| Veliki Sveti Bernard Col du Grand St-Bernard | |
|---|---|
 | |
| država |  Švicarska |
| Kanton | Valais |
Veliki Sveti Bernard (francuski:Col du Grand St-Bernard,talijanski:Colle del Gran San Bernardo,njemački:Grosser Sankt Bernhard) jeplaninski prijevoj uPeninskim Alpama uŠvicarskoj koji povezujeMartigny ukantonuValais saAostom uItaliji.
Tajprijevoj nanadmorskoj visini od 2,469metara, izmeđuŠvicarskog kantonaValais italijanskeValle d'Aosta kodselaBourg-Saint-Pierre, prvi je spomenuoJulije Cezar u svomDe bello gallico, ne navodeći njegovo ime.[1]
Tit Livije u svom djeluAb Urbe condita, navodi ga kao -Summus Poeninus, poimenu lokalnogboga štovanog na prijevoju, kog suRimljani uvrstili usvoju mitologiju krajem1. vijeka.[1] Odsrednjeg vijeka koristi se imeMons Iovis (Mont-Joux), po vrhovnomrimskom boguJupiteru. Počevši od13. vijeka koristi se imeMont-Saint-Bernard, posv.Bernardu od Menthona (umro1081.-kanoniziran1123.)legendarnom osnivačuhospicija na prijevoju.[1]
Kao veza izmeđuItalije isjeverozapadneEvrope, Veliki Sveti Bernard koristi se najmanje petmilenija. Odneolita,brončanog doba i trgovinebakrom doželjeznog doba kad se promet povećao.[1]
PremaStrabonu put za teškemazge postojao je uAugustovo doba. Integracija prijevoja uRimsko Carstvo dogodila se oko15. pne.. Kao najkraći put između Gornje Italije ilimesa naRajni prijevoj je imao velikustratešku važnost.[1] Dokaz za to je osnivanjeForuma Claudii Vallensiuma kod današnjegMartignya, kog je osnovaocarKlaudije u prvoj polovici1. vijeka zakampanje naBretanju.[1]
Ponekihistoričari vjeruju da sulegionari47. izgradili praviRimski put samiljokazima po kom su mogla ići izaprežna kola, pozivajući se naTabulu Peutingerianu iAntoninov itinerar. Za tu hipotezu ima čak iarheoloških dokaza, iako se točna trasa tog puta nemože odrediti zbog zbrke kasnijihsrednjovjekovnih puteva i dionica građenih u19. vijeku, koje se i danas pogrešno smatrajuantiknim.[1]
Rimljani su čak podiglicastellum Agaunum zacarinike, kod današnjegSaint-Maurica a pretpostavlja da se sličan nalazio i uAosti, vjerojatno jer je promet bio značajan.[1]
Velikim Svetim Bernardom koristio se iKarlo Veliki801. kad je išao nakrunidbu zacara uRim. Nakon oživljavanjatrgovine u12. vijeku, koriste ga brojnitrgovci ihodočasnici jer je bio sastavni dioHodočasničke Francigene. Putnicima je u to vrijeme pomoć u savladavanju prijevoja pružaohospicij i lokalne čete vodiča.[1]
Način kako se savladavao prijevoj nije doživio veće promjene sve do19. vijeka. O robi i njenomtransportu brinuli su stanovnici koji su je prevozili zaprežnim kolima, tovarnim životinjama ili na vlastitim leđima.[1]
U11. vijekuSavojska Grofovija proširila je svoj utjecaj naDolinu Aoste, a od12. vijeka kontrolirala je isjeverni izlaz na Veliki Sveti Bernard, što joj je donijeloepitetGospodara prijevoja. Počevši od kraja15. vijeka pa sve do18. vijeka, prijevoj je bio je veza između dva dijela istogSavojskog Vojvodstva.[1]
Za vrijemeratova vođenih od kraja17. do početka18. vijeka, preko prijevoja su često prolazilevojske, pa je instaliran stalni maligarnizon.[1]Umaju1800.napoleonova rezervnaarmija, od preko 30,000vojnika, promarširala je preko prijevoja prema Italiji kako biaustrijskim trupama oduzela pozadinu. Za vrijemeepidemijakuge u16.i17. vijeku, zatimtifusa ikolere u19. vijeka, na prijevoju su postavljenisanitarni kordoni da sprječe prolaz zaraženim putnicima. Prijevoj je u to vrijeme korišten i zašvercsira,stoke,vina,šećera,kave iduhana, kao iljudi, jergranica izmeđuValaisa i Italije, nije bila definirana sve do1906.[1]
Od19. vijeka, prateći evoluciju međunarodne politike, prijevoj je dobio naekonomskom značaju, pa su ceste poboljšane. I pored tog je ostao upotrebljiv samo tri do četirimjeseca godišnje, jer ga je ostatak godine, visokisnijeg učinio neupotebljivim.[1]
Nakon nekoliko godina rasprava izmeđuvlastiKantona Valais, koje su bile naklonjenijePrijevoju Simplon, i onih izValle d'Aosta kojima je bio dražiMont-Cenis,DijetaKantona Valais odlučila je1839. da izgradicestu, koja je trebala biti dovršena1893. sa švicarske strane, a sa talijanske između1900.-1905. Bušenjetunela ispod Col de Menouve je prekinuto1857. zbog tehničkih problema, pa je i rad na cesti zaustavljen.Kanton Valais dao je1938.koncesiju za bušenje cestovnog tunela otvorenog cijele godine, ali je oštro protivljenje švicarskih vojnih vlasti, sklonijih Simplonu, i onih koji su predlagali tunel ispodMont Blanca odgodilo realizaciju projekta.[1]
Tako je tek1958. uz podrškuKantona Vaud osnovanafirmaTunnel SA , pa su započeli radovi koji su doveli do otvaranja prvogevropskog transalpskog cestovnog tunela dugog 5,85km -1964. godine. Tad je i modernizirana pristupnacesta iz19. vijeka, pa je sve do1980. promet rastao. Opao je nakon otvaranja konkurentskogSankt Gottharda.[1]
Ideja da se probiježeljezničkitunel kod Svetog Bernarda tinja od sredine19. vijeka, ali je napuštena u koristSimplonskog tunela koji je imao boljutopografiju. Krajem1980-ih ipak je probijenželjezničkitunel izmeđuMartignya iAoste.[1]
Danas je Veliki Sveti Bernard poznat daleko van švicarskih granica posuvenirima; a to suNapoleon kako prelaziAlpe ipasBernardinac sabačvicomruma kao posljednja nada za zalutale putnike.[1]
