Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
Wikipedija
Pretraga

TAS1R3

Izvor: Wikipedija
edit
Receptor ukusa tip 1 član 3
Identifikatori
SimboliTAS1R3; T1R3
Vanjski IDOMIM605865MGI1933547HomoloGene12890IUPHAR:GeneCards:TAS1R3 Gene
Ontologija gena
Molekularna funkcijaaktivnost receptora ukusaaktivnost proteinske heterodimerizacije
Celularna komponentaćelijska membranaintegralno sa membranom
Biološki procesdetekcija hemijskog stimulusa koji učestvuje u senzornoj percepciji slatkog ukusasignalni put G-protein spregnutog receptorasenzorna percepcija slatkog ukusasenzorna percepcija umami ukusa
Ortolozi
VrstaČovekMiš
Entrez8375683771
EnsemblENSG00000169962ENSMUSG00000029072
UniProtQ7RTX0Q925D8
RefSeq (mRNA)NM_152228.1NM_031872.2
RefSeq (protein)NP_689414.1NP_114078.1
Lokacija (UCSC)Chr 1:
1.27 - 1.27 Mb
Chr 4:
155.23 - 155.24 Mb
PubMed pretraga[1][2]

Receptor ukusa tip 1 član 3 jeprotein koji je kod ljudi kodiranTAS1R3genom.[1][2] Ovaj protein je ljudski homolog mišjeg Sac, glavne odrednice razlike između na slatko senzitivnih i nesenzitivnih vrsta miševa u pogledu njihovih odgovora nasuharozu,saharin, i druge zaslađivače.[2]

Struktura

[uredi |uredi kod]

Ovaj protein jeG protein spregnuti receptor sa sedam trans membranskih domena. On je komponenta heterodimernogaminokiselinskogreceptora ukusa TAS1R1+3 i receptora slatkog ukusa TAS1R2+3. Ovaj receptor se formira kaoproteinski dimer sa biloTAS1R1 iliTAS1R2. Eksperimenti su pokazali da je TAS1R3 homodimer takođe senzitivan na prirodnešećerne supstance. Po nekim hipotezama homodimer je razlog za različiti kvalitet ukusa šećernih zamena.[3]

Ligandi

[uredi |uredi kod]

G protein spregnuti receptori za sladak i umami ukus se formiraju kao dimeri TAS1R proteina. TAS1R1+3 receptor ukusa je senzitivan naglutamat, kao i na sinergističke molekule koji pojačavaju ukusinozin monofosfat (IMP) iguanozin monofosfat (GMP). Ovi ukus pojačavajući molekuli ne omogućavaju aktivaciju samog receptora, nego pojačavaju odgovor receptora na mnoge L-aminokiseline.[4]

TAS1R2+3 odgovara na prirodne šećeresaharozu ifruktozu, kao i na veštačke zaslađivače:saharin,kalijum acesulfam,dulcin, gvanidinosirćetna kiselina.[5]

Reference

[uredi |uredi kod]
  1. Montmayeur JP, Liberles SD, Matsunami H, Buck LB (Apr 2001). „A candidate taste receptor gene near a sweet taste locus”. Nat Neurosci 4 (5): 492–8. DOI:10.1038/87440. PMID 11319557. 
  2. 2,02,1„Entrez Gene: TAS1R3 taste receptor, type 1, member 3”. 
  3. Zhao, G. Q.; Zhang, Y.; Hoon, M. A.; Chandrashekar, J.; Erlenbach, I.; Ryba, N. J.; Zuker, C. S. (2003). „The receptors for mammalian sweet and umami taste”. Cell 115 (3): 255–266. DOI:10.1016/S0092-8674(03)00844-4. PMID 14636554. 
  4. Nelson, G.; Chandrashekar, J.; Hoon, M. A.; Feng, L.; Zhao, G.; Ryba, N. J. P.; Zuker, C. S. (2002). „An amino-acid taste receptor”. Nature 416 (6877): 199–202. DOI:10.1038/nature726. PMID 11894099. 
  5. Nelson, G.; Hoon, M. A.; Chandrashekar, J.; Zhang, Y.; Ryba, N. J.; Zuker, C. S. (2001). „Mammalian sweet taste receptors”. Cell 106 (3): 381–390. DOI:10.1016/S0092-8674(01)00451-2. PMID 11509186. 

Literatura

[uredi |uredi kod]

Povezano

[uredi |uredi kod]

Vanjske veze

[uredi |uredi kod]
Klasa A:Rodopsinu slični
α1 (A,B,D) • α2 (A,B,C) • β1 • β2 • β3
(svi osim 5-HT3)5-HT1 (A,B,D,E,F) • 5-HT2 (A,B,C) • 5-HT (4,5A,6,7)
Drugi
Acetilholin (M1,M2,M3,M4,M5) • Dopamin (D1,D2,D3,D4,D5) • Histamin (H1,H2,H3,H4) • Melatonin (1A,1B,1C) • TAAR (1,2,3,5,6,8,9)
Metaboliti i
signalni molekuli
CysLT (1,2) • LTB4 (1,2) • FPRL1 • OXE • Prostaglandin (DP (1,2),EP (1,2,3,4),FP) • Prostaciklin • Tromboksan
Drugi
Peptid
B/W (1,2) • FF (1,2) • S • Y (1,2,4,5) • Neuromedin (B,U (1,2)) • Neurotenzin (1,2)
Drugi
Razno
Drugi
Klasa B:Sekretinu slični
Drugi
Klasa C:Metabotropni
glutamat /feromon
TAS1R (1,2,3) • TAS2R (1,3,4,5,8,9,10,12,13,14,16,19,20,30,31,38,39,40,41,42,43,45,46,50)
Drugi
Klasa F:
Frizzled /Zaglađeni
Uvojiti
Zaglađeni
Izvor:https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=TAS1R3&oldid=42508404
Kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp