Tacijan Sirski (lat. Tatianus de Syria),apologet iz Sirije,2. stoljeće.
Euzebije prenosi da je Tacijan bio osnivač i vođaenkratita.[1]
Rodio se uSiriji oko 120 godine. Nakon različitih religioznih iskustava susreo se sa Svetim Pismom a poslije uRimu saJustinom i tako postao njegov učenik i primio kršćanstvo. Bio je velik protivnik grčke filozofije a nakon što je Justin postradao, oko172. godine udalijo se odKatoličke Crkve i počeo propovedatienkratizam, koji je osuđivao ženidbu i konzumaciju mesa.[2]
Tvrdi da jeLogos bio od početka ali njegova opstojnost nije imala početka. Logos ižaruje iz Oca kao njegovo»primordijalno djelo«. Jednom rođen kao duh, od duha izišao kao razumnost koja je proizašla iz razumne moći.Logos je kao Očevo sredstvo za stvaranje i upravljanje svemirom, poglavito je za stvaranje čovjeka na sliku i priliku Božju.
Učenje je dosta sličnognosticizmu, ali on nije gnostik. Tacijan Sirijski tvrdi da Bog stvara svijet, a Logos koji je od početka s njim jedno svijet organizira, dok kod gnostika svijet stvara Demijurg koji nije Bog. Po njemu čovjek je sastavljen od materije (hyle) i dva duha (pneumata), jednoga nižega (psyhe) koji je materijalne naravi i nije besmrtan, i drugoga višega (pneuma) koji je na sliku i priliku Božju. Čovjekovaduša (psyhe) tvrdi, nije besmrtna, ali može i ne umrijeti. Ona umire i raspada se zajedno s tijelom, ali će kasnije uskrsnuti na vječnu smrt (smrt u besmrtnosti) ukoliko nije spoznala istinu, a ukoliko ipak spoznala Boga ona ne umire, makar se privremeno s tijelom raspada ali će na kraju uskrsnuti na život vječni.
