovoj regiji. Južno se prostireGvajanska visoravan, koja sadrži sjeverni dio amazonske kotline iAngelov vodopad, najviši vodopad na svijetu, kao itepuije, velike stolu-slične planine. Centar zemlje karakterišullanosi, velike ravnice koje se protežu od kolumbijske granice na zapadu do delte rijekeOrinoco na istoku. Orinoco, sa svojim bogatim aluvijalnim zemljištem, predstavnja najveći i najvažniji riječni sustav u zemlji. On nastaje u jednom od najvećih slivova Latinske Amerike.Caroní iApure su druge velike rijeke.
Venezuela graniči sKolumbijom na zapadu,Gvajanom na istoku teBrazilom na jugu. Karipski otoci, kao što suTrinidad i Tobago,Grenada,Curaçao,Aruba iPrivjetrinski Antili leže blizu venezuelanske obale. Venezuela ima teritorijalne sporove sa Gvajanom (ranijeUjedinjenim Kraljevstvom), uglavnom oko teritorijaEssequibo, i s Kolombijom okoVenezuelanskog zaljeva. Godine1895., nakon višegodišnjih diplomatskih pokušaja da se razriješe granični sporovi oko rijekeEssequibo, došlo je do eskalacije. Problem je razmatrala „neutralna“ komisija (formirana od strane britanskih, američkih i ruskih predstavnika, i bez direktne reprezentacije Venezuele), koja je1899. donijela odluku uglavnom protiv venezuelanskih zahtjeva.[38]
Najznačajniji prirodni resursi sunafta iprirodni plin,željezna ruda,zlato i drugiminerali. Zemlja također raspolaže velikim područjima s obradivim tlom i vodom.
Venezuela se u cijelosti nalazi u tropskom pojasu, mada zbog geografske raznovrsnosti kima zna prilično varirati - tako se prosječna temperatura u vlažnim nizinama zna popeti i do 35 °C, dok je u planinskim predjelima prosječna temperatura samo 8 °C. Slično je i s padalinama, kojih u polusušnim područjima na sjeverozapadu zna biti samo 430 mm, dok je prosječna količina oko delteOrinoca i na jugu zemlje čak 1,000 mm.
Najviša izmjerena temperatura bila su 42 °C uMachiquesu,[39] dok je najniža iznosila −11 °C, a izmjerena je na nenastanjenom području na planiniPico Piedras Blancas;[40] iako postoje izvještaji o nižim temperaturama na određenim područjima, iste nisu službeno evidentirane.
1Savezni teritoriji nisu savezne države i tu se radi o zasebnim administrativnim jedinicama.
Venezuela je formalnosavezna,predsjednička,ustavnarepublika na čijem je čelu izabranipredsjednik. Predsjednik se bira naopćim izborima na šestogodišnji mandat, a broj uzastopnih mandata je neograničen. Predsjednik je istovremeno i šef države i predsjednik vlade. Zadužen je za imenovanjepotpredsjednika i članovakabineta, potonje uz sudjelovanje parlamenta. Predsjednik ima i ovlast da odbije dati suglasnost na određeni zakon i vrati ga parlamentu na ponovno odlučivanje, međutim dovoljna je obična parlamentarna većina da bi ova odluka bila zanemarena; također, može tražiti od parlamenta da mu se dodjele izvanredne ovlasti temeljem kojih bi vladao pomoću uredbi, za što je potrebna dvotrećinska većina. Od1959. godine, šestorica predsjednika su dobila te ovlasti.
Zakonodavnu vlast predstavlja jednodomnaNarodna skupština. Broj zastupnika je varijabilan - svaka savezna država daje tri stalna člana, dok se broj ostalih članova određuje u omjeru prema ukupnom broju stanovništva; tri mjesta su rezervirana za predstavnike indijanske manjine. Zastupnički mandat traje pet godina. Unatoč postojanju brojnih stranaka, sustav u Venezueli je u suštinskidvostranački, što je situacija koja traje još od1958. godine, s tim da su se dominantne stranke mijenjale kroz godine. Aktivno biračko pravo stječe se s 18 godina, a glasovanje nije obvezno.
Pravni sustav u Venezueli pripada tradicijikontinentalnog prava. Najviše sudsko tijelo jeVrhovni sud pravde, čiji se suci biraju u parlamentu na jedinstveni dvogodišnji mandat.
Venezuela je jedna od najurbaniziranijih zemalja u Latinskoj Americi;[3][4] većina stanovništva živi u velikim gradovima na sjeveru zemlje, pri čemu prednjačiCaracas, koji je ujedno i najveći grad. Gotovo 93% stanovništva Venezuele živi u urbanim područjima na sjeveru, dok njih čak 73% živi u pojasu unutar 100 km od obale.[41] Na teritoriju južno od rijekeOrinoco živi tek 5% stanovništva, iako ono površinom sačinjava gotovo polovinu državnog teritorija.
Struktura stanovništva prilično je dobro raspoređena. Najviše stanovnika sačinjava radno sposobno stanovništvo (14-65 godina), njih čak 65%, dok na djecu do 14 godina otpada 29%; stanovnika preko 65 godina je nešto manje od 6%.[42][43] Unutar prve dvije skupine, broj muškaraca i žena je prilično ravnomjeran, dok se u onoj najstarijoj dobnoj skupini pokazuje izraženija razlika u korist žena.[42] Prosječna očekivana životna dob je 75 godina.[42]
Stanovništvo Venezuele je različitog porijekla, a pretpostavlja se kako njegovu većinu sačinjavajumestici i osobe miješanog porijekla. Prema popisu iz2011. godine, 51.6% stanovništva se izjasnilo kaomestici, a njih 43.6% kao bijelci. Ostatak stanovništva sačinjavaju mahom etničke manjine, većina kojih pripada osobama crne rase ili osobamaafričkog porijekla (3.6%), odnosnoIndijancima (2.6%); "ostale rase" sačinjavaju 1.2% stanovništva.
Uz nešto više od 33,000,000 Venezuelanaca koji žive u matičnoj državi, oko 2,000,000 Venezuelanaca živi u različitim zemljama svijeta; njih najviše živi uSjedinjenim Državama, a slijede ihKolumbija,Sirija,Španjolska iPortugal. Manje skupine prisutne su na svim kontinentima, uključujući iOceaniju, gdje ih ima oko 12,000 (10,000 uAustraliji i oko 2,000 naNovom Zelandu). Imigracija u Venezuelu postala je aktualna nakonDrugog svjetskog rata, a danas je većina imigranata porijeklom izEurope; u Venezueli postoje i manje zajedniceHrvata,Srba iSlovenaca.
Prema popisu iz2011. godine,kršćanstvo je dominantna religija u Venezueli;katolici čine oko 71% stanovništva, dok ostatak pripadaprotestantima, uglavnomevangelicima. Nereligioznog stanovništva ima 8% (2%ateista te 6%agnostika i indiferentnih), dok ostale religije prakticira oko 3% stanovništva;[48] unatoč malom broju, u zemlji postoje utjecajne skupinežidova,muslimana ibudista.
Službeni jezik u Venezueli ješpanjolski, kojim se ujedno koristi i većina stanovništva. Ipak,ustav Venezuele priznaje i brojne indijanske jezike, a diljem zemlje se govori velik broj različitih jezika. Imigranti u zemlju su zadržali svoje materinje jezike, tako da postoji velika skupina stanovnika koja govorikineski (400,000),portugalski (254,000) italijanski (200,000).[49] Od stranih jezika, najčešće korišten jeengleski, koji je postao svojevrsnilingua franca, ali italijanski, koji je prisutan zbog velikog broja škola i privatnih institucija u kojima se koristi taj jezik.
Gospodarski sustav u Venezueli pokazuje odolike tipičnog gospodarstva ovisnog osuficitu, što je odlika koja je prisutna i u drugim zemljama koje su bogate primarnim sirovinama. Venezuelansko gospodarstvo, tako, gotovo u potpunosti ovisi o njihovoj glavnoj sirovini,nafti. Iako je pokojni predsjednikHugo Chávez tokom1998. godine rekao da planira smanjiti tu ovisnost, ista se za vrijeme njegova mandata još dodatno pojačala.[50] Tokom2014. godine, čak je 96% državnih prihoda dolazilo iz trgovine naftom.[51] Najveći problemi venezuelanske ekonomije su ovisnost o cijenama nafte na svjetskom tržištu, visoka nezaposlenost i inflacija.
Cristóbal Rojas:Girardotova smrt kod Bárbule (1883.), ulje na platnu, 287 x 217 cm
Venezuelanska kultura je zapravo miks različitih kultura unutar koje možemo promatrati tri glavne utjecajne zone -indijansku,afričku išpanjolsku. Prve dvije skupine izrazito su diferencirane zbog postojanja brojnih plemena, međutim njihov realni utjecaj u suvremenoj kulturi je prilično malen. Indijanska kultura danas je ograničena na tek nekoliko riječi u jeziku, gastronomiju i imena mjesta. Isto vrijedi za afričku, uz dodatak muzičkih instrumenata. Najdominantnija je, dakako,španjolska, što je posljedica višestoljetne kolonizacije, a koja je razvidna u arhitekturi, glazbi, religiji, gastronomiji, umjetnosti i nekim tradicijama, poput borbe s bikovima. Kulturni mozaik dodatno je izdiferenciran brojnim migracijama, tako da postoje i omanji utjecajifrancuske,portugalske italijanske kulture, a u modernom dobu evidentan je i utjecajameričke kulture.
Muzika u Venezueli je izrazito raznovrsna i možda je najbolji primjer mozaika utjecaja koji su prisutni u nacionalnoj kulturi. Nacionalni instrument jecuatro. Posebno istaknuti žanr jefolk, a u XXI. vijeku se počela razvijati i nešto urbanija glazba, mada i dalje pod utjecajem tradicije. Značajan utjecaj ima i glazba Afrovenezuelanaca.
Poseban dio venezuelanske kulture su i natjecanja u ljepoti, gdje su predstavnice Venezuele ostvarivale odlične rezultate na globalnoj razini. Natjecanje zaMiss Venezuele je široko praćeno diljem zemlje, a Venezuelanke su dosad osvojile sedamMiss Universe kruna, šestMiss World kruna, sedamMiss International kruna i dvijeMiss Earth krune.
"Economic growth and the redistribution of resources associated with these missions have led to an important decline in moderate poverty, from 50% in 1998 to approximately 30% in 2012. Likewise, inequality has decreased, reducing the Gini Index from 0.49 in 1998 to 0.39 in 2012, which is among the lowest in the region."
↑„Country Profile: Venezuela” (PDF). Library of Congress (Federal Research Division). 2005. Pristupljeno 10 March 2007.
↑Humphreys, R. A. (1966). „Anglo-American Rivalries and the Venezuela Crisis of 1895. Presidential Address to the Royal Historical Society”. Transactions of the Royal Historical Society17: 131–164. DOI:10.2307/3678723. ISSN0080-4401.
↑„Extreme Low Temp in Venezuela”. Wunderground. Arhivirano izoriginala na datum 2013-07-06. Pristupljeno 16 October 2012. »NOTE: Pass the cursor over the subrayed record to see the source of this. "This location is probably uninhabited, but is close to the town of San Isidro de Apartaderos. −11 °C (12 °F) has been reported from an uninhabited high altitude at Páramo de Piedras Blancas, Mérida state."«
↑Bernasconi, Giulia (2012). „L’ITALIANO IN VENEZUELA” (Italian). Italiano LinguaDue (Università degli Studi di Milano) (2): 20. DOI:10.13130/2037-3597/1921. Pristupljeno 22 January 2017. »L'italiano come lingua acquisita o riacquisita è largamente diffuso in Venezuela: recenti studi stimano circa 200.000 studenti di italiano nel Paese«
Kipfer, Barbara Ann (2000). Encyclopedic Dictionary of YUPArchaeology. Springer. ISBN0-306-46158-7.
López Maya, Margarita (2005). „Venezuela 2002–2003: Polarisation, Confrontation, and Violence”. u: Goumbri, Olivia Burlingame. The Venezuela Reader: The Building of a People's Democracy. Washington, D.C.: Epica Task Force. ISBN0-918346-35-5.
Massabié, Germán (2008). Venezuela: A Petro-State Using Renewable Energies. Springer. ISBN3-531-15994-1.
1 Iako je službenaSirija bila jedna od osnivačica Arapske lige, danas njezino mjesto, zboggrađanskog rata, zauzima opozicijsko Sirijsko nacionalno vijeće, dok je službena Sirija suspendirana.
.svg)
.svg)
.JPG)
_Skyline.jpg)
.jpg)
.svg)
.svg)
