| Velika zlatna arena za najbolji film | |
|---|---|
| Dodjeljuje se za | najbolji film |
| Dodjeljuje | ocjenjivački sudPulskog festivala |
| Zemlja |  SFRJ(1957–1990) Hrvatska(1992–) |
| Prvo dodjeljivanje | 1957.(neslužbeno) 1961.(službeno) |
| Aktualni dobitnik | Mali(2018) |
| Službene stranice | www |
Velika zlatna arena za najbolji film glavna je nagrada među zlatnim arenama koje se od1955. godine dodjeljuju svake godine kao jugoslavenske nacionalne filmske nagrade naFestivalu igranog filma uPuli. Od1955. do1990. nagrade su bilejugoslavenski kinematografski ekvivalentiameričkom Oscaru.
Godine 1991. festival je otkazan zbograspada Jugoslavije[A], prije svega zbograta u Hrvatskoj, ali je nastavljen 1992. godine kao festivalhrvatskog filma (isključivši time filmove i filmaše iz današnjeSlovenije,Bosne i Hercegovine,Crne Gore,Srbije iMakedonije). Od tada se u tom formatu održava svake godine iako nijedna nagrada nije dodijeljena na izdanju iz 1994. godine.[B]
Festivalski natjecateljski program obično uključuje prikazivanje svih filmova lokalne produkcije u prethodnih 12 mjeseci (što je moguće zbog relativno malog broja u produkcije lokalne filmske industrije), pa svatko uključen u njihovo stvaranje automatski je kvalificiran za nagrade Zlatne arene. Stoga ne postoje popisi nominiranih koji se objavljuju prije aktualne ceremonije dodjele nagrada kao što je slučaj s Akademijinim nagradama u SAD-u. Nagrade dodjeljuje ocjenjivački sud od pet ili šest članova koje imenuje festivalsko vijeće prije svakog izdanja festivala, a čine ga istaknuti filmaši i filmski kritičari.
Iako je festival utemeljen 1954. godine, nagrada za najbolji film prvi je put dodijeljena 1957. godine. Prije izdanja iz 1957. godine festival je imao zaseban izbor kritike i publike za nagradu za najbolji film prikazan na festivalu. Sve do 1990. godine nagrade su uvijek bile dodijeljene filmskoj produkcijskoj kompaniji ili više njih, osim 1981. godine kada je nagrada spojena sa Zlatnom arenom za režiju, pa su redatelj i produkcijske kompanije dobitničkog filma (Pad ItalijeLordana Zafranovića) zaslužile nagradu. Sveukupno gledajući, Jadran film izZagreba i Avala film izBeograda bili su najuspješniji studiji tijekom razdoblja postojanja Jugoslavije (1957.-1990.), osvojivši 11 odnosno 8 nagrada svaki.
U 1990-ima je nagrada privremeno spojena s onom za režiju sve do 1999. godine kada je stari format ponovo nakratko uveden. Između 2003. i 2007. filmski redatelji dobivali su nagradu za najbolji film iako su još uvijek mogli biti izabrani zasebno za nagradu za režiju (iako je u četirima od pet prilika u tom periodu isti redatelj dobio obje nagrade za isti film). Od 2008. godine nagrada se dodjeljuje producentu filma.
Sljedeća tablica popisuje sve filmove koji su bili dobitnici prvih triju nagrada u periodu od 1957. do 1980. godine. U četirima prilikama dva su filma podijelila istu nagradu. Godine 1961. i 1965. dva su filma podijelila Veliku zlatnu arenu, a 1966. dva su filma podijelila drugu nagradu, dok su 1967. godine dva filma podijelila treću nagradu. Štoviše, 1965. godine druga nagrada nije dodijeljena. Podijeljene nagrade naznačene su asteriskom (*).
Godine 1981. druga i treća nagrade izostavljene su.[1] Sljedeća tablica popisuje sve pobjednike od 1981. do 1990. godine. Velika zlatna arena nije bila dodijeljena 1982. godine.[2]
| Godina | Originalni naslov(i) | Redatelj(i) | |
|---|---|---|---|
| 1981. | Pad Italije | Lordan Zafranović | |
| 1982. | |||
| 1983. | Zadah tela | Živojin Pavlović | |
| 1984. | Balkanski špijun | Dušan Kovačević Božidar Nikolić | |
| 1985. | Otac na službenom putu | Emir Kusturica | |
| 1986. | Srećna nova '49. | Stole Popov | |
| 1987. | Već viđeno | Goran Marković | |
| 1988. | Život sa stricem | Krsto Papić | |
| 1989. | Sabirni centar | Goran Marković | |
| 1990. | Gluvi barut | Bato Čengić | |
Raspad Jugoslavije početkom devedesetih godina 20. stoljeća irat u Hrvatskoj utjecali su na otkazivanje festivala 1991. godine.[3] Godine 1992. ponovo je pokrenut kaoPulski filmski festival (nasuprotFestivalu jugoslavenskog igranog filma kao što je bio poznat prije).[4] Kategorije nagrada i njihova imena nisu promijenjene, ali je selekcija sužena samo na hrvatske filmove isključivši filmove iz ostatkabivše države. To je značilo da je broj potencijalnih filmova za nagrade osjetno pao, što je čak dovelo do otkazivanja ceremonije nagrada 1994. jer je samo jedan hrvatski film produciran u prethodnih 12 mjeseci.[5]
