The Defiant Ones | |
---|---|
![]() Tony Curtis i Sidney Poitier u sceni filma | |
Režija | Stanley Kramer |
Producent | Stanley Kramer |
Scenario | Harold Jacob Smith sinopsis: Nedrick Young |
Uloge | Tony Curtis Sidney Poitier Theodore Bikel Cara Williams |
Fotografija | Sam Leavitt |
Montaža | Frederic Knudtson |
Distribucija | United Artists |
Datum(i) premijere | 7. 1958 (1958-07) (Berlin) |
Trajanje | 97 min. |
Zemlja | ![]() |
Jezik | engleski |
Budžet | 778.000 $[1] |
The Defiant Ones (sh.Prkosni) jeamerički crno-bijeli igrani film snimljen 1958. u režijiStanleya Kramera. Po žanru je mješavinadrame iakcije. Radnja je smještena naamerički Jug i počinje kada kamion koji prevozi zatvorenike sleti sa ceste. Protagonisti su dva zatvorenika koja su preživjela nesreću -crnac po imenu Noah Cullen (čiji lik tumačiSidney Poitier) ibijelac po imenu John "Joker" Jackson (čiji lik tumačiTony Curtis) - i koji koriste priliku za bijeg, ali ih na putu do slobode sputava to što su ostali vezani lancima i što se međusobno mrze.
The Defiant Ones je predstavljao jedan od prvihhollywoodskih filmova koji se na za tadašnje standarde prilično eksplicitan način bavio problemom međurasnih odnosa na Jugu, te je shvaćen kao svojevrsni komentar i implicitna podrška tadašnjempokretu za građanska prava crnaca i naporima da se Jugdesegrira. Premijerno je prikazan naberlinskom festivalu gdje je Poitier - čije se ime na inzistiranje njegovog kolege Curtisa našlo na prvom mjestu špice - dobioSrebrni medvjed za najboljeg glumca. Aktualna tema i politički angažman, kao i nastojanje scenarista da promoviraju prevladavanje rasnih i drugih razlika, prilično je imponirala ne samo kritici nego i samom Hollywoodu, te je osvojio niz prestižnih nagrada. Film je osvojioZlatni globus za najbolju dramu teOscare za najbolju fotografiju i originalni scenario.
Glavni motivThe Defiant Ones - dva zatvorenika prisiljena da međusobno surađuju u bijegu usprkos rasnih i drugih razlika - je otada često u obliku parodija i homagea korišten u hollywoodskim filmovima. Kao primjeri se navodeblaxploitation filmBlack Mama White Mama saPam Grier iMargaret Markov iz 1972. godine; istoimeni televizijski remake iz 1986. godine saCarlom Weathersom iRobertom Urichom te akcijski filmFled iz 1996. godine saLaurenceom Fishburneom iStehpehnom Baldwinom. Sam Poitier je godine 1975. zajedno saMichaelom Caineom nastupio ubritanskom filmuThe Wilby Conspiracy koji sličan motiv koristi u radnji smještenoj uJužnu Afriku pod režimomapartheida.