Surinam, službenoRepublika Surinam (nizozemski:Republiek Suriname;sranantongo:Repoliku fu Sranan), država na sjeveroistočnoj obaliAtlantika koja se nalazi uJužnoj Americi. Na istoku graniči sFrancuskom Gijanom, na zapadu sGvajanom, a na jugu sBrazilom dok na sjeveru izlazi naAtlantski ocean. S ukupnom površinom od 163,821 km2, Surinam je najmanja suverena država u Južnoj Americi; sva ostala manja i slabije naseljena područja nisu suverene države već prekomorski posjedi europskih zemalja.
U Surinamu živi otprilike 616.500 ljudi,[1] većinom potomaka robova izAfrike iAzije koji su dovedeni u zemlju za vrijemeNizozemskog Imperija iRepublike. Većina stanovništva živi uz sjevernu obalu i oko glavnog i najvećeg grada,Paramariba. Sa tek 3.9 stanovnika po km2, Surinam je jedna od najrjeđe naseljenih država na svijetu.
Smješten tek malo sjevernije odekvatora, Surinam ima tropsku klimu kojom dominiraju kišne šume. Izrazita pošumljenost jako je važna u surinamskim naporima po pitanju ublažavanja klimatskih promjena i održavanja nulte stope emisije stalkeničkih plinova, što je Surinam postigao još2014. godine, otkad to konstantno održava.[5] Iako ima relativno visokHDI, Surinam jezemlja u razvoju te njegovo gospodarstvo značajno ovisi o njegovim bogatim prirodnim resursima, konkretnoboksitu,zlatu,nafti i poljoprivrednim dobrima.
Godine1954., Surinam je postaokonstitutivna kraljevina u sklopuKraljevine Nizozemske. Dana25. studenog1975. godine, Surinam je službeno napustio nizozemsku monarhiju i postao nezavisna država. Za razliku odIndonezije, koja je svoju nezavisnost izborilaratom, nezavisnost Surinama bila je posljedica inicijative tadašnje lijeve vladeJoopa den Uyla. Ipak, Surinam i nakon nezavisnosti održava bliske političke, gospodarske i kulturne odnose s Nizozemskom.
Surinam se u kulturološkom smislu smatrakaripskom državom te je članKaripske zajednice (CARICOM). Također, Surinam je jedina država izvan Europe u kojoj jenizozemski jezik službeni i dominantan u svakodnevnoj uporabi.[6] Prema istraživanju Unije za nizozemski jezik, oko 60% Surinamaca govori nizozemskim kao materinjim jezikom.[7] S druge strane,sranantongo,kreolski jezik temeljen naengleskom, raširen je te se koristi kaolingua franca.
Korijen suvremenog imena Surinama vjerojatno vuče porijeklo od jednog od domorodačkih plemena, Surinen, koji su naseljavali područje suvremenog Surinama prije dolaska Europljana; nazivom "Surinen" su pripadnici tog naroda nazivali sami sebe.[8] Najraniji europski izvori navode kako je se rijeka na čijim su obalama građena kolonijalna naselja nazivala Shurinama (Lawrence Kemys u djeluRelation of the Second Voyage to Guiana), Surinamo (izvještaj nizozemskih pomoraca iz1589.) i Surrenant (izvještaj nizozemskog bilježnika iz1617. godine).[9] Prvi britanski doseljenici koji su1630. godine na tom području formirali naselje Marshall's Creek uz rijeku preuzeli su taj naziv i preinačili ga u sadašnji oblik Surinam.[10] Drugi nazivi prisutni kroz historiju bili su Sername (nizozemski moreplovacDavid Pieterszoon de Vries koristi taj naziv1634. godine), Soronama (španjolski rukopis iz1640.), Serrinam te Surrinam (oba engleska naziva).[9] Ime zemlje usrpskohrvatski jezik došlo je upravo prekoengleskog jezika.
Prva domorodačka naselja u Surinamu datiraju iz oko 3,000. pne. Najveće pleme među domorodačkim stanovništvom bili suArawaci,nomadsko pleme koje je živjelo uz obale i preživljavalo odlova iribarstva. Oni su bili prvi poznati stanovnici ovog područja.Galibi su također nastanili navedeno područje te su obrzo pokorili Arawake zahvaljujući svojim superiornijim plovidbenim vještinama. Uz ove dvije velike etničke skupine, koje su nastanjivale obale i okolnesavane, manja plemena koja su u pretkolonijalnom periodu živjela na području današnjeg Surinama bila suAkurio,Trió,Warrau iWayana.
Kako su Amerike Europljanima bile nepoznate sve do krajaXV. vijeka, Surinam je sve doXVI. vijeka bio lišen europske prisutnosti; tek su u tom periodu francuski, engleski i španjolski istraživači poćeli pristizati na područje Surinama. Stoljeće kasnije,nizozemski iengleski zemljoposjednici započeli su s uspostavom plantaža na plodnom području Surinama. Najstarija kolonija na području Surinama bila je engleska kolonija po imenu Marshall's Creek, koja se nalazila na obali rijekeSurinam.[10] Nakon toga, od1650. do1667. godine postojala je kratkotrajna engleska kolonija koja je nosila imeSurinam. U tom je periodu došlo do sukoba oko Surinama između Engleza i Nizozemaca, a potonji su1667. godine u sklopuSporazuma iz Brede, kojim je zaključenDrugi anglo-nizozemski rat, ispregovarali zadržavanje posjeda nad plodnom kolonijom Surinam, dok su Englezi zauzvrat dobiliNovi Amstedram, sjedište bivše kolonijeNove Nizozemske. Nedugo zatim,1683. godine, uAmsterdamu je osnovanoDruštvo za Surinam, koje je poveljom dobilo pravo na upravljanjekolonijom i obvezu njezine obrane. Plantažeri su se mahom oslanjali na robove izAfrike u smislu radne snage, a brutalnost surinamskih gospodara bila je pretjerana čak i za to doba;[11] historičarC. R. Boxer napisao je kako je "ljudska nehumanost prema drugom čovjeku praktički dosegla svoj vrhunac u Surinamu",[12] što je bio razlog čestih bijegova robova s plantaža.Batavska Republika nacionalizirala je, godine1795., Društvo te je Surinam od tog trenutka bio pod direktnom kontrolom nizozemske države, osim dva kratka perioda britanske uprave (od1799. do1802. te od1804. do1816.).
Odbjegli robovi bježali su na područja kišnih šuma u kojima su živjela domorodačka plemena te su se integrirali s njima, a kolektivno su nazvaniMaroni. S vremenom se u tom periodu oblikovao niz manjih zasebnih plemena među kojima se ističuSaramaka,Paramaka,Ndyuka (Aukan),Kwinti,Aluku (Boni) iMatawai. Maroni su u ovom periodu često napadali plantaže kako bi regrutirali nove suradnike i otimali žene, ali i u svrhu krađe hrane ili oružja. Ponekad su u napadima ubijali i plantažere i njihove obitelji, a kolonizatori su gradili utvrde koje su bile toliko značajne da su se pojavljivale na mapama iz tog doba.[13] Kako bi zaustavili stalne sukobe, kolonizatori su uXVIII. vijeku sklopili mirovne sporazume s nekoliko maronskih plemena, priznajući njihovu autonomiju i dajući im pravo na trgovinu. Ovi se događaji mogu sagledati i u kontekstu ukidanja ropstva na teritoriju Surinama, što je proces koji je aktivno proveden uXIX. vijeku. NakonAmeričkog građanskog rata, predsjednikAbraham Lincoln kratko je pregovarao s Nizozemcima o mogućnosti naseljavanja oslobođenih američkih robova koji su htjeli napustiti Sjedinjene Države u Surinam, ali ta je ideja propala1864. godine,[14] iako je bila važan korak u procesu ukidanja ropstva u Surinamu. Naime, Nizozemska je1863. godine, dok je trajao građanski rat, formalno ukinula ropstvo u Surinamu, međutim proces je bio postepen jer su oslobođeni robovi morali još 10 (prijelaznih) godina raditi na plantažama za minimalne nadnice, što je bio oblik kompenzacije njihovim bivšim vlasnicima. Nakon proteka tih 10 godina, većinaoslobođenika napustila je plantaže i preselila se uParamaribo, glavni grad kolonije. Drugi su, pak, kupili plantaže na kojima su bili radili, a dio onih koji su ostali bez naknade jer im bivši vlasnici nisu plaćali stekli su stvarna prava nad plantažama kao oblik kompenzacije, čime su bivši vlasnici izbjegli dugovanja prema svojim bivšim robovima.[15]
Kako je surinamsko gospodarstvo ovisilo o plantažama, Nizozemska se po ukidanju ropstva našla u problemima po pitanju radne snage tako da je došlo do uvoza radne snage, isprva izNizozemskih Istočnih Indija iIndije (što je bio dio dogovora s Britancima, koji su tada vladali Indijom), a kasnije i izKine i sBliskog istoka. Ovaj je proces doprinio činjenici da Surinam, unatoč malom broju stanovnika, ima jednu od etnički najraznovrsnijih populacija na svijetu.[16][17]
Iako jeNizozemska okupirana od straneTrećeg Reicha, Surinam nije bio pod nacističkom upravom već pod upravomNizozemske vlade u egzilu sa sjedištem uLondonu. Ta je vlada23. studenog1941. godine sklopila sporazum saSjedinjenim Državama prema kojem su Amerikanci poslali 2,000 svojih trupa u Surinam kako bi zaštitili rudnikeboksita koje su koristiliSaveznici u Drugom svjetskom ratu.[18][19] Sljedeće godine, Nizozemska je vlada u egzilu počela razmatrati odnose sa svojim kolijama u kontekstu poslijeratnog perioda.[20] Međutim, promjene su tekle sporo i Surinam je tek1954. godine stekao statuskonstitutivne države u sklopuKraljevine Nizozemske, zajedno sNizozemskom iNizozemskim Antilima. U ovom je spletu odnosa Nizozemska zadržala kontrolu nad obranom i vanjskim poslovima Surinama. Godine1974., surinamska vlada koju je predvodilaSurinamska nacionalna stranka započela je pregovore s Nizozemskom o sticanju pune nezavisnosti, koja je odobrena25. studenog1975. godine. Ipak, situacija u zemlji nije bila najbolja tako da je u prvom desetljeću nezavisnosti surinamsko gospodarstvo uvelike preživljavalo od strane pomoći koju je slala Nizozemska.
Prvipredsjednik nezavisnog Surinama postao je bivši guvernerJohan Ferrier, dok je tadašnji vođa Nacionalne stranke,Henck Arron, postao prvipremijer. U godinama koje su prethodile punoj nezavisnosti, gotovo trećina stanovnika Surinama emigrirala je u Nizozemsku, vjerujući da će situacija u nazavisnom Surinamu biti mnogo gora nego dok je država bila dio Kraljevine Nizozemske. No, nedugo nakon nezavisnosti, surinamska politika upala je probleme etničke polariziranosti i korupcije, pri čemu je vladajuća Nacionalna stranka koristila nizozemsku financijsku pomoć u stranačke svrhe, a optužena je i da je varala naizborima 1977. godine, na kojima je Arron osvojio novi mandat. To je dovelo do još veće emigracije surinamskih stanovnika u Nizozemsku.[21][22][23]
Arronova vlada svrgnuta je25. veljače1980. godine uvojnom udaru na čijem je čelu bioDési Bouterse,[6] ali ni to nije donijelo stabilnost, s obzirom na činjenicu da su oponenti unutar vojske pokušali izvesti protuudare u travnju1980. godine (na čelu je bioFred Ormskerk),[24] kolovozu1980. godine (na čelu su bilisocijalisti),[25] ožujku1981. godine (na čelu je bioWilfred Hawker) i ožujku1982. godine (na čelu je bioSurendre Rambocus). Nakon četvrtog neuspjelog protuudara, Bouterseov režim postrožio je diktaturu. Prvi je stradao Hawker, koji je sumarno pogubljen nakon pokušaja bijega tijekom četvrtog protuudara, a onda je7. prosinca1982. godine država uhapsila 13 uglednih građana koji su javno kritizirali diktaturu te je u naredna tri dana došlo dotragedije u kojoj je država pogubila sve uhapšene građene, zajedno s organizatorima protuudara.[26]
Nemiri su se nastavili i1986. godine, kada je započeo brutalnigrađanski rat između vlade iMarona koje je predvodioRonnie Brunswijk. Rat je trajao sve do početka1990-ih godina i značajno je oslabio Bouterseovu vlast, a doveo je i do egzodusa više od 10,000 surinamskih Marona u susjednuFrancusku Gvajanu tokom1980-ih godina.[27] Država je1987. godine organizirala nove izbore, a Narodna je skupština usvojila noviUstav, koji je Bouterseu oomogućio ostanak na ćelu vojske, čime je,de facto, ostao i na čelu države (iako formalno više nije bio na vlasti). Nezadovoljan radom vlade, Bouterse je1990. godine telefonski smijenio sve ministre u događaji koji je danas poznat pod nazivomTelefonski puč. Nakon izbora1991., Bouterseova vlast počela je slabiti. Godine1999., Nizozemska ga jein absentia osudila na zatvorsku kaznu temeljem optužnice za krijumčarenje droge, ali Surinam ga nikada nije izručio.[28] Iste godine, u zemljiizbijaju veliki prosvjedi.
Dana19. srpnja2010. godine, Bouterse se vratio na vlast tako što je izabran za predsjednika na izborima.[29] Iako je prije izbora protiv njega i još 24 osobe podignuta optužnica za Decembarska ubojstva iz1982. godine, parlament je2012. godine izmijenio zakon oamnestiji i tako spasio Boutersea, koji je2015. godine izabran za novi mandat.[30] Ipak, godine2019., sud ga je osudio na 20 godina zatvora, a on je ubrzo nakon toga najavio svoju političku mirovinu.[31] Naslijedio ga jeChan Santokhi.
Republika Surinam nalazi se u sjeveroistočnom dijelujužnoameričkog kontinenta i u cijelosti leži na područjuGvajanske visoravni. S ukupnom površinom od 163,821 km², Surinam je teritorijalno najmanja suverena država na kontinentu, a teritorijalno su manje jedinoFrancuska Gijana iFalklandski otoci, koji pripadajuFrancuskoj, odnodnoUjedinjenom Kraljevstvu. Po površini, Surinam se nalazi na ukupno 90. mjestu u svijetu (računajući samo nezavisne države). Kopneni dio zemlje zauzima oko 156,000 km², dok oko 7,820 km² čine vodene površine (oko 1.1% od ukupne površine zemlje). Najveći dio zemlje nalazi se na području između 1° i 6° sjeverne geografske širine i 54° i 58° zapadne geografske dužine. Geografsko središte zemlje nalazi se na koordinatama 4°00′N 56°00′W.
Surinam dijeli granicu sa ukupno tri države, a ukupna dužina državnih granica je 1,703 km. Najduža je zapadna granica sRepublikom Gvajanom i njena dužina je oko 600 km; na jugu je granica saBrazilom (dužina granice je 593 km), a na istoku sFrancuskom, odnosno sa njenim prekomorskim departmanomFrancuskom Gijanom (dužina 510 km). Na sjeveru, Surinam izlazi na obaleAtlantskog oceana, a dužina njegove obale je 386 km. U sastavu Surinama nalaze se i teritorijalne vode na udaljenosti od 12 nautičkih milja od obale (22,2 km), dok se ekskluzivna ekonomska zona proteže do 200 nautičkih milja od obale (370,4 km), sukladno pravilima međunarodnog prava.
Jutarnja magla uz obale rijekeCoppename, jedne od najvažnijih rijeka u Surinamu.
Jugozapadni dio Gvajane, odnosno jugozapadni dio Surinama, područje poznato kaooblast Tigri (oko 15,000 km²), predmet je teritorijalnog spora između te dvije države koji datira još od1840. godine. Područje je od1969. godine podde facto kontrolom Republike Gvajane, iako gade iure vlasti Surinama smatraju sastavnim dijelom te zemlje. Spor oko pomorske granice s Gvajanom riješen je na Međunarodnom sudu za arbitražu u skladu sKonvencijom Ujedinjenih nacija o pravu mora, koju su obje zemlje potpisale,20. rujna2007. godine.[32][33] Predmet spora je i jugoistočni dio granice s Francuskom Gijanom.
Surinam je smješten između drugog i petog stupnja sjeverno odekvatora, shodno čemu ima izrazito toplu tropsku klimu i temperature ne variraju puno tijekom godine. Godina ima dvije kišne sezone, od travnja do kolovoza i od studenog do veljače. Takođe ima i dvije suhe sezone, od kolovoza do studenog i od veljače do travnja.Klimatske promjene doprinose ekstremnijim vremenskim uvjetima i češćim klimatskim ekstremima.
Kožasta kornjača (Dermochelys coriacea) u blizini Galibija, Surinam.
Zbog razvnovrsnosti staništa i temperatura, Surinam se smatra zemljom s izrazito visokim stupnjembiodiverziteta. Godine2013., 16 međunarodnih znanstvenika istraživalo jeekosustav Surinama u periodu od tri tjedna te su uspjeli katalogizirati 1,378 različitih vrsta, od kojih su šezdeset (među kojima je 6 vrsta žaba, jedna zmija i 11 riba) ranije bile nepoznate. Prema podacima iz2009. godine, u Surinamu žive 192 različite vrste sisavaca, 715 vrsta ptica, 175 vrsta reptila, 102 vrste vodozemaca, 360 vrsta morskih riba i 318 vrsta slatkovodnih riba, uz oko 5,100 vrsta biljaka.[35] Zakonska regulativa vezana uzzaštitu okoliša izvorno datira iz1954. godine, a sastoji se od Zakona o zaštiti prirode,[36] koji regulira zaštićena područja, te Zakona o igrama,[37] koji regulira lov divljih vrsta; među vrstama koje su apsolutno zaštićene u Surinamu sudivovski mravojed,crvenoliki majmun pauk,ocelot,jaguar,divlji pas igvajanski dupin. Surinam je poznat i po tome štoželve liježu svoja jaja na obalama te zemlje.
Iako ima cijeli niz zaštićenih područja, Surinam, zanimljivo, nema nijedan nacionalni park. Ima jedanaest rezervata prirode, jedan park prirode i četiri posebna zaštićena područja. Najvažniji je svakakoRezervat prirode centralnog Surinama, koji se proteže na 1,592,000 hektara i od2000. godine nalazi se naUNESCO-vom popisuSvjetske baštine.
PremaUstavu iz1987. godine, Surinam jerepublika bazirana napredstavničkoj demokraciji. Zakonodavna vlast povjerena je jednodomnojNarodnoj skupštini, koja broji 51 zastupnika. Zastupnici se biraju na izborima, a mandat im traje pet godina. Funkcije premijera nema, tako da je Narodna skupština zadužena za izborPredsjednika, koji je ujedno i nositeljizvršne vlasti u zemlji.
Izbor predsjednika može imati dvije etape. Prva etapa je izbor u Narodnoj skupštini, gdje predsjednički kandidat mora dobiti dvotrećinsku podršku zastupnika kako bi bio izabran. Ukoliko to nije moguće, dolazi do formiranja Skupštine naroda, koji sačinjavaju zastupnici Narodne skupštine te svi regionalni i općinski zastupnici izabrani na posljednjim izborima. Skupština naroda tada bira predsjednika običnom većinom.
Predsjednik je, kao čelnik izvršne vlasti, ujedno i predsjednik vlade, odnosno kabineta, koji se sastoji od 16 ministara. Uz predsjednika, na petogodišnji se mandat istovremeno bira ipotpredsjednik, no on se uvijek izabire običnom većinom. Zanimljivo je kako ne postoji ustavni mehanizam smjene predsjednika neovisno o okolnostima, osim u slučaju ostavke ili smrti.
Najviše tijelo sudbene vlasti jeVisoki sud pravde Surinama, koji figurira kaovrhovni sud u zemlji. Vrhovni sud pravde nadzire rad nižih sudova. Suce Visokog suda pravde imenuje predsjednik na doživotni mandat, nakon savjetovanja s Narodnom skupštinom, Državnosavjetničkim vijećem i Nacionalnom udrugom privatnih advokata.
Surinam je administrativno podijeljen nadistrikte (niz.distrikten), koji u sadašnjim granicama postoje od1980. godine. Administrativnu podjelu zemlje na manje samoupravne jedinice prvi su uveli Nizozemci, a prvi službeni akt kojim je zemlja podijeljena na osam regija i dva okruga donesen je8. listopada1834. godine. Tijekom1927. godine izvršena je rekonstrukcija administrativnog aparata i zemlja je podijeljena na sedam okruga. U narednim godina, sa većim ili manjim modifikacijama, mijenjali su se raspored i granice okruga, a u sadašnjem obliku postoje od1980. godine.[38] Na čelu svakog okruga nalazi se komesar, kog na tu funkciju imenuje direktno predsjednik republike.
Svaki okrug je dalje podeljen naopćine ili resorte (niz.ressorten), administrativne jedinice trećeg stupnja koje odgovaraju općinama. Svaki resort sastoji se od glavnog naselja i nekoliko manjih obližnjih naselja. Na čelu svakog resorta nalazi se vijeće, čiji se članovi biraju na direktnim izborima na mandat od pet godina. Cjelokupni teritorij Surinama danas je podijeljen na šezdeset i dva resorta.[39][40]
Prema procjeniUjedinjenih nacija iz2022. godine, Surinam broji oko 618,040 stanovnika,[43][44] što je značajno povećanje u odnosu na 541,638 stanovnika, koliko je bilo na popisu iz2012. godine.[45] Glavna odlika surinamske populacije je izrazita heterogenost, koja za posljedicu ima to da ne postoji dominantna etnička skupina. Ovo je posljedica stoljeća nizozemske kolonijalne uprave te brojnih migracija iz cijeloga svijeta vezanih uz rad. Etnički sastav Surinama izrazito je šarolik sa preko dvadeset etničkih skupina, među kojima su najzastupljeniji suBhojpuri Hindusi, u Surinamu nazivani imenomSranami ili Sarnami; njih je gotovo 28% u ukupnoj populaciji. Druga velika zajednica suMaroni, koji se u Surinamu sastoje od šest lokalnih plemenskih skupina, to su:Saramacca (24,000),Matawai (1,000), iKwinti (200) na središnjem jugu iNdjuka,Paramacca iAluku na jugoistoku, sa 36,000 pripardnika (2005). Surinamski Moruni porijeklom su sJamajke, a njihovo ime nastalo je od riječi "cimmarron", što znači "divlji" ili "neukroćeni". Veliku skupinu čine iKaripski Javanci, muslimani po vjeroispovijesti, a ima ih 59,000, te još 1,900 u susjednojFrancuskoj Gijani. Značajnu grupu čini i kreolski narodSranan s oko 112,000 pripadnika (2005), koji govore jezikomsranantongo, a potomci su robova iz Afrike. Narod Sranan danas pak većinski živi uNizozemskoj (197,000).Afro-Gvajanci čiji je domGvajana u Surinamu broje 54,000 pripadnika, a po vjeroispovijesti su predominantno kršćani. Ostali narodi znatno su malobrojniji, a to su: Kantonski Han Kinezi (5,300),Hakka Kinezi (7,300),Indonežani (15,000),Hmong (1,800),Levantinci (ili Levantinski Arapi) (500);Sirijski Arapi (500),Englezi (900),Židovi (200), porijeklom su iz Nizozemske, iPortugalci (300). Domorodačko stanovništvo pripada grupama Arawaka i Kariba, a to su:Akuriyó (40);Apalai (500),Arawak (2,100), Galibi (2,600),Tiriyo (800),Warrau (400) iOyana (600).
Nizozemski jezik jedini je službenik jezik u Surinamu te je jedini jezik koji se koristi u obrazovanju, upravi, biznisu i medijima.[6] Preko 60% stanovništva Surinama govori nizozemski kao prvi jezik, dok oko 20%-30% populacije koristi nizozemski kao drugi jezik.[46] Surinam je tako uzGvajanu, gdje se govoriengleski jezik, jedina zemlja uJužna Americi koja nemaromanski jezik kao službeni jezik; također, to je jedna od samo tri zemlje u kojima je nizozemski službeni jezik, uzBelgiju iNizozemsku. Nadalje, Surinam je tako jedina zemlja u Amerikama u kojoj većina populacije koristi nizozemski kao prvi jezik (nizemski karipski posjedi predominantno govore drugim jezicima). Od2004. godine, Surinam je članUnije za nizozemski jezik.[47] Od2009. godine, "surinamski nizozemski" službeno je priznat kao varijanta nizozemskog jezika.[48] Jedini dijelovi Surinama u kojima nizozemski jezik nije predominantan su dijelovi distrikataBrokopondo iSipaliwini.[49]
Što se otstalih jezika tiče, u Surinamu se govori oko 14 lokalnih jezika. Najzastupljeniji među njima svakako jesranantongo,kreolski jezik baziran na engleskome, a koji se uglavnom koristi kaovernakular u svakodnevnom poslovanju i govoru. Sranantongo se s nizozemskim smatra najvažnijim i najvećim jezikom u Surinamu.[50]Sarnamski hindi, koji je kombinacijaawadhija ibodžpurija, treći je najzastupljeniji jezik u Surinamu, a govore ga uglavnom potomci useljenika izBritanske Indije. PotomciJavanaca koji su se doseljavali zbog posla danas govorejavanskim. U zemlji se govori i šestmaronskih jezika, među kojima susaramaka,aukan,aluku,paramaka,matawai ikwinti, te cijela serijaindijanskih jezika, ali su oni zastupljeni tek lokalno. Stari kineski imigranti donijeli su sa sobomhakka ikantonski, dok noviji valovi imigranata govoremandarinski. U pograničnim područjima s puno migranata govore se iengleski,francuski,španjolski iportugalski jezici.
U Surinamu zbog velikog brojaetničkih skupina ne postoji glavnareligija. Prema posljednjim podacima s popisa stanovništva, 40.7 posto stanovništva u Surinamu sukršćani, uključujućirimokatolike i nekolikoprotestantskih skupina.[51]Hinduista ima 19.9 %,muslimana 13.5%, pripadnika autohtonih religija 3.3 %, 15% stanovništva tvrdi da ne znaju svoju vjeru, 4.4 % nisu vjernici, a 2.5% nije specificiralo svoju vjeru.
Autohtona vjerovanja prakticirajuIndijanci iafrički doseljeniciMaroni. Indijanci koji se nalaze uglavnom u unutrašnjosti, te u manjoj mjeri u obalnim područjima, prakticirajušamanizam. Indijanci i Marooni izjašnjavaju se kršćanima, ali često istovremeno prakticiraju autohtone vjerske običaje, sa potvrdom svojih kršćanskih crkvenih vođa.
U Surinamu živi oko 1,550Židova, manji brojBahá'ía iBudista, te još nekoliko manjih vjerskih skupina.[52]
Ustav jamči slobodu vjeroispovijesti, a Vlada općenito poštuje to pravo u praksi.Američka Vlada u svom izvješću iz2007. godine navodi da u Surinamu nema društvenim zloporaba ili diskriminacije na temelju vjerskog uvjerenja ili prakse.
Iako Surinam ima gradova, ne može se reći da se radi o visoko urbaniziranoj zemlji. Urbani centar jeParamaribo, ujedno i glavni grad države, u kojem živi gotovo polovica ukupne populacije Surinama i koji ima više stanovnika nego sljedećih devet gradova zajedno; većina urbane populacije Surinama stanuje u Paramaribu. Većina ostalih gradskih i općinskih središta nalaze se unutar metropolitanskog područja Paramariba ili uz gusto naseljeno obalno područje. Najveći gradovi u Surinamu su:
Nakon jačanja demokracije u zemlji poslije turbulentnih1990-ih godina, surinamsko je gospodarstvo postepeno počelo jačati i sve manje ovisiti o nizozemskoj financiskoj pomoći. U tom je razdoblju značajan izvor prihoda dolazio od rudaernjaboksita, ali to je razdoblje završilo, a zamijenili su gazlato[53] inafta,[54] koji su značajno doprinijeli jačanju ekonomske nezavisnosti Surinama. Poljoprivreda, koja se mahom bazira nariži ibananama, i dalje je ključan dio surinamske ekonomije, aekoturizam također postaje sve značajniji izvor prihoda, posebice u kontekstu činjenice da netaknutekišne šume zauzimaju više od 93% teritorija Surinama (bez vodenih površina).Rezervat prirode centralnog Surinama, utemeljen1998. godine s ciljem očuvanja surinamskih prirodnih dobara, od2000. godine nalazi se na popisuUNESCO-ve Svjetske baštine.
Do2016. godine, 70% prihoda od izvoza i 15%BDP-a otpadalo je naboksit, ali ti su se omjeri značajno promijenili. Ostali važni izvozni proizvodi su riža, banane iškampi, a u posljednje vrijeme raste izvoz zlata i nafte. Iako oko četvrtine stanovništva radi u poljoprivredi, surinamsko gospodarstvo jako ovisi o trgovini, a najvažniji trgovinski partneri suNizozemska,Sjedinjene Države,Kanada i karipske države, mahomTrinidad i Tobago i otoci koji su bili dio bivšihNizozemskih Antila.[55]
Obrazovanje u Surinamu obvezno je do 12. godine života,[56] a prema podacima iz2004. godine, stopa upisanih u škole iznosila je 94%.[57] Stupanj pismenosti prilično je visok, naročito među muškarcima.[57] Sustav osnovnog i srednjeg obrazvovanja podijeljen je na tri stupnja i provodi se kroz 13 razreda: šest razreda niže osnovne škole, četiri razreda više osnovne škole i tri razreda srednje škole. Na kraju osnovne škole, učenici polažu posebni ispit koji odlučuje hoće li dalje ići u bolju ili lošiju srednju školu. Na prelasku iz drugog u treći razred više osnovne škole, učenici se opredjeljuju za poslovne ili znanstvene predmete, što određuje fokus njihovog obrazovanja. Najvažnija visokoškolska ustanova u zemlji jeUniverzitet Anton de Kom u Surinamu.
Surinamska je kultura izrazito heterogena, što je posljedica niza unutrašnjih i vanjskih faktora, ali ponajviše cijele serije kulturoloških utjecaja koji su se kroz historiju miješali u zemlji. Tako su, osim autohtone kulture, u Surinamu jasno vidljivi utjecajieuropske,afričke iazijske kulture. SurinamskiIndijanci imali su svoju vlastitu kulturu koja je preživjela, mada u manjoj mjeri, stoljeća europske kolonizacije, ali i cijelu seriju valova migracije, ponajviše iz Azije. Od europskih utjecaja, najvažniji je svakako onajnizozemski, koji je najvidljiviji na polju jezika, a u manjoj mjeri i britanski, jer je Surinam jedno vrijeme bio pod engleskom upravom. Po pitanju azijskih utjecaja, prevladavaju kulturološki utjecajiIndije,Indonezije iKine, a koji se ogledaju kako u svjetovnim aspektima, tako i u religijskim; religijska struktura u Surinamu također je jako heterogena. Dio suvremene surimanske kulture nastao je i pod utjecajem doseljenika izAfrike.
Surinamska književnost u svojoj pisanoj formi nastaje krajemXVIII. vijeka, kada je autohtono surinamsko stanovništvo počelo stvarati prva književna djela. Prije toga, usmena književnost igrala je ključnu ulogu u Surinamu te se i danas smatra jednim od temelja surinamske književnosti. Među značajnijim spisateljima su pjesniciBernardo Ashetu,Michaël Slory,Johanna Schouten-Elsenhout iBhai te autoricaMarylin Simons. Glazba je kroz historiju primila mnogo više raznovrsnih utjecaja, a autohtoni žanrovi sukaseko, koji kombinira različite utjecaje s popularnim narodnim stilovima,Baithak Gana, koji su razvili indijski useljenici, te različiti obliciindo-karipske muzičke tradicije. Slično je i s plesom, koji također obiluje brojnim utjecajima, od autohtonih do tradicija koje su sa sobom donijeli useljenici.
Surinamska kinematogradija počinje se razvijati u drugoj polovici1970-ih godina, kada je snimljen prvi surinamski film (u nizozemskoj koprodukciji),Wan Pipel (1976.), čiji je redatelj bioPim de la Parra;[58] de la Parra je1996. godine, kada se vratio u Surinam, osnovao i Surinamsku filmsku akademiju.[59] No, zbog manjka financijske potpore od strane države, surinamska je kinematografija slabo razvijena, a tijekom financijske krize iz1990-ih godina, sva su kina u zemlji bila zatvorena.[60][61] Postepena obnova uslijedila je uXXI. vijeku, kada nastaje i prvi surinamski film za djecu,Sjommie (2003.), a ubrzo i još jedan de la Parrin film,Het geheim van de Saramacca rivier (2007.).
Od individualnih ostvarenja, plivačAnthony Nesty ušao je u historiju kao prvi (i zasad jedini) osvajač olimpijske medalje za Surinam. Nesty je1988. godine osvojio zlato na 100 metata leptir, a četiri godine kasnije i broncu u istoj disciplini.
↑10,010,1Baynes, Thomas Spencer (1888). Encyclopædia Britannica: A Dictionary of Arts, Sciences, and General Literature, Volume XI (Ninth Edition—Popular Reprint izd.). »In 1614, the states of Holland granted to any Dutch citizen a four years' monopoly of any harbour or place of commerce which he might discover in that region (Guiana). The first settlement, however, in Suriname (in 1630) was made by an Englishman, whose name is still preserved by Marshall's Creek.«
↑United Nations High Commissioner for Refugees. „The UN Refugee Agency”. Unhcr.org. Arhivirano izoriginala na datum 10 May 2011. Pristupljeno 28 March 2010.
.svg)
.jpg)
.jpg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
_(hatched).svg)
.svg)
.svg)
.svg)
