 Indijski T-90 | |
| Namjena | Glavni borbeni tenk (MBT) |
| Zemlja porijekla |  Rusija |
| Dizajn | Kartsev-Venediktov |
| Razvijen na temelju | T-72 |
| Početak razvoja | kraj1980-ih |
| Proizvođač | Uralvagonzavod |
| Proizvodnja | 1993. - |
| Broj primjeraka | >500 |
| Uveden u uporabu | 1995. |
| Status | u uporabi |
| Dužina | 9,53 m |
| Širina | 3,78 m |
| Visina | 2,22 m |
| Težina | 46,5 tona |
| Posada | 3 |
| Oklop | ploče pancirnog čelika i višeslojnioklop |
| Osnovno naoružanje | 125 mmtop (43 naboja) |
| Sekundarno naoružanje | 7,62mm PKT (7000 naboja) 12,7mm NSVTstrojnica (300 naboja) |
| Pogon | Višegorivni motor V-84MS ili V-92S2 ili V-96 840 KS (618 kW) V-84MS |
| Ovjes | torzijske poluge |
| Brzina | 60-70 km/h (ovisno o tipu motora) |
| Snaga/težina | 18,1 - 26,9 KS/tona ovisno o tipu motora |
| Doseg | 550-650 km (ovisno o tipu motora) |
| Preuzeto saMilitaryfactory.com 31.10.2009. | |
T-90 je glavni borbenitenkruske vojske. Napravljen je spojem najboljih karakteristika tenkaT-72 iT-80. Po svojim karakteristikama T-90 spada u najmodernije tenkove u svijetu, ali ima i nekoliko bitnih mana kao što je koncept smještaja municije ispod kupole koji je je izuzetno opasan (što se pokazalo uČečeniji i u ratovima na prostoru bivšeSFRJ), transmisija je zastarjela, motor je preslab (ranija V-84MS verzija) i ne postoji mogućnost njegovog brzog vađenja iz tenka. Prednosti T-90 u odnosu na zapadne tenkove su mogućnost lansiranja protuoklopnih vođenih raketa iz topa, niska silueta, mala masa, odlična pokretljivost i prohodnost, efikasan reaktivni oklop, posjedovanje samozaštitnog sistema Štora, napredni sustav upravljanja paljbom (noviji modeli) i niža cijena.
.jpg)
Krajem osamdesetih godina konstruktori tenkova uNjižnjem Tagilu počeli su rad na projektu modernizirane varijante tenka T-72B, sa ciljem da se vatrena moć, pokretljivost i oklopna zaštita dovedu na nivo sličan tenku T-80U (koji je razvijen u konkurentskom birou u Sankt Petersburgu). Tijekom razvoja vozilo je bilo označeno Objekt 188. Tenk je prošao državna ispitivanja1989. godine, a manja serijska proizvodnja je počela u studenom1993. u tvornici "Uralvagonzavod".Ruska vojska je tenk prvobitno označila T-72BU, ali je zatim oznaka promijenjena u T-90.
Osnovno naoružanje jetop 125 mm 2A46M-2 glatke cijevi. Top je u potpunosti stabiliziran u dvije ravnine, a dužina cijevi je 6,0 m. Zadržan je sistem automatskog punjenja sa 42 dvodijelne granate smještene u obrtnom transporteru ispod kupole. Koristi se sva standardna ruska municija kalibra 125 mm, uključujući i protuoklopne vođene rakete 9M119M (AT-11 Sniper), ali i posebno razvijena potkalibarna-razorna granata (pogodna za gađanje žive sile u zaklonu i niskoletećih helikoptera). Također, u uborabi je i jedan od najefikasnijih potkalibriranih penetratora na svijetu BM-48 čija probojnost od ~800 mm oklopa nadmašuje američki M829 A3 koji ima probojnost od ~760 mm oklopa. Sposoban je gađati ciljeve iz pokreta.
Pomoćno naoružanje se sastoji od strojnice 7,62 mm PKT spregnutom sa topom i protuavionske strojnice 12,7 mm NSVT postavljene na krov kupole. Noviji modeli T-90 imaju KORD 12,7 mm tešku strojnicu umjesto NSVT. Uz pomoć ciljaničkog sustava PZU-7 zapovjednik tenka može iz unutrašnjosti vozila upravlja protuavionskom strojnicom.
Sustav za upravljanje paljbom (SUP) napredniji je nego kod T-80U i znatno je boljih karakteristika u odnosu na ranije tenkove porodiceT-72. Zapovjednik raspolaže s PNK-4S/SR AGAT dnevnim i noćnim sustavom za upravljanje paljbom koji omogućuje otkrivanje tenkova noću na udaljenosti do 1 km. Topnik raspolaže širokom paletom uređaja koji uključuju: 1G46 dnevni i noćni (SUP) koji uključuje laserski daljinomjer sposoban za otkrivanje ciljeva veličine tenka na rastojanjima 5–8 km, 2E42-4 stabilizator paljbe, 1V528 balističko računalo i DVE-BS mjerač vjetra. Vozač koristi TVN-5 dnevni i noćni vidokrug. T-90 koristi ESSA infracrveni nišan koji se služi CATHERINE-FC infracrvenom kamerom razvijenom u suradnji s francuskim Thales-om.
Oklop tijela tenka izrađen je varenjem ploča pancirnogčelika, a sa prednje strane je primijenjen višeslojni oklop. Testiranja krajem 90' tih u Rusiji pokazala su otpornost prednjeg oklopa na sva dotadašnja 125 mm i 120 mm tenkovska zrna kao i mnoge protutenkovske rakete. Na prednju gornju kosu ploču i na bočne štitnike gusjenica ("suknje") postavljeni su elementi eksplozivnog reaktivnog oklopa Kontakt-5. Kupola je izrađena od ljevanog čelika, sa dodatkom sloja od kompozitnog materijala u prednjem dijelu od 35 stupnjeva. Elementi reaktivnog oklopa Kontakt-5 postavljeni su i na kupolu. Time je oklopna zaštita tenka T-90 malo poboljšana u odnosu na zaštitu T-80U, koja je 1985. kad je T-80U predstavljen, bila jedna od najboljih na svijetu. No ipak, budući da je zaštita tenkova kao i protutenkovske municije nevjerojatno napredovala u zadnjih 20 godina, ta razina zaštite je ipak nedostatna ukoliko se uspoređuje s, primjerice, zaštitomLeopard 2A6 tenka. Na kupolu tenka T-90 postavljen je sustav aktivne zaštite TŠU-1-7 "Štora-1". Sustav se sastoji od detektora laserskog zračenja, bacača dimnih kutija i dvije IC lampe koje šalju signale za ometanje protuoklopnih vođenih raketa.
U osnovnoj varijanti tenk pokreće 12-cilindričnim višegorivi motor V-84MS. Maksimalna snaga motora je 618 kW (840 ks), što je nedovoljno za tenk mase 46,5 t. Zato je proizvođač kasnije ponudio i mogućnost ugradnje jačeg motora V-92S2 (1000 ks). Najjača verzija motora je V-96 koji razvija snagu od 1250 ks. Snaga se prenosi preko mehaničke transmisije, identične kao kod tenka T-72B. Mjenjač ima sedam stupnjeva prijenosa za kretanje naprijed i jedan za nazad. Primijenjen je sustav oslanjanja sa torzionim štapovima, a na prvom, drugom i šestom oslonsku točku su ugrađeni hidraulični amortizeri.
Alžir: zemlja je u dvije narudžbe naručila ukupno 305 tenkova. Prva narudžba od 185 tenkova je ugovorena tijekom2009. a druga od 120 tenkova2011. godine. Vrijednost cijelog posla je iznosila 470 milijunaUSD.[1]
Azerbejdžan[2]
Indija: indijska vojska trenutno koristi 620 T-90 tenkova koji su naručeni na temelju tri različite narudžbe. Prve dvije narudžbe iz Rusije su iznosile 310 odnosno 300 tenkova (2000. i2006.).[3] Također, Indija namjerava opskrbiti svoju vojsku sa još dodatnih 1.000 tenkova koji bi se proizvodili kod kuće do2020. godine. Prva pošiljka od 10 domaćih tenkova je dostavljena u kolovozu2009.[4][5] 354 novih T-90MS tenkova bilo bi raspoređeno u šest indijskih tenkovskih pukovnija na kineskoj granici.[6] Rusija:ruska vojska je tijekom2012. koristila 436 T-90A i 307 T-90 tenkova.[7]
Turkmenistan: tijekom2010. je naručeno deset T-90S tenkova ukupno vrijednih 30 milijunaUSD dok je2011. naručeno dodatnih 30 tenkova[1]
Uganda: zemlja je sa Rusijom2010. potpisala ugovor o nabavci T-90 tenkova. Već sljedeće godine Ugandi je dostavljen 31 tenk.[8][9][10] | U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak o temi:T-90 |
| U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala o temi:T-90 |
 Italija: Ariete • Indija: Arjun • Ujedinjeno Kraljevstvo: Challenger 2 • Južna Koreja: K1 •K2 Black Panther • Francuska: Leclerc • Njemačka: Leopard 2 • Sjedinjene Američke Države: M1 Abrams • Srbija: M-84AS • Hrvatska: M-95 Degman • Izrael: Merkava • Pakistan: Al Khalid • Poljska: PT-91 Twardy • Ukrajina: T-84 • Rusija: T-90 • Argentina: TAM • Japan: Tip 90 • Kina: Tip 96 •Tip 99 • Iran: Zulfikar |
