| edit |
| Receptor ukusa tip 1 član 2 | |||
|---|---|---|---|
| Identifikatori | |||
| Simboli | TAS1R2; GPR71; T1R2; TR2 | ||
| Vanjski ID | OMIM: 606226MGI: 1933546HomoloGene: 75323IUPHAR:GeneCards:TAS1R2 Gene | ||
| Pregled RNK izražavanja | |||
| podaci | |||
| Ortolozi | |||
| Vrsta | Čovek | Miš | |
| Entrez | 80834 | 83770 | |
| Ensembl | ENSG00000179002 | ENSMUSG00000028738 | |
| UniProt | Q8TE23 | Q925I4 | |
| RefSeq (mRNA) | NM_152232.2 | NM_031873.1 | |
| RefSeq (protein) | NP_689418.2 | NP_114079.1 | |
| Lokacija (UCSC) | Chr 1: 19.17 - 19.19 Mb | Chr 4: 139.21 - 139.23 Mb | |
| PubMed pretraga | [1] | [2] | |
Receptor ukusa tip 2 član 2 jeprotein koji je kod ljudi kodiranTAS1R2genom.[1]
Ovaj protein jeG protein spregnuti receptor sa sedam transmembranskih domena. On je komponenta heterodimernog aminokiselinskog receptora za ukus T1R2+3. Taj receptor se formira kao dimer TAS1R2 iTAS1R3 proteina. TAS1R2 protein nije samostalno funkcionalan.[2]
TAS1R2 iTAS1R1 su spontanano aktivni u odsustvu njihovih ekstracelularnih domena i vezanih liganda.[3] Iz toga proizilazi da ekstracelularni domen reguliše funkciju receptora putem sprečavanja spontanog dejstva. Ligandi se vezuju za taj domen.
Za TAS1R2+3 receptor se vezuju prirodni šećerisaharoza ifruktoza, kao i veštački zaslađivačisaharin,kalijum acesulfam,dulcin, i gvanidinosirćetna kiselina. Istraživanja su inicijalno indicirala da receptori pacova ne odgovaraju na mnoge druge prirodne i veštačke šećere, poputglukoze iaspartama, iz čega je izveden zaključak da mora postojati još jedan tip receptora za sladak ukus.[2] Kontradiktorna evidencija, međutim, sugeriše da ćelije koje izražavaju ljudski TAS1R2+3 receptor pokazuju senzitivnost za aspartam i glukozu, dok ćelije koje izražavaju TAS1R2+3 receptor pacova nisu aktivirane tim ligandima.[4]