Počeci grada što se rasprostire na 117 otoka i otočića u laguni koje pješčanisprudLido štiti od vanjskoga mora počinju u5. vijeku. Tada su odHuna progonjeni stanovniciAkvileje pobjegli na neke od tih močvarnih otoka. U tom skloništu začelo se vojvodstvo saduždem na čelu (697.) i napokon se tu rodila trgovačkametropola koja je zavladala morem. Bila je posvećena svetomMarku pošto su kostiapostola donijeli izAleksandrije.Carigrad je osvojio1204. duždEnrico Dandolo. U15. vijeku bila je Venecija s više od dvjesta hiljada stanovnika centar svjetske trgovine i najveći lučki grad na svijetu. Raskošne građevine koje su podsjećale na orijentalne uzore, postajale su sve raskošnije. Nicale su nove palače, bogato opremljene od umjetnika kao što su biliTintoretto,Veronese,Tizian iGiorgione. To je grad sa 150 kanala i četiri stotine mostova. U to je vrijeme dosegao svoj vrhunac. Pad Venecije počeo je kad suOsmanlije zauzeli Carigrad. Još gore posljedice izazvalo jeportugalsko otkriće morskog puta za Indiju, i rušenje venecijanskogmonopola na trgovinu saOrijentom. Od tad se, na primjer, mogao dobitipapar izLisabona za petinu jeftinije no što mu je bila cijena u Veneciji. Trgovačke su veze opustjele, moć i bogatstvo nestajalo, Venecija se sve više pretvarala u umirući grad.
U stvarnosti Venecija još i danas izgleda kao u vrijeme svog procvata. U očima mnogih turista pretvorila se nekadanja Venecija u kameni spomenik koji valja vidjeti. Osobito su privlačne točkeTrg sv. Marka sa svojim 175 metara dugim i raskošnim prostorom, sBazilikom sv. Marka okićenom stupovima i mozaicima, s 99 metara visokimCampanilom što stoji slobodno i s osobito impresivnomDuždevom palačom sarkadama zašiljenih lukova, a iznad svega privlači sistem kanala s gotovo četiri kilometara dugimCanalom Grande što presijeca grad u obliku golemog slova S. Romantična vožnja gondolom po Canalu Grande još je i danas obavezni program svakog posjetioca Venecije iako danas kanalima plovi samo 400gondola (1750. bilo ih je preko 12 000) pa su nasuprot motornim čamcima ivaporettima danas u velikoj manjini.Theodor Fontane, koji je godine 1874. posjetio Veneciju, našao je grad čarobnim i poetskim, ali ga je također smatrao i prljavim - poput lijepe djevojke u koje je neopran vrat. "Njoj je potrebna mjesečina pri kojoj se sve vidi nekako napola", pribilježio je on. U stvari, raskoš prošlosti nesmiljeno govori o tome kako je Venecija ne samo historijski već i materijalno umirući grad. Palače što su ih podigli na pješčanom i nesigurnom tlu, na rešetki satkanoj od balvana i drvenih stupova postepeno tonu u lagunu.
O Veneciji se više pisalo negoli o većini drugih gradova na svijetu.Francesco Petrarca ju je1364. opisao "bogatom zlatom, ali još bogatijom slavom",Goethe je godine1786. mislio da se taj grad ne može usporediti ni s jednim drugim,Ernst Moritz Arndt zgražao se nad "odvratnim pogledom i mirisom",Charles Dickens je sanjario o njoj godine 1844; stvarnost Venecije nadmašuje "maštu i najdivljijeg zanesenjaka", aThomas Mann je taj grad godine 1913. nazvao "najnevjerojatnijim od svih gradova".
