Ime "Urugvaj" dolazi iz jezika Guaraní domorodačkog stanovništva ove regije, a znači "rijeka obojanih ptica".
PrviEuropljani stigli su na područje današnjeg Urugvaja u ranom16. stoljeću. IŠpanjolska iPortugal pokušali su kolonizirati zemlju, a konačnu su pobjedu odnijeli Španjolci. Budući glavni gradMontevideo osnovan je početkom18. stoljeća i ubrzo je postao rivalBuenos Airesu prekoRio de la Plate. Ipak, u španjolskom kolonijalnom sustavu Montevideu je pripala više vojna, a Buenos Airesu trgovačka uloga.
U ranom19. stoljeću diljemJužne Amerike, pa tako i u Urugvaju (zvanom tada iBanda Oriental, "Istočno područje") nastali su oslobodilački pokreti. Urugvajski teritorij bio je predmetom spora novonastalih državaBrazila iArgentine. Brazil je priključio područje1821. pod imenomProvincia Cisplatina, ali nakon pobune25. kolovoza1825 Urugvaj je izvojevao neovisnost potvrđenu ugovorom u Montevideu1828.
Domorodačko stanovništvo Indijanaca Charrúa je tijekom tri stoljeća kolonizacije desetkovano, a taj je proces kulminaciju doživio 11. travnja 1831. u masakru kod Salsipuedesa kojeg je vodio general Fructuoso Rivera, prvi predsjednik Urugvaja. Posije tog datuma preostali Charrúe su raspršeni i njihova je kultura prestala postojati, iako charrúanska krv još uvijek teče žilama mnogih Urugvajaca kao rezultat miješanja španjolskog i indijanskog stanovništva u kolonijalno doba. Četiri pripadnika naroda Charrúa – Senaqué, zatim vođa Vaimaca Pirú, ratnik Tacuabé i njegova žena Guyunusa – odvedeni su1833. uPariz i tamo pokazivani kao cirkuska atrakcija.
Ropstvo je ukinuto1846. godine.[1] U drugoj polovici 19. stoljeća Urugvaj je sudjelovao u Ratu trojnog saveza (s Brazilom i Argentinom) protivParagvaja.
Zemljom je vladao niz izabranih, ali i imenovanih predsjednika, prolazila je kroz povremene sukobe sa susjedima, doživjela političke i ekonomske fluktuacije i modernizaciju te velik priljev imigranata, najviše iz Europe. Za mandata predsjednikaJoséa Batllea y Ordóñeza Urugvaj je postao napredna država sa složenim sustavom socijalne zaštite; većim dijelom20. stoljeća zemlja je bila ravnopravna europskim nacijama. Zbog naprednog socijalnog sustava i stabilne demokracije Urugvaj je dobio nadimak "ŠvicarskaLatinske Amerike".
Urugvajsko se gospodarstvo temelji na izvozu poljoprivrednih proizvoda. Dva su svjetska rata donijela zemlji blagostanje zbog povećanog izvozažitarica igovedine u ratom opustošene europske zemlje. Nakondrugog svjetskog rata svjetske cijene prehrambenih proizvoda naglo su pale što je prouzročilo velike probleme urugvajskoj privredi. U1960-ima se počeo raspadati sustav socijalne zaštite. Vlada je izgubila potporu javnosti, osobito studenata, radnika i obitelji niže socio-ekonomske klase koji su najjače osjetili posljedice prilagodbe na marginalizaciju poljoprivrede u svjetskom gospodarstvu. Na krizu je nasiljem odgovorila radikalno lijeva skupinaTupamaros što je potaklo vladu da pojača represivne mjere, uključujući i ukidanje osobnih prava pod predsjednicima Jorgeom Pachecom Arecom i njegovim nasljednikom Juanom Maríom Bordaberryjem. Na koncu je1973. vlast u zemlji preuzela vojska, čime je započelo 11-godišnje razdoblje diktature u nekoć najstabilnijoj demokraciji na kontinentu. Demokracija je ponovno uspostavljena1984. izborom Julia Maríe Sanguinettija za predsjednika.
Ustavom iz1967. stvorena je snažna institucijapredsjednika, uravnotežena zakonodavnom i sudbenom vlasti, sličnoSAD-u. Predsjednik je istovremeno šef države i vlade, a bira ga se na općim izborima, zajedno s potpredsjednikom, na razdoblje od 5 godina. Vladu (kabinet) čini 13 ministara koje imenuje predsjednik.
Zakonodavnu vlast ima dvodomna Opća skupština (Asamblea General) koja se sastoji od 30-članogsenata (Cámara de Senadores) kojim predsjeda potpredsjednik Republike i 99-članog zastupničkog doma (Cámara de Representantes). Mandat zastupnika oba doma, izabranih na općim izborima, traje 5 godina.
Najviši sud u zemlji je Vrhovni sud; pod njim su prizivni i niži sudovi te mirovni suci. Usto postoje tri izborna i upravna suda, proračunski sud i vojni sudovi.
Tijekom većeg dijela urugvajske povijesti na vlasti su se smjenjivale stranke Colorado i Blanco. Međutim, na izborima2004. pobijedila je koalicija lijevih stranaka "Široka fronta" (Frente Amplio) dobivši većinu u oba parlamentarna doma, a njen je kandidatTabaré Vázquez postao predsjednik s apsolutnom većinom glasova.
Urugvaj je druga najmanja zemljaJužne Amerike. Reljef se uglavnom sastoji od brežuljkastih nizina i niskih brdskih lanaca te plodnog obalnog pojasa pokrivenog travom i idealnog za uzgojgoveda iovaca. Najviši vrh zemlje je Cerro Catedral (514 m). Na jugoistoku Urugvaj izlazi naRio de la Plata, zajednički estuarij rijekaUruguay (koja čini zapadnu granicu zemlje) iParane koja ne prolazi kroz Urugvaj. Od ostalih rijeka ističe se jedinoRio Negro. Na obaliAtlantika nalazi se nekolikolaguna.
Klima je u Urugvajuumjerena, ali prilično topla pa su temperature ispod nule praktički nepoznate. Zbog ravnog reljefa zemlja je izložena brzim premještanjima vremenskih fronti, tepamperu, hladnom i povremenom vrlo jakom vjetru koji puše s argentinskihpampa.
Urugvajsko gospodarstvo karakteriziraju izvozno orijentiranpoljoprivredni sektor, dobro obrazovana radna snaga, visoka razina državne potrošnje i razvijeni sektor industrije. Nakon što je u razdoblju od1996. do1998. bilježilo prosječni godišnji rast od 5%, gospodarstvo je u godinama između1999. i2001. osjetilo negativne učinke smanjene potražnje uArgentini iBrazilu kamo odlazi polovica urugvajskog izvoza. Unatoč ozbiljnim potresima u vanjskoj trgovini, urugvajski su financijski pokazatelji ostali stabilnijima nego kod njegovih susjeda, što je odraz čvrste reputacije među investitorima i investicijskog rejtinga državnih obveznica, jednog od dva takva uJužnoj Americi. U zadnjih nekoliko godina Urugvaj je usmjerio svoje napore na razvoj informatičke industrije i postao najvećim latinoameričkim izvoznikom softvera.
Iako su neki dijelovi gospodarstva izbjegli veću krizu, obični građani Urugvaja jako su pogođeni gospodarskim problemima; nezaposlenost se popela na iznad 20%, realne su se plaće smanjile, peso je devalvirao, a stopa siromaštva dosegnula je gotovo 40%. Ovakvo pogoršanje ekonomskih prilika dovelo je do pada popularnosti urugvajske vlade koja je tijekom1990-ih zastupala politiku slobodnog tržišta, te neuspjeha referenduma o privatizaciji državne naftne i vodoopskrbne tvrtke2003. odnosno2004. Novoizabrana vladaŠiroke fronte (Frente Amplio) obećala je pokrenuti programe javnih radova kako bi ubrzala zapošljavanje i smanjila siromaštvo, ali nije odustala od redovite otplate urugvajskog vanjskog duga.
Urugvajci su diošpanjolske jezične i kulturne sfere, iako četvrtina stanovništva potječe izItalije. Oko 88% stanovnika porijeklom su Europljani, s 8%mestika i 4% crnaca. Religija je službeno odvojena od države, a najveća je vjerska zajednicaKatolička crkva kojoj pripada 66% stanovništva, uz manjeprotestantsku (2%) ižidovsku (1%) zajednicu, te veliku skupinu ateista i agnostika (31%).
Urugvaj se ističe visokom stopompismenosti stanovništva, velikom srednjom klasom i ravnomjernom raspodjelom nacionalnog bogatstva. U posljednja dva desetljeća oko 500.000 Urugvajaca emigriralo je, uglavnom uBrazil iArgentinu. Dobna struktura stanovništva je prilično nepovoljna zbog niskognataliteta, visoke očekivane životne dobi i velike emigracije mladih.
Urugvaj je1830. imao oko 70 000, a1870-ih otprilike 300 000 stanovnika od kojih je više od četvrtine živjelo u Montevideu.
.svg)
