Transhumanca | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština | |
 | |
 Grčka, Italija Albanija, Andora, Austrija Hrvatska, Francuska Španija, Luksemburg, Rumunija | |
| Regija: | Evropa |
| Godina upisa: | 2019. |
| ID: | 01470 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Transhumanca ilitranshumantno stočarstvo[1] (premafra.transhumant, odtrans- +lat.humus - zemlja)[2] predstavlja sezonsko kretanjeljudi istoke između stalnihljetnih izimskihpašnjaka koje je tipično zaSredozemlje,Alpe, srednjuAziju, dijeloveAustralije i planineAmerike. Primjenjuje se najčešće uovčarstvu, a obuhvaća dva smjera kretanja, tijekom toplijeg dijela godine odlazi se u viša planinska područja, a u hladnijem djelu godine spušta se u nizinske, dolinske krajeve. Stočari uglavnom imaju stalno boravište u nižim područjima. Tijekom ispaše u planinama žive u sezonskim naseljima gdje se bave ipoljodjelstvom.[1]
UHrvatskoj, ovaj se oblik stočarstva prakticirao uLici,Primorju i unutrašnjostiDalmacije. Lički pastiri su od lipnja do srpnja boravili navelebitskim pašnjacima, a zbog oštre klime zimi bi se spuštali u Primorje. Primorski stočari su u proljeće odlazili u podgorje Velebita gdje su obrađivali zemlju, a ljeti bi stoku vodili na ispašu u nadgorje, iznad 1000 metaranadmorske visine da bi se u jesen vraćali u stalna naselja. UZagori iRavnim kotarima pastiri bi u skupinama odlazili sa stadima do sezonskih naselja u južnom Velebitu,Biokovu iliDinari. U sezonskim se naseljima prikupljalomlijeko od kojeg se poslije praviosir.[2]
Transhumanca se nalazi naUNESCO-voj Reprezentativnoj listinematerijalnog svjetskog nasleđa čovječanstva kao zajednički element uAustriji,Grčkoj iItaliji. Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na zasjedanju koje je održano 2019. god. uBogoti,Kolumbija. Na zasjedanju Cresta Mowani uBocvani od 5 - 8 decembra 2023. pridodato je još sedam zemalja:Albanija,Andora,Francuska,Hrvatska,Luksemburg,Rumunija iŠpanija.[3]
