Matthias Grünewald:Isusovo uskrsnuće, premda samo uskrsnuće nije opisano uBibliji, česta su umjetnička djela s vlastitim prikazom
Uskrs (Vaskrs,Vazam,Pasha,Veligdan) najveći je blagdankršćanstva, to je danuskrsnućaIsusa Krista. Uskrs je pomičan blagdan zasnivan na lunarnom kalendaru sličnom ali ne identičnomhebrejskom kalendaru - u zapadnom kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između22. ožujka i25. travnja, a u istočnom kršćanstvu između4. travnja i8. svibnja.
Uskrs je nastao odriječiuskrsnuti koja vuče korijene izstaroslavenskog u kojem je glagol *krьsnǫti značio rasti i razvijati se. Prefiksacijomuz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio današnji srpski ili hrvatski glagol. Oblik Vaskrs dolazi od crkvenoslavenskogВоскресение.
Drugi naziv,Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama.Hebrejska riječpasah značila je prolaz (prolazŽidova kroz pustinju nakon 40 godina) preuzeta je ugrč.Πάσχα.
NazivVazam osim Uskrsa obuhvaća cijelosveto trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs, ali često sesinegdohizira samo na nedjelju - Uskrs. Neki (Petar Skok) povezuju ga s riječjuuzeti (stsl.vъzęti <uz + imati), odnosno razdobolje suprotno Mesopustu kad se opet počinje uzimati meso. Drugi ga pak povezuju tako da suĆiril i Metod slaveniziraligrčku riječPasha (p >v, ozvučivanjes >z) te je tako dobivenariječ Vazam.
Po suboti, u osvit prvog dana sedmice, dođe Marija Magdalena i ona druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi i odvali kamen i sjede na njega. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi. Kada dakle žene pogledaše, opaziše da je kamen od groba odvaljen; a bijaše vrlo velik.
Zatim anđeo reče ženama: "Znam, vi tražite Isusa Nazarećanina raspetoga. Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu kako reče! Dođite i vidite mjesto gdje je ležao. Sjetite se samo što vam je navijestio dok je još bio u Galileji, kad je govorio: Sin čovječji treba da bude predan u ruke grešnicima, da bude raspet i da treći dan uskrsne. Potecite žurno i javite njegovim učenicima, i Petru, da je ustao od mrtvih. I gle, on pred vama ide u Galileju, ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče. Eto, rekoh vam."
A one se žene sjetiše riječi Isusovih, brzo otiđoše s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše da obavijeste njegove učenike. I gle, Isus im iziđe ususret govoreći "Zdravo!" One poletješe k njemu, obujmiše mu noge i ničice mu se pokloniše. Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"
Jedan od najstarijih izvora koji govore o Uskrsu jest Pashalna homilija iz2. stoljeća koju je napisaoMeliton Sardski.Sokrat Skolastik u4. stoljeću govori da je slavljenje Uskrsa nastalo iz lokalnog običaja, ali govori i da je samo slavlje ipak bilo univerzalno - samo su pojedinosti vezane uza nj bile lokalizirane.
O, noći sjajnija od dana, svjetlija od Sunca, slađa od raja, očekivana godinu dana!
Krozpovijest postojale su brojne prepirke oko datiranja. Poznat jekvartodecimanizam (izvedenica odlat.quattuordecim = četrnaest) prepirka kad je Polikarp Smirnski slijedivšiIvanovu tradiciju da je Isus razapet u petak, raspravljao s papomAnicetom. Termin se odnosi na praksu da je slavlje Prijelaza (Pashe) za kršćane bio na četrnaesti danNisana (prvog mjeseca u hebrejskom kalendaru) uStarom zavjetu. Problem je bio u tome treba li to slavlje ujedno biti i slavlje Isusova uskrsnuća ili bi se trebala odrediti neka nedjelja koja bi tomu bila posvećena. Naime,rimska je praksa bila nastavljanje slavlja sve do kraja tjedna. Ni jedan ni drugi nisu se uspjeli složiti te je pitanje ostalo neriješeno. No, naraštaj poslije, rimski biskup Viktor izopćio je biskupa Polikrata Efeškog i ostatakazijskih biskupa zbog privrženosti slavljenju na 14. Nisan. Izopćenje je poslije opozvano te su se obje strane pomirile zbog intervencije biskupa Ireneja Lyonskog koji je podsjetio Viktora na njegova tolerantnog prethodnika. Sama metoda računanja datuma Uskrsa nije službeno riješena sve doPrvog nicejskog sabora325. godine, premda se dotada rimski način proširio u većini crkava.
NaPrvom nicejskom saboru325. odlučeno je da se Uskrs slavi na istu nedjelju u cijeloj Crkvi, ali vjerojatno je da nikakva metoda određivanja nije donesena (nisu sačuvani nikakvi pismeni spisi o koncilu). Problem se premjestio uAleksandriju - ondje su slavili Uskrs na prvu nedjelju poslije najranijeg četrnaestog dana mjeseca koji bi bio21. ožujka ili poslije tog datuma. Odsrednjeg vijeka to je pravilo pojednostavljeno:Uskrs se slavi na nedjelju poslije punog mjeseca na sam dan ili poslije ekvinocija. No, to baš i nije dosljedno slijedilo crkvena pravila:
Uskrs pada na prvu nedjelju poslije prvog proljetnog punog mjeseca21. ožujka (dan proljetnog ekvinocija) ili poslije tog datuma (riječ je o proljetnom ekvinociju koji se dobija putem tabličnog računanja, a ne putem astronomskih mjerenja).
Taj puni mjesec četrnaesti je dan tablične lunacije (novi mjesec).
Rimska Crkva rabila je vlastite metode datiranja Uskrsa sve do6. stoljeća kad je preuzela aleksandrijsku metodu. Zbog razlike u porabi gregorijanskog i julijanskog kalendara, zapadne i istočne Crkve imaju različite datume Uskrsa.
Godine1997. uSiriji je na Svjetskom crkvenom kongresu donesena nova metoda koja bi trebala zamijeniti dosadašnju i ukloniti nesklad između datiranja zapadnog i istočnog kršćanstva. Početak reforme predložen je2001. godine, ali još nije usvojen.
U zapadnom kršćanstvu priprema za Uskrs jestkorizma. Nakon završetka korizme dolaziCvjetnica,Veliki tjedan koji uključuje Vazmeno trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs. Nakon Uskrsa slijedi Uskrsni ponedjeljak. Tradicionalna priprema započinje Velikom subotom kad se odlazi na bdijenje. Na misi se pali uskrsna vatra nažutoj ilibijeloj uskrsnoj svijeći. Nekoć je Uskrs bio smatran savršenim trenutkom krštenja stoga se na toj misi novi članovi pridružuju Crkvi, a stari članovi obnavljaju zavjete. Sutradan se na samu nedjelju pjevaju veselije i svečanije pjesme te slavi samo uskrsnuće.
Slavlje vazmene noći raspoređeno je na sljedeće dijelove:
Služba svjetla
Ova je služba svečani početak vazmenog bdjenja. Prvo se blagoslivlja svetavatra kojom se pali uskrsna svijeća, simbol uskrsnulogIsusa, te zajednica svečano pali vlastite svijeće i okuplja se. Nakon toga slijedi vazmeni hvalospjev kojim se poziva na uskrsno veselje:
Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji i za tolikog Kralja neka jekne trublja spasenja!
Nek se raduje i zemlja tolikim obasjana bljeskom, i rasvijetljena sjajem vječnoga kralja neka osjeti da je nestalo po čitavom svijetu mraka! nek se veseli i majka Crkva urešena bljeskom tolikog svjetla i silnim poklicima naroda nek odjekne ova dvorana!
Ovo je noć koja svjetlošću stupa rasprši tmine grijeha. Ovo je noć koja danas po svem svijetu one što u Krista vjeruju o tmina grijeha i od opačina otima, vraća milosti i pridružuje svetosti. Ovo je noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao.
U istočnom kršćanstvu priprema također počinjekorizmom u kojoj se smanjuje zabava i sve nepotrebne aktivnosti sve do Velikog petka. U večeri Velike subote slavi se ponoćna misa nakon 23 sata. Pri završetku sva se svjetla ugase te se pali uskrsna svijeća iz "vječnog svjetla" u crkvi, a potom se svjetlo dalje širi. Procesija se nastavlja oko crkve i u nju vraća u ponoć te se služi pashalna misa. Poslije liturgije običaj je objedovati, a sutradan nema liturgije jer je već proslavljena. Umjesto nje u podne se održava tradicionalnoAgape vesper u kojem se čitaju dijeloviIvanova Evanđelja na raznimjezicima.
Uz slavlje Uskrsa najčešće se vežu brojni simboli i običaji koji variraju od zemlje do zemlje. No većini je zajedničko ukrašavanje pisanica. Česti simboli jesuzečevi ipilići, a također i brojne slastice.
USjevernoj Americi Uskrs je dijelom sekulariziran, odvojen od sakralnog. Najpoznatiji je običaj lova na pisanice - roditelji ili rodbina skriju pisanice u kući ili dvorištu/vrtu, a potom ih djeca traže. Naime, djeca vjeruju da ih je preko noći skrio uskrsnizec zajedno s drugim slasticama ili darovima u uskrsnoj košari. Brojne obitelji odlaze na nedjeljnu uskrsnu misu ujutro, a održavaju se i uskrsne parade.
Belgija ima slične tradicije kao Amerika ali se češće govori da uskrsna jaja donose zvona izRima. Naime, priča govori da zvona sa svake crkve na tihu subotu (stille Zaterdag) ne zvone jer su otišla u Rim.
U istočnom dijeluNizozemske pale se uskrsne vatre u sumrak. U okolici Magdenburga dječacima se simbolički "isprašio tur" da bi se iz njih istjeralo loše ponašanje. Taj je običaj bio čest i uŠkotskoj gdje postoji izreka "istučen kao na Uskrs" koja znači da je za neki prijestup dobivena preblaga kazna.
UNorveškoj je zanimljiva tradicija da se na Uskrs rješavaju ubojstva - na televizijskim su programima detektivski filmovi, časopisi objavljuju kriminalističke priče, a čak i kartoni mlijeka imaju priče o neriješenim ubojstvima. Druga je tradicija igranjeYahtzee igara. Norvežani iDanci na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasnogkruha umotanog ubijelo platno da bi ga pojeli u ponoć. Sam običaj bio je čest i uvikinško doba kad su Vikinzi nosili sa sobom zizmelene bobice koje su simbolizirale život.
UFinskoj iŠvedskoj tradicija je bojanje jaja. Malena djeca odjevena kao vještice skupljaju slatkiše od vrata do vrata u zamjenu za ukrašenecice-mace. To je rezultat miješanja ortodoksne tradicije blagoslivljanja kuća s grančicama cice-mace te skandinavske vještičje tradicije.
UBrazilu se u pokrajiniMinas na Veliku subotu džepovi pune komadićimakvarca koji se na Uskrs ostavljaju kod kuće.
UPolineziji se na Veliku subotu krste školjke za koje se vjeruje da su povezane s morskim duhovima. Nakon obreda vraćaju ih u more gdje uskrisuju novi život.
ULaponiji se uz pjesmu i ples igraju sa snijegom, prave se snjegovići te se slaviIsusovo uskrsnuće i buđenje prirode.
URusiji se uz tradicionalna jela veže i običaj čestitanja trostrukim ljubljenjem u obraz.
UMeksiku se na ulice postavljaju papirnati likoviJude Iškariotskog unutar kojih je nepripremljen vatromet.
UBugarskoj iRumunjskoj na Veliku subotu stavljaju se brašno, sol, kvasac i pisanice na prozore, a od tih se sastojaka na Uskrsni ponedjeljak zamijesikruh. Potom se kruh blaguje da bi godina bila plodna.
Na Lampedusi,talijanskom otočiću na Uskrs se zaboravljaju sve svađe i nesporazumi. Na Veliku subotuSicilijanci kući nose cvijetpasjeg zuba koji tog dana ima magične moći te donosi veselje i ispunjavanje želja. Sličan je običaj razvijen i uPoljskoj gdje se Uskrs nazivaWielkanoc (velika noć) što upućuje na vjerovanje i održavanje obreda u uskrsnoj noći.
UŠpanjolskoj plutaju splavi s ukrašenim figurama koje predstavljaju likove izbiblijske priče oKristovu uskrsnuću. Česte su povorke i gozbe.
U hrvatskoj je uskrsnoj tradiciji bojanjejaja, takozvanihpisanica (odie. korijena*pis- = crtati, šarati; pisanice = šarenice). Pisanice su osim simbola života bile i tradicionalan dar, a često su si ih međusobno darivali zaljubljeni s ljubavnim motivima (srca, dvagoluba) ili porukama (ovo se jaje za poljubac daje -Međimurje), kako ljubavnim, tako religioznim i čestitkama. Djevojke bi uPodravini svoje dobivene pisanice ponosno stavljale na prozore, a uDubrovniku bi mlade zaručniku darovale tucet jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.
Pisanice su se prije bojale na prirodne načine, a ta je tradicija i danas živa. Najčešće je bojanje jaja pomoću ljuskecrvenog luka, a rjeđe odcikle, korijenabroča ilicrvenog radiča da bi se dobilacrvena boja. Pisanice su znale dobiti icrnu boju bojanjem čađom ili bobicamabazge iliduda, a često je bilo i bojanjehrastovom korom da bi se dobilasmeđa boja. Uz crvenu, crnu i smeđu,zelena se boja dobivala od raznog bilja, najčešće odšpinata,koprive iliporiluka. Pritom se osim potpunog bojanja moglo jaje prešarati voskom, a tek onda obojiti. Nakon kuhanja i bojanja skida se sloj voska ispod kojeg jaje ostaje prirodne boje. Često se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listić, čestodjetelina, tako da bi jaje istim postupkom dobilo zanimljiv ukras.
Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se pak slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase i šare.
U sjevernozapadnojHrvatskoj često se pale uskrsni krijesovi,vuzmenke.Vatru pripremaju vjernici ispred crkava koji je pale klesanjem dvaju kamenova. Prije se vatra palila i tako da je svećenik potpaljivao gubu koja raste na drveću i panjevima ili se pak palila trenjem dvaju drveta čime bi nastala sveta ili živa vatra. Nakon paljenja vatre i blagoslova, muškarci su palili svoj komad drveta i nosili blagoslovljenu vatru kućama, a ostatak bi vjernika ušao u crkvu. Tako bi paljenjem svete vatre u domovima bio prisutan i samBog.
U nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Veliku subotu (negdje i naCvjetnicu)cvijećem (čestoljubicama) i biljem. Za Uskrs se odlazi na jutarnju misu ili se na Veliku subotu odlazi na svečano bdjenje. Na sam Uskrs tradicionalno se blaguješunka, a domaćice često ispekukruh te priprave druge slastice. Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu gdje je svećenik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze kućama na uskrsni objed i slavlje.
