Tartu je poznat kao kulturna i univerzitetska prestonicaEstonije, čiji jeuniverzitet osnovan daleke1632. godine. Grad je u mnogim historijskim izvorima poznat pod imenom „Dorpat”.
Tartu nalazi u jugoistočnom deluEstonije. Grad je udaljen 186 km jugoistočno odglavnog gradaTalina. Grad istovremeno spada i u najistočnije veće gradove unutarEvropske unije.
Reljef: Grad Tartu je smešten u ravničarskom području, na približno 45 metara nadmorske visine. Samo jezgro grada obrazovalo se oko omanjeg brega iznad rekeEmajõgi.
Prvi pomen naselja na današnjem mestu vezuje se zasrednjovekovneruske hronike iz ranog11. veka. U12. veku tadašnjerusko mesto „Jurjev” (Юрьев) je bilo najveće u datom okruženju.
Ruska carevina preuzima ceo prostor današnjeEstonije zajedno sa Tartuom1721. godine. Veći deo grada je uništio požar1775. godine, tako da danas najlepše građevine potiču iz18. i naročito19. veka. Između1893. i1918. godine grad se zvanično zvao Jurjev, aestonska inemačka imena su bila delom zabranjena. Ovo ime se nije ukorenilo ni uruskom jeziku.
Godine1893. grad je službeno vratio svoje staro rusko ime „Jurijev”. Univerzitet je potom rusificiran od1895. uvođenjem ruskog kao obveznog jezika u obrazovanju. Ruski carski univerzitet je1918. preseljen uVoronjež, dok je estonski Univerzitet u Tartuu otvorilo svoja vrata1919. godine.
Tijekomestonskog rata za neovisnost (1918-1920) koji je uslijedio nakonPrvog svjetskog rata grad su 24. decembra 1918. okupirale trupeCrvene armije, ali samo nakratko. Zahvaljujući i vanjskoj pomoći, neovisnici su ga ponovno zauzeli već 14. januara.Na kraju rata „Tartu” je službeno postalo ime grada, zamijenivši stari ruski naziv. Na kraju rata za neovisnost, 2. februara 1920. su u Tartuu potpisana dva mirovni ugovor između boljševičke Rusije, i bivšim ruskim carskim pokrajinamaEstonije iFinske (Sporazum iz Tartua, jedan saEstonijom, drugi saFinskom). Tim je ugovoromSovjetski Savez priznao neovisnost Estonije i „zauvijek” se odrekao teritorijalnih pretenzija prema Estoniji.
No, uDrugom svjetskom ratu Sovjetski Savez je napao i okupirao Estoniju i Tartu u junu1940. S time je Tartuanektiran odSSSR-a u novuEstonsku SSR. Veliki dijelovi grada, kao i historijskiKivisild („Kameni most”, izgrađen 1776-1778) preko rijekeEmajõgi uništeni su djelomično1941. od strane Crvene Armije, i gotovo potpuno1944. do tada povučenenjemačke vojske u povlačenju. Već teško oštećen, Tartu su više puta bombardirale sovjetske zračne snage 27. januara 1943, 26. februara 1944, 7/8. marta 1944. i 25/26. marta 1944. Nakon završetka rata, veći dio historijskog centra grada bio je u ruševinama. Čak su i manje oštećene zgrade sovjetske okupacijske vlasti srušile, a veliki dijelovi nekadašnjih stambenih područja pretvoreni su u parkove i parkirališta.
Nakon rata, sovjetske vlasti proglasile su Tartu „zatvorenim gradom za strance”, jer je naaerodromu Raadi, na sjeveroistočnom rubu grada, izgrađena zračna baza za bombardere. Bila je to jedna od najvećih vojnih zračnih baza u bivšemIstočnom bloku i u njoj su bili smješteni strateški bombarderi koji su nosilinuklearne bombe. Na jednom kraju starijeg pojasa piste izgrađena je nova zgradaEstonskog nacionalnog muzeja.
Kada seEstonija ponovo osamostalila1991. godina grad se ponovo našao u granicama Estonije.
Tokom20. veka stanovništvo Tartua iz korena se promenilo po svometničkom sastavu. Na početku veka zajedno saEstoncima većina su biliNemci (tzv.Baltički Nemci) sa manjinskimRusima iJevrejima.Nemci su se masovno iselili u maticu poslePrvog svetskog rata, dok je brojRusa takođe opao saestonskom nezavisnošću1919. godine, pa ponovo rastao u vremeSSSR-a. Između1970. i1989. ruska zajednica činila je oko 19-21% stanovništva Tartua. Sa novim osamostaljenjemEstonije1991. udeoRusa i drugih naroda bivšegSSSR-a ponovo je počeo opadati. Današnji etnički sastav (2008) činiestonska većina (oko 80%), zatim prateRusi (oko 15%) i manje grupe (Ukrajinci, 1,2%;Finci, 1,1%).
Generator gospodarskog razvoja južne Estonije je grad Tartu. Otprilike 2/3 radne snage zaposleno je u tercijarnom i logističkom sektoru.Okrug Tartu ima dobro razvijenu infrastrukturu i prometni sustav (autoceste, željeznice, zračna luka u Reoli). Željeznički kolodvor u Tartuu je važno čvorište koje je povezano saTallinnom željezničkom čvorištem gradaTape, a dva željeznička kraka polaze iz Tartua, jedan vodi doValge, a drugi doKoidule. Iz Valge može se lako doći doRige uLatviji, dok iz Koidule polaze linije premaNovgorodu,Sankt Petersburgu,Tveru iMoskvi. Zračna luka nudi liniju Tartu-Helsinki. Grad je važan univerzitetski grad i važno je kulturno središte Estonije.Univerzitet je jedan od najvećih poslodavaca u gradu. Istodobno, Tartu je središte značajne teške industrije. Prehrambena industrija ovdje je tradicionalni sektor uz tiskarski sektor. U estonskoj panorami Tartu je grad prilično orijentiran na inovaciju, u njemu se održava važan festival koji privlači mnogestartupe, a posljednjih desetljeća je razvio izvrstan IT i sektor visoke tehnologije. Međutim, u ruralnom području okruga Tartu dominantni sektori supoljoprivreda,šumarstvo,ribarstvo,građevinarstvo, a zatim industrija i mala trgovina.