Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
Wikipedija
Pretraga

Sveti Petar

Izvor: Wikipedija
James Tissot, Sveti Petar

Sveti Petar, po rođenjuŠimon (aram. ‏שמעון‏‎), nazvanKamen (aram. כאפאKifa,gr. πέτροςPetros) od straneIsusa, bio je jedan od najbližihIsusovih učenika iapostola.

Njegov život je opisan uevanđeljimaNovi zavjeta,Djelima apostolskim i mnogimapokrifnim spisima.

Život

[uredi |uredi kod]

Šimun je rođen užidovskoj obitelji Jonaha uBetsaidi, gradiću sjeverno odGalilejskog jezera, a živio je u kući u blizini jezera uKafarnaumu. Bavio seribarenjem naTiberijskom jezeru, zajedno sa bratomAndrijom, teIvanom iJakovom, Zebedejevim sinovima.

Život sa Isusom

[uredi |uredi kod]
Glavni članci:Isusovi učenici i Apostoli

Šimun je, sa bratomAndrejem, odlučio postatiučenik jevrejskog prorokaJešue i priključi se njegovoj zajednici. Ješua ga je tada nazvao Kamen ili Stijena (ar.Kefa), što je kasnije na grčki prevedeno Petar (grčki:Πέτρος). Petar se često uBibliji spominje, zajedno saJakovom iJovanom, kao svedok važnih događaja, poputpreobraženja.

Apokrifni izvori u više navrata opisuju Petrov potcenjivački stav prema ženama u zajednici i neprijateljstvo kMariji Magdaleni.Evanđelje po Tomi prenosi da je Simon Petar tražio od Isusa da Marija napusti njihovu družinu, "jer žene nisu dostojne života", što Isus nije prihvatio.[1]

Kanonskaevanđelja tvrde da jeJešua natajnoj večeri predskazao da će ga se Petar tri puta odreći pre nego što petao zakukuriče tri puta. Nakon hapšenja Ješue, vođe pokreta, evanđelja prenose da je Petar tri puta izjavio kako nema veze sa njim, bojeći se posledica.

Petrovo propovedanje i hapšenje

[uredi |uredi kod]
Jacopo di Cione,Oslobođenje svetog Petra iz zatvora.

NakonIsusovog pogubljenja od strane rimskih vlasti,Jakov Pravedni postaje poglavarhrišćanske zajednice u Jerusalimu.[2] Jakov, Petar i drugiapostoli nastavljaju da šire učiteljevu poruku, u početku poglavito među svojim sunarodnicima Jevrejima.

Zbog širenja Isusova učenja, namesnikHerod Agripa I je uhapsio Petra i htio ga pogubiti, no Petar je uspio pobeći iz zatvora, u čemu mu je, prema Novom zavetu, pomogaoanđeo. Petar je potom napustioJeruzalem i tako se spasio. Potaknut viđenjem, odlazi propovijedati uCezareju, a potom i uAntiohiji.

Sukob sa Pavlom

[uredi |uredi kod]

Sa dolaskom sve više novoobraćenih hrišćana iz nejevrejskih sredina, rano hrišćanstvo prestaje biti isključivojevrejska sledba. Prva ozbiljna kriza glede položaja „nejevreja“ u zajednici nastaje u Galatiji i Antiohiji49. godine, po pitanju obaveznostiobrezanja.[3] Među hrišćanima su se razvile dve struje.Judeohrišćani, među kojima je bio Petar, su zastupali obaveznost Mojsijevog zakona, dok jePavle od Tarsa govorio da su nejevreji slobodni od njega. Pavle je želeo da ukineobrezivanje i ostale zakone kojih su se oni pridržavali,[4] zbog čega je savJerusalim bio u pometnji.[5]

Radi rešavanja spora, je linejevrejima koji su prihvatiliIsusovo učenje obavezanMojsijevZakon, sazvan jesaborranih kršćanskih vođa uJeruzalemu oko49. godine.[3] Pavle je bio glavni zastupnik stava da nejevreje treba osloboditi od poštovanja jevrejskog zakona. Zastupnici tvrde struje, predvođeni Petrom, se nisu slagali sa tim. Pavle je na saboru optužio Petra za licemerje, postaviši mu pitanje: „Kada ti koji si Jevrejin živiš neznabožački a ne judejski, zašto prisiljavaš neznabošce da žive judejski?“[6]. Nakon toga, sabor je naJakovljev predlog prihvatio kompromisno gledište. Odlučeno je da se nejevreji preobraćeni na kršćanstvo ne moraju držatiMojsijevih zakona, uključujućiobrezivanje muške djece, ali su zadržane zabrane konzumacijekrvi,krvavog mesa, mesa nepravilno zaklanih životinja,bluda iidolatrije.

Odlazak u Rim i pogubljenje

[uredi |uredi kod]
Glavni članak:Simon Mag
Lorenzo Veneziano,Raspeće Petra.

Petar je blagovestio Jevrejima rasejanim po Pontu, Galatiji, Vitiniji, Kapadokiji i Aziji. Pred kraj života otišao je u Rim, gde je bio raspet, glave okrenute na dole, tražeći da kazna bude izvršena na taj način.[2]

– Eusebije

Petar je posle provedenih tridesetak godina među Jevrejima, krenuo zaRim da propovedahrišćanstvo. PremaDjelima Petrovim, u Rimu se odigrao sukob između Petra iSimona Maga.Crkveno predanje kazuje da je Simon želeo da pokaže silu svojih magijskih veština, te da se podigao u vazduh naForum Romanum pred mnoštvom ljudi. Tada je apostol Petar prouzneo molitvu Gospodu, te je Simon pao na zemlju i tako je poginuo.[7]

Apostol Petar je u Rimu osuđen na smrtrazapinjanjem od stranerimskih vlasti. Prema tradicija koja se navodi u apokrifnimDjelima Petrovima, bio je razapet s glavom nadolje.Apokrifna„Petrova pisma“ kažu da je raspet na krstu postavljenom natraške, jer je rekao da ne zaslužuje da umre na isti način kao Isus.

Većina protestantskih i katoličkih teologa,[8] i mnogi istoričari,[9] smatraju da je Petar pogubljen za vremeNerona u Rimu. Rimska martirologija navodi29.6., ca.64 kao datum njegove smrti. Neki naučnici misle da je umro13.10.64.

Neki od istraživača sumnjaju u crkvene stavove o ulozi Petra u ranom hrišćanstvu.[10][11][12][13][14] Na primer, istoričar Oto Cvirlajn je u dve opsežne studije demonstrirao da ne postoje dokazi, ni pisani, ni arheološki, da je Petar ikada bio u Rimu.[15][16][17]

Katolička tradicija smatra da je sahranjen na budućoj lokacijiBazilike sv. Petra, odnosno da se njegovo tijelo nalazi u katakombi ispod visokog oltara Bazilike.

Djela

[uredi |uredi kod]

Apostolu Petru predaja pripisuje i desetakapokrifnih spisa.

Štovanje

[uredi |uredi kod]
Glavni članak:Papa
Marco Zoppo, Sveti Petar

Petrovo prvenstvo unutar rane Crkve su među prvima naglašavaliKliment Rimski[18] iIrinej[19].

Rimokatolička crkva smatra da jeapostol Petar bio prvi antiohijskiepiskop i osnivač rimske crkve, to jest prvipapa, i da je rimskim biskupima Isus odredio primat u hrišćanskoj zajednici. Ostale hrišćanske crkve ne dele ovo mišljenje. Zapravoslavnu,anglikansku idrevnoistočne crkve, Petar je svetac i prvi rimski episkop.

Drugi pak smatraju da Petar nikada nije imao službubiskupa ili nadzornika, te tvrde da je funkcija biskupa nastala kasnijim razvojemkršćanstva. Nadalje, mnogiprotestanti ne drže da bi se za njega trebala koristiti titula "sveti".

Šijiti vjeruju da je Šimun (Sham'oon naarapskom) od Boga odabran da bude nasljednikIsusa (Ise).

Kritike

[uredi |uredi kod]

Helenistički filozofPorfirije kritikujeapostole, uključujući Petra, jer su pripisali Isusu stvari koje nije učinio niti rekao. Porfirije piše da je Petar bio kukavica, podlac, licemjer, impulzivni kavgadžija, te sumnja da ga je Isus učinio prvakom apostola:

Jer kako čovjek ne bi zadrhtao pri pomisli da onakav čovjek prima ključeve nebeske i vlast da veže i razrešuje, čovjek koji je tako bio zapleten u svoje vlastite mane![20]

– Porfirije

Prikaz u umjetnosti

[uredi |uredi kod]

U umjetnosti se često prikazuje kako drži ključeve vrata nebeskog kraljevstva (simbol njegovog primata nad ostatkom Crkve), što je referenca naMatiju 16:18.

Literatura

[uredi |uredi kod]

Izvori

[uredi |uredi kod]
  1. Evanđelje po Tomi, 114
  2. 2,02,1Eusebije, Istorija crkve (scribd)
  3. 3,03,1„Јован Зизијулас, Јелинизам и хришћанство”. Arhivirano izoriginala na datum 2018-03-04. Pristupljeno 2020-04-20. 
  4. Dela apostola 21:21
  5. Dela apostola 21:31
  6. Gal. 2, 14
  7. Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
  8. Keener 2009: str. 425
  9. O'Connor, Daniel William (2013). „Saint Peter the Apostle”. Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica Online. pp. 5. Pristupljeno 12. 04. »[M]any scholars… accept Rome as the location of the martyrdom and the reign of Nero as the time.«. 
  10. Brown, Raymond E. & Meier, John P. (1983). Antioch and Rome: New Testament Cradles of Christianity. Paulist Press. str. 98. ISBN 978-0-8091-0339-3. »As for Peter, we have no knowledge at all of when he came to Rome and what he did there before he was martyred. Certainly he wasnot the original missionary who brought Christianity to Rome (and thereforenot the founder of the church of Rome in that sense). There is no serious proof that he was the bishop (or local ecclesiastical officer) of the Roman church—a claim not made till the third century. Most likely he did not spend any major time at Rome before 58 when Paul wrote to the Romans, and so it may have been only in the 60s and relatively shortly before his martyrdom that Peter came to the capital.« 
  11. Cullmann 1962: str. 234
  12. Chadwick 1993: str. 18
  13. J.N.D. Kelly,Oxford Dictionary of the Popes (Oxford University Press) (1996). str. 6. "Ignatius assumed that Peter and Paul wielded special authority over the Roman church, while Irenaeus claimed that they jointly founded it and inaugurated its succession of bishops. Nothing, however, is known of their constitutional roles, least of all Peter's as presumed leader of the community."
  14. Building Unity, Ecumenical Documents IV (Paulist Press) (1989). str. 130. "There is increasing agreement that Peter went to Rome and was martyred there, but we have no trustworthy evidence that Peter ever served as the supervisor or bishop of the local church in Rome."
  15. Pieter Willem van der Horst, review of Otto Zwierlein,Petrus in Rom: die literarischen Zeugnisse. Mit einer kritischen Edition der Martyrien des Petrus und Paulus auf neuer handschriftlicher Grundlage, Berlin: Walter de Gruyter, 2009, inBryn Mawr Classical Review2010.03.25Arhivirano 2010-05-05 naWayback Machine-u.
  16. James Dunn, review of Zwierlein 2009, inReview of Biblical Literature2010.
  17. Zwierlein, Otto:Petrus und Paulus in Jerusalem und Rom. Vom Neuen Testament zu den apokryphen Apostelakten. Berlin: Walter de Gruyter. 2013. 2013.ISBN978-3-11-030331-5. pp.
  18. Prva poslanica Korinćanima,1,59:1
  19. Adversus Haereses 3:3:20
  20. Adolf Harnack,Die Mission und Ausbreitung des Christentums, n. 26

Povezano

[uredi |uredi kod]

Vanjske veze

[uredi |uredi kod]
Sveti Petar naWikimedijinoj ostavi
Rimokatoličke crkvene titule
Prethodi:
(nema)
Biskup Antiohije
3753
Slijedi:
Evodije
Prethodi:
(nema)
Papa
3064/67
Slijedi:
Linus
Pisci evanđelja
Ostali
IsusHristos

gledišta: hrišćansko istorijsko novozavetno

Evanđelja
Pojedinci
Skupine
Apostoli
Dela
Petar Pavle
Rimljani &
Herodijadi
Evanđelja
Dela
Poslanice

Andronik Arhip Areta IV Kriskent Epafras Epafrodit Erast Junija Filimon Apfija  Feba

Otkrovenje
1. – 4. vijek
5. – 8. vijek
9. – 12. vijek
13. – 16. vijek
17. – 20. vijek
21. vijek –danas
Izvor:https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Sveti_Petar&oldid=42261822
Kategorije:
Sakrivene kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2026 Movatter.jp