| Tomislav II. | |
|---|---|
 | |
| Mandat 18. svibnja1941. – 12. listopada1943. | |
| Prethodnik | stvorena država (nitko) |
| Nasljednik | Ante Pavelić (kaopoglavnik) |
| Rođenje | 9. ožujka1900. Torino,Kraljevina Italija |
| Smrt | 29. siječnja1948. Buenos Aires,Argentina |
| Vjera | katolik |
Tomislav II. (pravim imenomAimone Roberto Margherita Maria Giuseppe di Torino) (Torino,9. 3.1900. –Buenos Aires,29. 1.1948.), kralj Hrvatske, princ Bosne i Hercegovine, vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina, vojvoda od Spoleta i od Aoste (od 1942.), princ od Cisterna i od Belriguarda, markiz od Voghera i grof od Pondera, rođenjem princ kraljevske kuće Savoja od Italije.
Kao kralj Hrvatske nosio je imeTomislav II.1941 -1943 i vojvoda od Aoste nakon1942. godine.
Aimone, princ od Savoje i vojvoda od Spoleta (nakon smrti starijeg brata Amadea, od1942. vojvoda od Aoste), rodio se09.03.1900. godine uTorinu. Roditelji su mu bili vojvoda Emanuele Filiberto od Aoste, sin španjolskog kraljaAmadea I., i princeza Helene od Orleansa. Kao član sporedne grane talijanske kraljevske obitelji s malim izgledima za nasljeđivanje prijestolja, Aimone od Spoleta se posvetio vojnoj karijeri i postao mornarički časnik.1939. godine se oženio s Irenom, kćerkom grčkog kraljaKonstantina I. U braku su dobili sina Amadea1943. godine, koji će automatizmom bitiprijestolonasljednik hrvatske krune manje od mjesec dana. Da bi se ojačalo pravo nove dinastije na hrvatsko prijestolje, jedno od djetetovih (Amedeo Umberto Constantino Giorgio Paolo Elena Maria Fiorenzo Zvonimir) krsnih imena bilo jeZvonimir.
18.05.1941. Tomislav II. postaje službeno kraljHrvatske, na ceremoniji uKvirilijanskoj palači, gdje jeAnte Pavelić s nekoliko hrvatskih izaslanika tražio odtalijanskoga kraljaViktora Emanuela III. da Amiona od Savoye imenuje hrvatskim kraljem. Amione je kraljem imenovan od svoga rođaka, Viktora Emanuela III.[1] Pri primanjuZvonimirove krune uzeo je ime Tomislav II., kao spomen na prvoga hrvatskogkralja Tomislava.[2]
Krunidba je predviđena uTomislavgradu, ali je Aimone odbio otići u Hrvatsku zbog krize oko "Dalmatinskoga pitanja" (Rimski ugovori). Tomislav II. osjećao je da Dalmacija nikada ne može biti talijanska zemlja i da suRimski ugovori neprijatelj hrvatsko-talijanskom izmirenju.[3] Jedan od drugih razloga zašto nije došao u Hrvatsku bio je zbog sigurnosti.[4] Nikada nije ima stvarnu vlast za vladavileustaške Vlade, koja je njegovu titulu kralja pretvorila u samo neznatan simbol nekadašnje slavne hrvatske kraljevine. U duhu toga, vraćeni su i neki plemićki naslovi.[5]
Nakon raspuštanja Mussolinija na25.07.1943., uskoro je i Tomislav II. abdicirao, po naredbi Viktora Emanuela III. Nakon talijanske kapitulacije08.09. službeno je sišao s položaja kralja12.10.1943. Njegov pravni nasljednik na poziciju kralja bio je njegov sin Zvonimir.[2][6] Njegova puna titula kao kralja bila je "Kralj Hrvatske, Princ Bosne i Hercegovine, Vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina, Vojvoda Aoste (od1942.).
Vojvoda od Aoste se bježeći pred njemačkom vojskom, zajedno s kraljemViktorom Emanuelom III. sklonio na jug Italije. Pritom je napustio ženu i sina, koji su pali u njemačko zarobljeništvo, te bili zatočeni u Austriji do kraja rata. Nakon što je na referendumu1946. godine ukinuta monarhija u Italiji, svi muški članovi obitelji Savoja morali su napustiti zemlju. Vojvoda je emigrirao u Argentinu, gdje je nedugo zatim i umro u prvom mjesecu1948. godine.
