Područje Ukrajine je također bilo poznato kaoRutenija, a stanovnici kaoRuteni iliRusini. U ruskoj historiografiji se spominje kao „Mala Rusija” (ru. Малороссия). Ovo područje su u prethodnim stoljećima naseljavaliSkiti iSarmati. Sadašnje ime se tumači na različite načine, a ukrajinski stručnjak Vitalij Skljarenko objašnjava ime sa sljedećom interpretacijom: „zemlja naroda kojemu se pripada”. RiječUkrajina (Україна, Украина) jeslavenskog porijekla – prema край[4] – i prvotno je značila ono što danas nazivamo krajem, zemljom, prostorom. Rječju krajina se u ukrajinskom jeziku označava zemlja odnosno država, a riječ u-krajina označava nešto što se nalazi u državi odnosno matičnu zemlju. Najvjerojatnije riječ potječe iz indoeuropskog korijena *(s)krei- (odvajati, rezati). Nekilingvisti smatraju da se riječ može tumačiti kao „najudaljeniji prostor” ili „pogranično područje”, dok drugi riječ dovode u vezu sa „rodnim krajem” ili „vlastitom, svojom zemljom”. Prvi put ime Ukrajina se spominje1187. godine u Kijevskom ljetopisu, u kome autor piše o smrti perejaslavskoga kneza.[5]
I plakaše za njim svi Perejaslavci (…) a zbog njeg je iUkrajina mnogo tugovala.
Otada će se naziv često javljati i u drugim ljetopisima u kojima će riječ uglavnom označavati pogranične zemlje koje su bile suprotstavljene državnom središtu uKijevu. Sredinom 16. stoljeća naziv se javlja i u stranim izvorima, tako da je u pismu turskogsultana Sulejmana upućenom poljskom kraljuSigismundu1564. godine korišten izraz Ukrajina. Također od 16. stoljeća pa nadalje, naziv se koristi isključivo u značenju zemlje ili države naseljene Ukrajincima. Ime Ukrajina je također zabilježeno na europskim zemljopisnim kartama iz1650,1666,1720 i dr. godina. Korištenje toga naziva uzemljopisima u potpunosti je odgovaralo stanju u narodu, među kojim je izraz bio vrlo proširen, a o tome nam svjedoče mnogobrojne pjesme posvećene zbivanjima u razdoblju od16. do18. stoljeća. Otada se ime iznimno proširilo uprkos tendencijiruske ipoljske vlasti koje su predlagale druge nazive, pa čak i zabranjivale korištenje imena Ukrajina, kao što je bio slučaj scarskom Rusijom u19. stoljeću.
Prvi je čovjek naselio prostor današnje Ukrajine prije gotovo 300.000 godina.Tripiljska kultura (4./3. milenijum pne. tj.brončano doba), smatra se jednom od najstarijih kultura čiji su tragovi rasprostranjeni po cijeloj današnjoj jugozapadnoj Ukrajini. Kultura se naziva tripiljskom zbog naseljaTripilja gdje je 1890. otkriveno i istraženo nalazište. Tripiljci su uzgajaližito, izrađivaliglineno posuđe isvrdla kojima su obrađivali drvo i kamen. Tripiljska kultura se smatra vrhuncem razvojaneolitičkih poljodjelskih i stočarskih plemena na tluEurope. Oko 1500. godine pne. na prostoru današnje Ukrajine pojavila su senomadska plemena. Jedno od tih plemena bili suKimerijci (9./7. stoljeće pne.), o kojima je ostao trag i u pisanim izvorima. O slavnom plemenu nije pisao samoHomer uOdiseji, već i poznati antički autori poputHerodota,Kalimaha,Strabona. Kimerijci su zauzeli značajan prostor između rijekâDnjestra iDona a naselili su ikrimski poluotok. Smatra se da su potomci starog iranskog nomadskog plemena, genetski bliskiSkitima, a upravo je Skitima u 7. stoljeću pne. uspjelo potisnutiKimerijce iz današnjih ukrajinskih stepa. Nekako su u to isto vrijemeGrci počeli sa osnivanjem prvih kolonija na sjevernim obalamaCrnog mora (Χερσόνησος,Θεοδοσία,Κερκινίτις,Νύμφαιον). Skiti su utemeljili moćnu državu i vladali tim područjem do oko 200. godine pne. dok ih otuda nije protjeralo drugo nomadsko pleme –Sarmati.
Na razmeđu 2. stoljeća pne. i 3. stoljeća poslije Kr. kroz Ukrajinu prolazi putgermanskog plemenaGota. Njih375. godine pobjeđujeazijsko plemeHuni. Oni su ubrzo nakon toga stvorili moćnu državu koja se prostirala izmeđuDona iKarpata. Na njenom čelu je bioAtila (umro451), no nakon nekoliko poraza u sukobima sRimljanima i njihovim saveznicima, država gubi moć i raspada se.
Zatim se na tlu Ukrajine nastanjujuSlaveni. Za njihovu pradomovinu ne postoji još teritorij općeprihvaćen u studijima. Prve zapise o Slavenima susrećemo kod rimskih autora (1./2. st. poslije Kr.)Plinija Starijeg,Tacita,Ptolomeja, gdje se Slaveni nazivaju "Venedima" ili "Venetima". Etnonim tj. nazivSlaven se prvi put susreće kodbizantskih autora. Po nekim izvorima Slaveni su se već u4. stoljeću podijelili na tri velike grupe:Venedi (Visla),Anti (Dnjepar) iSlaveni iliSklavini (Dunav). Većina historičara smatra seobu plemena Anta i Sklavina početkom formiranja odvojenih slavenskih naroda a samim time i ukrajinskog naroda. Posljednje velike seobe naroda na prostoru Ukrajine bile su oneBugara iMađara, no u to vrijeme već je bila ustoličena jedna od najvećih i najmoćnijih europskih država –Kijevska Rus.
U9./10. stoljeću ustoličena je prva istočnoslavenska država sa središtem uKijevu na čijem se čelu nalazila dinastijaRjurkoviča –Kijevska Rus. Prvi spomen o toj kneževini bilježe Bertinski anali koji navodeOlega, vođu skandinavskog plemenaVarjaga, koji osvaja Kijev882. godine i uz pomoć ukrajinskog plemenaPoljani stvara ga prijestolnicom države. U narednih sto godina Kijevska Rus će obuhvatiti okolna ukrajinska, bjeloruska i ruska plemena pa i nekafinska plemena na sjeveroistoku. Kijevski knezSvjatoslav pokorio je slavensko plemeVjatiče i razvalioHazarski kanat, koji je bio štit nomadskim plemenima na istoku.Volodimir Veliki988. godine obznanjuje primanjekršćanstva izBizanta. Najveći stupanj centralizacije države, Kijevska će Rus ostvariti za vrijeme vladavineJaroslava Mudrog (1019-1054). S vremenom dolazi do raspadanja države na zasebne kneževine. Nakon navaleBatu-kana između1237. i1241. і potpunog razaranja Kijeva (1240), glavno središte državnosti na Rusi, postat ćeGalicijsko-volinjska kneževina (1199-1340).
Između1591. i1638. izbio je niz seljačkih pobuna potpomaganih kozacima. Godine1648. započeo je oslobodilački rat ukrajinskog naroda protiv Poljaka, koji je vodiohetmanBogdan Hmeljnicki. Iako je poljskoj vojsci nanio teške poraze, Hmeljnicki je uvidio da se samostalna hetmanska Ukrajina ne može sama oduprijeti Turcima i Poljacima. Oslonac je potražio na sjeveru kodruskogcaraAlekseja I. sa kojim je1654. sklopioPerejaslavski sporazum. Na osnovu tog sporazuma taj dio Ukrajina se ujedinio saCarskom Rusijom. Od tog doba istočna Ukrajina postaje dioRusije i tako ostaje – uz manje prekide za svjetskih ratova – sve do kraja20. vijeka.
Odmah nakon ujedinjenja, Rusija je ušla urat sa Poljskom koji će biti okončan tek nakon trinaest godina saprimirjem u Andrusovu iz1667. i sa Vječnim mirom (1668). Kao posljedica rata, pa i građanskih ratova koji su se vodili unutar zemlje, Ukrajina će se podijeliti na dva velika dijela koja sječe rijekaDnjepar.AutonomniKozački hetmanat opstat će još neko vrijeme samo u Ukrajini istočno od Dnjepra pod vlašćuMoskve. Međutim, carska Rusija nastavila je feudalno i nacionalno ugnjetavanje Ukrajine, jednako kao što su to prije nje činile Poljska iUgarska, o čemu svjedoče seljačko-kozačke pobune potkraj17. i tokom18. vijeka. Nakon neuspjelog pokušaja odcjepljenja zemlje od Rusije u savezništvu hetmanaMazepe sašvedskim kraljemKarlom XII. (1708/09.) carPetar I. smanjuje autonomiju hetmanske države, da bi nakon toga i svaki trag slobode ukinula caricaKatarina II. Velika tokom1760-1780. godina. Ukrajina je svoju autonomiju izgubila1781. Pri prvojpodijeli Poljske,Austro-Ugarska je dobila1772.Galiciju, a1775.Bukovinu, dok je Rusija stekla zemlje izmeđuDnjepra iBuga (1774) nešto kasnije iKrim. Poslije druge podijele Poljske1793. i preostali poljski dio Ukrajine došao je pod vlast ruskoga cara.
Krajem18. stoljeća dolazi do formiranja ukrajinskog narodnog pokreta, isprva kao kulturne, a od1840, nakon osnutka Ćirilo-metodskog bratstva[b], i kao političke organizacije. Tijekom1810-ih je uPodoliji buntovnikUstim Karmaliuk organizirao pobune protiv Ruskog carstva privlačeći široku bazu podrške među Ukrajincima, Židovima, pa čak i Poljacima. Vrijeme je to nastanka moderne ukrajinske nacije. Izniman utjecaj u buđenjunacionalne svijesti Ukrajinaca dalo je stvaralaštvo ukrajinskog pjesnika i slikaraTarasa Ševčenka. Zbog stalnog pritiska i represija ruske vlasti, središte narodnog preporoda seli uKraljevinu Galiciju koja se nalazila u sastavuAustrijskog Carstva. Krajem19. stoljeća u Ukrajini se osnivaju prve političke stranke (na pr.,Kijevska gromada). Većina se tih stranaka bavi idejom osnivanja samostalne ukrajinske države.
Kao što je već spomenuto nakon posljednjepodjele Poljske, najzapadnija regija Galicija pripala je Austriji, Mađari su zadržaliZakarpatsku Ukrajinu[c] dok je ostatak teritorija pripao Rusiji. Ukrajinski pisci i intelektualci bili su nadahnuti duhom narodnog preporoda koji je bujao među drugim europskim narodima koji su također bili pod jarmom velikih europskih carevina, i bili su odlučni u svojoj namjeri oživljavanjaukrajinskog jezika, kulture, tradicije i državnosti. Rusija je nametala stroge zakone protiv uzdizanja ukrajinskog jezika i kulture, zabranjujući njegovo korištenje u bilo kakvoj djelatnosti. Međutim, mnogi su Ukrajinci prihvatili svoju sudbinu u okviru Rusije, a neki su čak i ostvarili velik uspjeh. Mnogi ruski pisci, skladatelji, slikari i arhitekti iz 19. stoljeća bili su porijeklom Ukrajinci. Najvjerojatnije, najpoznatiji od njih bio jeNikolaj Gogolj, jedan od najvećih pisaca ruske književnosti. Ukrajina će ostati u sastavu carske Rusije sve do njenog raspada u martu1917. godine.
UkrajinskaVrhovna "Rada" (tadašnji ukrajinskiparlament) u novembru1917. proglašavaUkrajinsku Narodnu Republiku, koja se isprva nalazila u sastavuRusije, da bi25.1.1918. bila proglašena samostalnost i odcjepljenje. Prvi je predsjednik te države bio pisacV. K. Viničenko. Upravo je u to vrijeme nastala suvremena ukrajinska simbolika (grb i zastava). Kako bi se oduprijelaboljševicima koji su vladali većim dijelom zemlje, Centralna Rada izdaje dokument pod nazivom «Obraćanje ukrajinskog naroda do Njemačke s molbom o oružanoj pomoći». To je i bio povod svojevrsne njemačke okupacije. Dana29.4.1918. pod potporomNjemačke, u Ukrajini je izveden državni udar i na vlast dolazihetmanP. P. Skoropadski. Ukrajina je ponovnohetmanat, a država je njemačkiprotektorat. Nakon njemačkog poraza uPrvom svjetskom ratu, u Ukrajini izbija narodni ustanak pod rukovodstvomSimona Petljure. Skoropadski odlazi s vlasti i u decembru1918. se proglašava Ukrajinska Narodna Republika na čijem je čelu ponovno Vynnyčenko. Nakon što se raspala iAustro-Ugarska (1918), uGaliciji je iste godine proglašenaZapadnoukrajinska Narodna Republika koja se u januaru1919. ujedinjuje s Ukrajinskom Narodnom Republikom. Od februaru1919. sva vlast Ukrajinske Narodne Republike nalazi se u rukama Semena Petljure. Kako bi se obranio odCrvene armije koja je nasrtala s istoka, Petljura sklapa vojni savez sPoljskom. Međutim, nakonpoljsko-sovjetskog rata, veći dio zemlje bit će pod kontrolom sovjetske vlasti na čijem teritoriju nastajeUkrajinska Sovjetska Socijalistička Republika. Zapadna Ukrajina pripala je Poljskoj, Bukovina iBesarabijaRumunjskoj, aZakarpatje je pripojenoČehoslovačkoj.
Ideja ukrajinstva opstala je između dva rata, pa čak se dvadesete godine 20. stoljeću mogu nazvati i preporodom ukrajinske kulture, jezika i poljoprivrede. Prvih godinaSSSR-a boljševici su potpomagali razvoj zemlje dajući seljacima svojevrsne povlastice. Takvo stanje neće dugo potrajati.
Kako bi zadovoljio državne potrebe u povećanoj potražnji hrane i kako bi namaknuo sredstva za industrijalizaciju zemlje,Staljin je krenuo u realizaciju svoje ideje okolektivizaciji poljoprivrede, koja je ponajprije pogodila Ukrajinu koju se često nazivalo „žitnicom SSSR-a”.
Stogovi ukolhozu "Crveni partizan" u Kijevskoj oblasti. Selo Kozaroviči,1934. godina.
Godine1929, seljacima se oduzima zemlja i stoka. Nastaju kolektivne farme –kolhozi[d]. U konfisciranju imovine, država je koristila regularne jedinice policije, kao i postrojbe tajne policije.
Mnogi su se odupirali takovoj odluci Vlade i započela je očajnička borba seljaštva protiv sovjetske vlasti. Neki su radije zaklali svoju stoku, nego li je predali u kolhoz. Bogatije seljake nazivali su „kulacima” i bili su proglašavani neprijateljima države. Na desetke tisuća seljaka je bilo strijeljano ili poslano na neki od mnogobrojnih radnih logora naDalekom Istoku.
Prisilna kolektivizacija imala je katastrofalan učinak na poljoprivredu. Usprkos tome, sovjetska je Vlada na čelu sa Staljinom povećala ukrajinski dio obaveznog prinosa žita za čak 44%, dobro znajući da je to nemoguće izvesti i provesti u djelo. Sovjetski zakon nalagao je da se žito izkolhoza ne može dijeliti među seljacima sve dok se ne napuni državna kvota koju je odredila Vlada. Vlast je postavljala tako nedostižne kvote, da je gladovanje postalo sveprisutna pojava. Najmanje je 5 milijuna ljudi nasmrt izgladnjeno u tragediji koju Ukrajinci nazivajugladomor, iako neki stručnjaci navode i dvostruko više žrtava[6].
Sovjetski Savez je zatajivao događaje vezane uz gladovanje, a tek se u osamdesetim godinama prošlog stoljeća priznalo da je bilo nekih poteškoća zbog diverzija od strane kulaka i iznimno loših vremenskih prilika. Danas je gladomor prihvaćen i priznat kao stvaran događaj. Neki povjesničari smatraju da se glad1932/33. nije mogla izbjeći i da je bila izravna posljedica Staljinove kolektivizacije i industrijalizacije zemlje, dok drugi ostaju pri svojoj tezi da do gladi nije smjelo doći i da je to bio smišljeni čin i genocid nad ukrajinskim narodom.
Nakon što su Nacisti zavladali Ukrajinom, zadržali su sovjetski tip kolektivnih farmi, sustavno su vršiligenocid nad židovskim stanovništvom a preostalo stanovništvo (uglavnom Ukrajince) deportirali su na prisilni rad u Njemačku. Ukrajinci su činili značajni dio Crvene armije i njenog vodstva, a kako bi se oduprijeli nacističkoj Njemačkoj bili su aktivni i kao članovi pokreta otpora.
Cjelokupan zbroj svih žrtava tijekom rata i njemačke okupacije u Ukrajini procjenjuje se na 7 milijuna, uključujući i preko milijun stradalih Židova koji su bili ubijeni od strane posebne njemačkeSS jedinica (Einsatzgruppen) i njihovih ukrajinskih saveznika. Velika većina bila je žrtva zvjerstava, prisilnog rada i pokolja cijelih sela kao osveta na napade na nacističke snage. Od 11 milijuna sovjetskih snaga, koliko se procjenjuje da je poginulo u sukobu s Nacistima, približno četvrtina (2.7 milijuna) žrtava su bili Ukrajinci ili su bili ukrajinskih korijena. Povrh toga, Ukrajina je vidjela neke od najvećih ratnih bitaka, opsaduKijeva (koji će poslije dobiti titulu „Grad heroj”) gdje je zarobljeno preko 660.000 sovjetskih snaga, žestoku obranuOdese, do pobjedničkog juriša preko Dnjepra.
U narednim desetljećima Ukrajina ne samo da je dostigla prijeratni stupanj industrije i proizvodnje, nego je postala glavna udarna snaga među svim republikama Sovjetskog Saveza. Mnogi sukomunistički vođe poputNikite Hruščova iLeonida Brežnjeva bili rodom iz Ukrajine. Ponovno je nastalo povoljno vrijeme za razvijanje rusko-ukrajinskih kulturnih i inih veza. Mnogi su sportaši, znanstvenici, pisci i pjesnici dolazili iz Ukrajine. Godine1954. kako bi obilježili 300. godišnjicu kako je ukrajinski hetmanBogdan Hmeljnicki ujedinio Ukrajinu s Rusijom,Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika odrekla seKrima, koji je pripojen Sovjetskoj Ukrajini.
Nedaleko ukrajinskog gradaPripjat, na mjestuČernobilske nuklearne elektrane,26.4.1986. došlo je do eksplozije. Onečišćen je veliki dio sjeverne Ukrajine i veliko područje u susjednojBjelorusiji. Taj događaj kao i druga zbivanja samo su još dodatno potaknuli nezavisni pokretRUH (pokret) koji se zalagao za slom Sovjetskog Saveza u drugoj polovici osamdesetih.
Ukrajina je proglasila svoju nezavisnost24. 8.1991. slijedeći primjer i ostalih sovjetskih republika. Jedna je od osnivačaZajednice Nezavisnih Država (ZND). Dana 1. 12.1991. ukrajinski su glasači na referendumu nadmoćno izabrali samostalnu i nezavisnu Ukrajinu, i službeno su na taj način izašli iz Sovjetskog Saveza. SSSR će formalno prestati postojati25. 12.1991., a tim činom ukrajinska će nezavisnost biti i službeno priznata od strane međunarodne zajednice.
Leonid Kučma2004. objavljuje kako se više neće kandidirati na mjesto predsjednika. U novoj kampanji za predsjednika Ukrajine, pojavila su se dva glavna kandidata. Proruski orijentiranViktor Janukovič, tadašnji premijer Vlade, kojeg podržavaju i dotadašnji predsjednik Kučma i Rusija, i njegov glavni oponentViktor Juščenko, koji Ukrajinu želi okrenuti Zapadu i pokušati odvesti uEuropsku Uniju. U završnoj izbornoj utrci, Janukovič službeno odnosi tijesnu pobjedu, no Juščenko i njegove pristalice ne priznaju rezultate izbora, sumnjajući u njihovu vjerodostojnost. U zemlji izbija politička kriza. Oporba organizira masovne ulične prosvjede u Kijevu i drugim većim gradovima. Revolucija će ući u povijest pod nazivomNarančasta revolucija, zbog zaštitne boje oporbenog predsjedničkog kandidata Juščenka. Ubrzo Vrhovni sud Ukrajine rezultate izbora proglašava nevaljanima. U ponovljenim izborima pobjedu odnosi sadašnji predsjednik Viktor Juščenko. Pet dana nakon objave rezultata Viktor Janukovič daje ostavku i 5.1.2005. raspušta se Vlada.
Međutim, unutar pobjedničkog pokreta nastaju razmimoilaženja, tako da na izborima u martu 2006. pobjeđuje Janukovič, kojeg je nakon višesmjesečne političke krize Juščenko bio prisiljen u augustu imenovati novim premijerom. Na izvanrednim izborima 2007. godine je, međutim, pobijedio blok okupljen oko prozapadne političarkeJulije Timošenko. Godine 2008. u Ukrajini dolazi do teške ekonomske krize, poslije koje su se birači ponovno okrenuli filo-ruskom kandidatuJanukoviču koji je 2010. godine pobijedio na predsjedničkim izborima. Tijekom novog predsjedničkog mandata (2010–2014), Janukovič i njegovaStranka regiona bili su optuženi za pokušaj stvaranja „kontrolirane demokracije” u Ukrajini, za centralizaciju odlučnih procesa i za pokušaj uništenja glavne oporbene stranke „Blok Julije Timošenko”. Zatim, godine 2011. Timošenko je kaznena nakon sudske istrage zbog malverzacije javnih sredstava, jer je potpisala ugovor sa ruskom tvrtkomGazprom o isporucizemnog gasa. Iste godine je pritvorena, jer je više puta prekršila naloge tužitelja da ne napuštaKijev.
U novembru 2013. Janukovič nije potpisaoSporazum o pridruživanju UkrajineEuropskoj uniji i mjesto toga nastavio je s bližim vezama saPutinovomRusijom. Nakon objave da će Ukrajina odustati od procesa pridruživanjaEvropskoj uniji, nastali su masovni prosvjedi na ulicamaKijeva (Evromajdan), što je dovelo do „Revolucije dostojanstva” (18–23 februar 2014). Prosvjednici su postavili kampove na kijevskom „Trgu neovisnosti”, a u zimi između 2013. i 2014. su počeli preuzimati razne vladine zgrade, prvo uKijevu, a kasnije u zapadnoj Ukrajini. Borbe između prosvjednika i policije dovele do oko 80 smrtnih slučajeva u februaru 2014. Sukobi su postajali sve nasilniji, a kulminirali su u februaru 2014. nasilnim smjenjivanjem Janukoviča i formiranjem nove prozapadne vlade na čelu sa premijeromArsenijem Jacenjukom. Nedugo potom je naKrimu došlo doruske aneksije a uDonjeckoj iLuganskoj oblasti do pojave pro-ruskog separatističkog pokreta koga je nova ukrajinska vlast krenula ugušiti vojnom silom te je tako došlo dooružanog sukoba koji i danas traje.
Kretanje ruske kolone tenkova u Ukrajini, mart 2022.
Dana20. februara2014. započeo je sukob između Ukrajine i njezinog rusofonskog dijela na istočnom i južnom djelu zemlje. Sukob je u međunarodnom tisku postao poznat kaoRat u Donbasu. NakonEuromajdanskih prosvjeda i bijega proruskog predsjednikaViktora Janukoviča, Rusija je, pod vodstvomVladimira Putina, otvoreno intervenirala podržavajući proruske pobunjenike. U martu 2014. na Krimu je održanreferendum koji proukrajinska strana nije priznala, nakon čega je Rusija anektirala regiju poluotoka. Istodobno, Putin je podržavao oružane pobune u istočnim ukrajinskim regijama Donjeck i Lugansk, gdje su nastale dvije separatističke narodne republike,Donjecka Narodna Republika iLuganska Narodna Republika. Rusija nije službeno objavila rat, a u sukobu su korištene lokalne milicije, plaćenici i neoznačene ruske specijalne snage. Između maja 2014. i maja 2015. Rusija je podržala stvaranje države pod nazivomNovorussija, koja bi uključila Krim, Donjecku i Lugansku oblast. Projekt je propao, a rat se nastavio uz rusku podršku tim regijama, te sa ukrajinske strane uz američku podršku, podBidenovom administracijom.
Sukob je bio u fazi postupne stagnacije sve dok Rusija nije 24. februara 2022. pokrenula velikuvojnu invaziju na Ukrajinu sa sjevera (izLukašenkoveBjelorusije), istoka i juga. Početni cilj bio je svrgnuti kijevsku vladu i okupirati veliki dio zemlje. Napad je doveo do brzog napredovanja na istočnom frontu za Ruse, ali zbog vojne podrške Zapada (SAD,EU,NATO), ubrzo je naišao na snažan ukrajinski otpor.
Sukob traje već nekoliko godina, uzrokujući milijune izbjeglica, desetke tisuća mrtvih, velik broj ranjenih i osakaćenih te vrlo veliku ekonomsku i infrastrukturnu štetu.
Samo oko 5 % teritorija Ukrajine jeplaninsko. Reljefi se uglavnom nalaze na zapadu (Karpati,Zakarpatje,Ivano-Frankivska,Lavovska iČernivska oblast) i na jugu (Krimska visoravan). Najviši vrhovi su planinaHoverla (2.061 m) i planinaRoman-Koš (1.545 m). Oko 42 % teritorija je brežuljkasto, dok je 53 % teritorija sasvim ravničarsko ili s blagim reljefom. To je područje izuzetno pogodno zapoljoprivredu, gusto naseljeno i dobro infrastrukturno razvijeno. Država ima 2.782 kilometara morske obale, što predstavlja gotovo cijeli sjeverni rubCrnog mora. Ukrajina je zemlja koja je i dalje većim dijelom ruralna i poljoprivredna, a udio urbaniziranog teritorija (tj. fizički pokrivenog urbanom infrastrukturom) relativno je nizak. Približno 2,5 do 3 % državnog teritorija je stvarno urbanizirano, iako više od 70 % stanovništva Ukrajine živi u gradovima. Središnji dio zemlje zauzimaUkrajinska nizina, dioSarmatske ravnice, kroz koju protječu veliki vodotoci kao što suDnjepar,Bug,Desna iSiverski Donjec. To je poljoprivredno srce Ukrajine i jedno od glavnih žitnica na planetu. U ovom području nalaze se brojni gradovi:Kijev,Černihiv,Sumi,Poltava,Kropivnicki,Harkiv,Dnjepro,Zaporižja,Kramatorsk,Slavjansk,Mikolajiv,Herson,Melitopolj. Zemljom protječe niz velikih rijeka, među kojima se ističu:
Dnjepar, presijeca zemlju na pola, nacionalna rijeka Ukrajine i središnja vodna i kulturna arterija;
Siverski Donjec, lijevi pritokDona, protječe kroz Harkivsku, Luhanjsku i Donjecku oblast, glavni je izvor vode za istočnu Ukrajinu i za regiju Donbasa;
Desna, pritok Dnjepra, mirna i plovna rijeka, historijska prirodna granica na sjeveru.
Cijeli jug zemlje zauzimastepa, dio ogromnogeurazijskog pojasa stepa. Koncentrirana je u području od lijeve obale Dnjepra prema Donbasu iAzovskom moru, od Odese do Mikolajiva, Hersona, Zaporižja, Dnjepra i Donjecka. U okoliciTernopilja,Hmeljnickog iVinicije nalaze sePodolska brda, područje brežuljkastih uzvišenja i valovitih visoravni koje se uzdižu iznad velike ukrajinske nizine, ali ne dosežu visine Karpata.
Ukrajina se nalazi u srednjim geografskim širinama i općenito imakontinentalnu klimu, osim njezinih južnih obala, koje imajuhladnu polusušnu ivlažnu suptropsku klimu. Prosječne godišnje temperature kreću se od 5,5 do 7 °C na sjeveru do 11 do 13 °C na jugu. Najvišeoborina bilježi se na zapadu i sjeveru zemlje, dok su najniže količine uočenе na istoku i jugoistoku. Zapadna Ukrajina, osobito područjeKarpata, prima oko 120 centimetara oborina godišnje, dokKrim i obalna područja uzCrno more dobivaju u prosjeku oko 40 centimetara.
Očekuje se da će dostupnost vode iz velikih riječnih slivova opadati zbogklimatskih promjena, osobito tijekomljeta, što predstavlja rizik zapoljoprivredni sektor. Negativni utjecaji klimatskih promjena na poljoprivredu najviše se osjećaju na jugu zemlje, koji ima stepsku klimu. Na sjeveru bi neke kulture mogle imati koristi od produžene vegetacijske sezone.Svjetska banka navodi da je Ukrajina izrazito ranjiva na klimatske promjene.
Ukrajina je podijeljena na 24 administrativne jedinice koje se nazivaju oblastima, jednu autonomnu republiku i dva grada s posebnim statusom. Oblasti se dijele na manje jedinice koje se nazivaju rajonima.
Većina se ukrajinskih oblasti naziva prema oblasnom središtu (npr. Lavovska oblast). Uz to, još se tradicionalno na korijen riječi oblasnog središta dodaje sufiks –ščin- i na taj način su nastali tradicionalni nazivi poput Odeščina, Kijevščina (usp. hrv. Labinština).
Iznimka tog pravila su Volinjska i Zakarpatska oblast sa središtima uLucku iUžgorodu. Kijev kao glavni grad je administrativno zasebna jedinica koja je ujedno i središte istoimene oblasti. Uz njega, još jeSevastopolj grad s posebnim statusom. Oblasno središte je najčešće najveći i najrazvijeniji grad u regiji.
Autonomna Republika Krim (ukr. Автономна Республіка Крим), nekada se nazivala Krimska oblast Ukrajinske SSR, zemljopisno je smještena na krimskom poluotoku na jugu Ukrajine. Glavni grad AR Krim jeSimferopolj.
Znanjeruskog jezika je iznimno važno kako na kulturnom tako i na ekonomskom planu. Ukrajinski govori oko 55% dok ruski oko 45% stanovništva (oko 67.5% stanovnika smatra ukrajinski svojim materinjim jezikom, dok ruski smatra 29.6% stanovnika, prema popisu iz 2001.) Književni ukrajinski se govori u zapadnoj Ukrajini, ponajprije uLavovu. Ruski prevladava u istočnoj Ukrajini i u velikim gradovima (uključujući Kijev), dok jesuržik (ukrajinski:суржик, mješavina ukrajinskog i ruskog, karakterističan po korištenju ukrajinske gramatike i fonetike i ruskog vokabulara) rasprostranjen po ruralnim područjima i manjim gradovima. Istočna Ukrajina je pod snažnim ruskim utjecajem i tamo s visokim postotkom prevladava ruski jezik. Na Krimu, ukrajinski jezik je u potpunosti odsutan, unatoč silnim pokušajima njegova uvođenja kao jedino dopuštenog jezika u administraciji, medijima i reklamiranju.
Broj učenika koji se školuju na ruskom jeziku, znatno je pao u posljednjih 10 godina (s 41% na 9%). Ipak, mnoge su ukrajinske gradske školede facto ruskojezične, osobito na istoku i jugu zemlje. Ruski jezik i nadalje ostaje jezikom međunarodnog sporazumijevanja za velik broj Ukrajinaca i jezik koji je razumljiv širom Ukrajine.
↑[...] плакашасѧ по немь вси Переӕславци . бѣ бо любѧ дроужиноу [...] бѣ бо кнѧзь добръ . и крѣпокъ на рати . и моужьствомъ крѣпкомъ показаӕсѧ и всѧкими добродѣтелми наполненъ Ѡ нем жеОукраина много постони [...]
1 Značajan dio teritorija se nalazi uAziji. •2 U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Evropom. •3 Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Evrope.
.svg)
_-_cs_-_colored.svg)
.jpg)
.svg)
.svg)
