Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
Wikipedija
Pretraga

Talidomid

Izvor: Wikipedija
1 : 1 smeša (racemat)
(IUPAC) ime
(RS)-2-(2,6-dioksopiperidin-3-il)-1H-izoindol-1,3(2H)-dion
Klinički podaci
Identifikatori
CAS broj50-35-1
ATC kodL04AX02
PubChem[1][2]5426
DrugBankAPRD01251
ChemSpider[3]5233
Hemijski podaci
FormulaC13H10N2O4 
Mol. masa258,23 g/mol
SMILESeMolekuli &PubHem
InChI
InChI=1S/C13H10N2O4/c16-10-6-5-9(11(17)14-10)15-12(18)7-3-1-2-4-8(7)13(15)19/h1-4,9H,5-6H2,(H,14,16,17)
Key: UEJJHQNACJXSKW-UHFFFAOYSA-N DaY
Farmakokinetički podaci
Vezivanje za proteine plazme55% i 66% za (+)-R i (–)-S enantiomer
MetabolizamHepatički (CYP2C19)[4]
Poluvreme eliminacijeizmeđu 5 to 7 sati posle jedne doze; me menja se sa višestrukim dozama
Farmakoinformacioni podaci
TrudnoćaX(AU)X(US)
Pravni statussamo na recept
Način primeneoralno

Talidomid je uveden u upotrebu kao sedativ kasnih1950-tih godina.1961. godine je povučen sa tržišta zbogteratogenosti i neuropatije. U današnje vreme postoji rastući klinički interes za talidomid, i on je uveden kao imunomodulatorno sredstvo koje se prvenstveno koristi, u kombinaciji sadeksametazonom, u lečenjumultiplog mijeloma.[5] Ispitivanja na zebrastim ribama, kokoškama,[6] zečevima iprimatima uključujući i ljude pokazala su da je ovaj lek potentanteratogen: može doći do ozbiljnih urođenih defekata ako se lek uzima u toku trudnoće.[7]

Talidomid je prodavan u brojnim zemljama širom sveta od1957 do1961, kad je povučen sa tržišta nakon što je ustanovljeno da je uzrok urođenih anomalija. Ovaj fijasko se smatrao "jednim of najvećih medicinskih tragedija modernih vremena".[8] Nije poznato koliko je tačno bilo žrtava ovoj leka širom sveta, mada se procene kreću od 10.000 do 20.000.[9] Od tog vremena za talidomid je ustanovljeno da je dragoceno lečenje za brojna medicinska stanja, i on je ponovo u upotrebi u mnogim zemljama, mada će njegova upotreba uvek biti kontroverzna.[10][11] Talidomidska tragedija je dovela do uspostavljanja mnogo striktnijeg testiranja lekova i pesticida pre nego što oni mogu biti licencirani.[12]

Historija

[uredi |uredi kod]

Razvoj

[uredi |uredi kod]

Za talidomid se misli da je bio razvijen uNemačkoj farmaceutskoj kompanijiGrünenthal uStolbergu blizuAachena, mada je ta tvrdnja nedavno dovedena u sumnju. Izveštaj koji je objavio Dr Martin W Johnson, direktortalidomid udruženjaArhivirano 2010-03-23 naWayback Machine-u uVelikoj Britaniji, sadrži detaljnu evidenciju koja sugeriše da je lek bio razvijen kao protivotrov nervnih gasova kao što susarin uNemačkoj1944. godine, deset godina pre nego što je Grünenthal obezbedio patent1954. godine.[13] Drugi izvori sugerišu da su ga možda prvosintetisali britanski naučnici naNotingemskom univerzitetu1949. godine.[14] Za Talidomid, koji je lansirao Grünenthal 1. oktobra1957,[15] je ustanovljeno da je efikasni sedativ i analgetik. On je bio proglašen "čudotvornim lekom" za nesanicu, kašalj, prehladu i glavobolju. Takođe, otkriveno je da je efikasanantiemetik (lek protiv povraćanja) koji ima inhibitorni efekat najutarnju mučninu, i tako su hiljade trudnica uzimale lek da ublaže simptome.[9] U vreme razvoja leka se mislilo da je mala verovatnoća da se bilo koji lek može preneti sa majke krozplacentalnu barijeru i povreditifetus u razvoju.[12]

Urođeni defekti

[uredi |uredi kod]

U kasnim1950-tim i ranim1960-tim godinama, više od 10.000 dece u 46 zemalja je rođeno sadeformitetima kao što sufokomelija, kao posledica upotrebe talidomida.[16] AustralijskiakušerWilliam McBride i nemačkipedijatarWidukind Lenz su posumnjali da postoji veza između urođenih defekata i leka, i Lenz je to i dokazao1961. godine.[17][18] McBride je kasnije primio brojna priznanja uključujući medalju i novčanu nagradu prestižnog L'Institut de la Vie iz Pariza.[19]

U Velikoj Britaniji lek je licenciran1958, i od beba rođenih sa defektima, 466 je preživelo.[20] Lek je povučen sa tržišta1961, ali je tek1968, posle dugotrajne kampanje žurnalaSunday Times, kompenzaciono izravnanje UK žrtava ostvareno od straneDistillers Company Limited.[21][22] U Nemačkoj je rođeno oko 2.500 talidomidskih beba.[18]

1962:FDA inspektorFrances Oldham Kelsey prima priznanje od predsednikaKenedija za blokiranje prodaje talidomida u Sjedinjenim Državama

Impakt u Sjedinjenim Državama je bio minimalan zato što jefarmakolog ilekarFrances Oldham Kelsey odbila da odobriFDA aplikaciju koju jeRichardson Merrell podneo za prodaju talidomida, sa obrazloženjem da su neophodne dodatne studije. Richardson Merrell je isporučio tablete lekarima uz razumevanje da je lek još uvek pod istragom. Sedamnaestoro dece je rođeno u SAD sa defektima.[16] Kanada je bila poslednja zemlja koja je zaustavila prodaju leka, u ranoj1962 godini.[23]

1962,američki kongres je doneo zakon kojim se zahtevaju testovi bezbednosti u toku trudnoće pre nego što lek može dobiti dozvolu za prodaju u US.[24] Druge zemlje su donele slične zakonske propise, i talidomid nije bio prepisivan ili prodavan decenijama.

Mehanizam

[uredi |uredi kod]

Uskoro je otkriveno da samo jedan posebanoptički izomer talidomida uzrokuje teratogenost. Parenantiomera, koji su slike u ogledalu jedno drugog, imaju različite efekte[25], mada je sad poznato da "bezbedan" izomer može biti pretvoren u teratogeni izomer u ljudskom telu.[18][26].

Obnovljen interes

[uredi |uredi kod]

1964 godineJacob Sheskin, profesor saJevrejskog univerziteta u Jerusalimu u Hedassah univerzitetskoj bolnici (on je isto tako bio načelnik Hansen leprozne bolnice u Jerusalimu), dao je talidomid kritično bolesnom pacijentu saerythema nodosum leprosum (ENL), jednoj bolnoj komplikacijilepre, u pokušaju da olakša njegov bol uprkos zabrane upotrebe tog leka. Pacijent je spavao satima, i bio je sposoban da ustane iz kreveta nakon buđenja. Ovaj rezultat su sledile niz povoljnih primena, a nakon toga kliničko istraživanje.[27] Jakob je pronašao da je pacijentima saerythema nodosum leprom, bolnim stanjem kože, znatno olakšan bol uz pomoć talidomida.

Dalja istraživanja koja je1991 godine sproveo Dr. Gilla Kaplan saRokfeler univerziteta uNjujorku, su pokazala da je dejstvo talidomida na lepru uzrokovano inhibicijom faktora nekroze tumora alfa, i verovalo se da bi on možda bio efikasna terapija zaAIDS. Kaplan je kroz partnerstvo saCelgen korporacijom radio na daljem razvoju talidomida za upotrebu u slučajevimaAIDSa ituberkuloze. Međutim klinička istraživanja za AIDS su bila razočaravajuća.

1994., Dr. Robert D'Amato saHarvard Medicinske Škole je otkrio da je talidomid potentan inhibitor rasta novih krvnih sudova (angiogeneze). Brojna klinička istraživanja uticaja talidomida na suzbijanje karcinoma su sprovedena na osnovu tog pronalaska, i naknadno1997. Dr. Bart Barlogie je objavio da je talidomid efikasan protivmultiplog mijeloma, i lek je naknadno odobren u SAD za upotrebu kod te vrstemaligniteta.FDA je takođe odobrila upotrebu ovog leka zaerythema nodosum lepru. Studije se sprovode da bi se utvrdila efikasnost leka naarahnoiditis i nekoliko tipovaraka. Međutim,lekari i pacijenti moraju da prođu kroz specijalni proces da propišu i dobiju talidomid (S.T.E.P.S.) da bi se osiguralo da se zbog upotrebe ovog leka ne rađaju deca sa defektima . Celgene korporacija je isto tako razvila analoge talidomida, kao što jelenalidomide, koji su znatno moćniji i ima manje neželjenih efekata – izuzev za većumijelosupresiju.[28]

Reference

[uredi |uredi kod]
  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Ando Y, Fuse E, Figg WD (2002-06-01). „Thalidomide metabolism by the CYP2C subfamily”. Clinical Cancer Research : an Official Journal of the American Association for Cancer Research 8 (6): 1964–73. PMID 12060642. Pristupljeno 2009-06-18. 
  5. Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). „IV. Miscellaneous agents; Thalidomide”. Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11 izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0-07-142280-3. 
  6. Ito, T., Ando, H., Suzuki, T., Ogura, T., Hotta, K., Imamura, Y., Yamaguchi, Y. and Handa, H. (2010). Identification of a Primary Target of Thalidomide Teratogenicity. Science 327, 1345-1350.
  7. „Thalidomide: Drug safety during pregnancy and breastfeeding / DRUGSAFETYSITE.COM”. Arhivirano izoriginala na datum 2013-12-05. Pristupljeno 2013-04-17. 
  8. Anon. „Thalidomide - A Second Chance? - programme summary”. BBC. Pristupljeno 1. 5. 2009. 
  9. 9,09,1Anon. „Born Freak”. Happy Birthday Thalidomide. Channel 4. Pristupljeno 1. 5. 2009. 
  10. Anon (March 10, 2006). „Thalidomide:controversial treatment for multiple myeloma”. Health news. Arhivirano izoriginala na datum 2008-11-21. Pristupljeno 1. 5. 2009. 
  11. Bowditch, Gillian (March 26, 2006). „Can thalidomide ever be trusted?”. The Sunday Times (News International Limited). Pristupljeno 1. 5. 2009. [mrtav link]
  12. 12,012,1Heaton, C. A. (1994). The Chemical Industry. Springer. str. 40. ISBN 0751400181. 
  13. Foggo, Daniel (8. 2. 2009.). „Thalidomide 'was created by the Nazis”. London: The Times. Arhivirano iz [ttp://www.timesonline.co.uk/tol/life_and_style/health/article5683577.ece originala] na datum 2011-04-29. Pristupljeno 2013-04-17. 
  14. Foggo, Daniel (13 September 2009). „Thalidomide victim Gary Syner to go on hunger strike”. The Sunday Times (Times Newspapers Ltd.). Pristupljeno 28. 09. 2009. [mrtav link]
  15. Moghe, Vijay V; Ujjwala Kulkarni, Urvashi I Parmar (2008). „Thalidomide” (PDF). Bombay Hospital Journal (Bombay: Bombay Hospital) 50 (3): 446. Arhivirano izoriginala na datum 2011-07-22. Pristupljeno 25 October 2009. 
  16. 16,016,1Bren, Linda (28. 02. 2001.). „Frances Oldham Kelsey: FDA Medical Reviewer Leaves Her Mark on History”. FDA Consumer (USFood and Drug Administration). 
  17. Anon. „Widukind Lenz”. who name it?. Ole Daniel Enersen. Arhivirano izoriginala na datum 2019-08-29. Pristupljeno 2013-04-17. 
  18. 18,018,118,2Anon. „Thalidomide:40 years on”. BBC news. BBC. 
  19. Report of Thalidomide at University of New South Wales. See also mainWilliam McBride article.
  20. „Apology for thalidomide survivors”. BBCNews:Health. BBC News. 14 January 2010. Pristupljeno 14. 01. 2010. 
  21. Ryan, Caroline (1 April 2004). „They just didn't know what it would do”. BBCNews:Health. BBC news. Pristupljeno 1. 5. 2009. 
  22. Flintoff, John-Paul (March 23, 2008). „Thalidomide: the battle for compensation goes on”. The Sunday Times (Times Newspapers Ltd.). Arhivirano izoriginala na datum 2008-05-13. Pristupljeno 1. 5. 2009. 
  23. „Turning Points of History - Prescription for Disaster”. History Television. Arhivirano izoriginala na datum 2011-09-29. Pristupljeno 2013-04-17. 
  24. Burkholz, Herbert. „Giving Thalidomide a Second Chance”. FDA Consumer (USFood and Drug Administration). 
  25. Eccles H; Ratcliff B (2001). Chemistry 2. Cambridge University Press. str. 170. ISBN 978-0-521-79882-2. 
  26. Ligham, Alex (April 2000). „Optical Isomerism In Thalidomide”. Thalidomide. Pristupljeno 2. 5. 2009. 
  27. Silverman, MD, William (2002-04-22). „The Schizophrenic Career of a "Monster Drug"”. Pediatrics 110 (2): 404–406. DOI:10.1542/peds.110.2.404. PMID 12165600. Pristupljeno 2006-09-21. 
  28. Rao KV (September 2007). „Lenalidomide in the treatment of multiple myeloma”. American Journal of Health-system Pharmacy : AJHP : Official Journal of the American Society of Health-System Pharmacists 64 (17): 1799–807. DOI:10.2146/ajhp070029. PMID 17724360. 

Literatura

[uredi |uredi kod]

Vanjske veze

[uredi |uredi kod]
Talidomid naWikimedijinoj ostavi
Alimentarni trakt i metabolizam (A)
Krv i krvotvorniorgani (B)
Kardiovaskularni sistem (C)
Koža i potkožno tkivo (D)
Genitourinarni sistem i polnihormoni (G)
Hormonski preparati
isključujući polne hormone iinsulin (H)
Infekcije (J)
Maligne bolesti (L01-L02)
Imunske bolesti (L03-L04)
Mišićno-koštani sistem (M)
Mozak iNervni sistem (N)
Antiparazitni proizvodi,insekticidi
isredstva za zaštitu od insekata (P)
Respiratorni sistem (R)
Čula (S)
Ostalo (V)
5-HT3 Antagonisti
CB1Agonisti (Kanabinoidi)
D2/D3 Antagonisti
H1 Antagonisti (Antihistamini)
mAChAntagonisti (Antiholini)
q1 Antagonisti
Drugi
Intracelularni
(inicijacija)
Makrolidi/
drugiIL-2 inhibitori
TNF-α inhibitor
Intracelularni
(recepcija)
Ekstracelularni
Serum cilj
(non-celularni)
Celularni ciljevi
Nesortirani
-cept (Fuzija)
Izvor:https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Talidomid&oldid=42507978
Kategorije:
Sakrivene kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp