Ustanak (njemački:Aufstand,ruski:Восстание) je naziv za oružanupobunu protiv nečijedržavne vlasti. Njeni učesnici, odnosnoustanici, su podanici te vlasti koji je nastoje sa određene teritorije te je zamijeniti vlastitom i/li nečijom drugom. Motivi, ciljevi kao i metode vođenja ustanka variraju ovisno okolnostima - od onih u kojima se nastoje u potpunosti ukloniti nečija vlast ili režim ili neka teritorija izdvojiti (otcijepiti) iz države, do onih u kojima ustanici ne dovode u pitanje okvirni politički poredak, nego nasiljem nastoje poboljšati svoj položaj (smanjenje poreza, ukidanje regrutacije) ili izboriti određena prava (ispovijedanje vlastite religije i sl.).
Pod ustancima se obično podrazumijevaju pobune osoba ili društvenih grupa koje se nalaze u podređenom položaju u odnosu navladajuću klasu iliestablišment. Kao primjer se navodeustancirobova uRimu iliseljački ustanci uKini isrednjovjekovnojEvropi. To se također odnosi i na određenenacije ilietničke grupe koje se oružjem nastoje osloboditi strane vlasti - kao primjer se navodijevrejski ustanci protiv Rimskog Carstva iliŠleski ustanci 1919-1921.
Ustanci mogu predstavljati dio šire cjeline, odnosnooružanog sukoba u kome sudjeluju suverene države; jedna od njih pri tome može potpomagati ustanike na teritoriji neprijatelja kako bi ga oslabila.Drugi svjetski rat, u kome suSaveznici pomagali razne ustanke protivosovinskih vlasti za to pruža niz primjera.
Posebna vrsta ustanka je ona u kome aktivno sudjeluju organi same državne vlasti, a koja za cilj ima njenu promjenu; za takve se situacije koristi izrazdržavni udar. Ukoliko ustanak preraste u dugotrajan sukob između relativno izjednačenih protivnika, onda se za njega koristi izrazgrađanski rat. Za ustanak koji za svoj krajnji motiv ima postizanje dalekosežnih ili dramatičnih promjena društveno-političkog uređenja se koristi izrazrevolucija.
