Karta rasprosranjenosti islama po svijetu (u zemljama gdje muslimana ima više od 10 %)Zeleno: sunitske zemlje, Crveno: šijitske zemlje, Plavo: Ibaditi (Oman)
Sunizam (odarapske riječi:سنةSunnah, što znači riječi i djela[1]; sunitstvo) je najveći ogranakislama, oni čine najmanje 85% od 1,5 milijarde svih muslimana na svijetu.[2] Sunite se također naziva i Ahl as-Sunnet wa'l-Jamā'ah (arapski: أهل السنة والجماعة što znači "ljudi Muhamedanske tradicije i zajednice") ili skraćeno samo Ahl as-Sunnet. Suniti su ogranak ortodoksnih muslimana koji sebe drže za jedine pravovjerne muslimane.
Islamsko pravo je znano kaoŠerijat, ono se temelji naKur'anu i Sunnetu. Mezheba (Madh'hab) se prevodi kao "put", različite mezhebe odražavaju različita mišljenja o nekim pravima i obvezama Šerijata, tako na primjer jedna mezheba vidi nešto kao obvezu, dok druga ne. Postoje četiri šerijatske škole mezheba:
Utemeljitelj ove škole bio jeMalik ibn Anas (-†795.) on je razvio svoje ideje uMedini, gdje je bio jedan od posljednjih preživjelih drugovaMuhameda, i njegove uže porodice. Njegov nauk je zabilježen u knjizi Muwatta koja je zakon za većinu muslimanaAfrike, osim onih uDonjem Egiptu,Zanzibaru iJužnoj Africi. Malikijska škola je popularna i kod muslimanaFrancuske. Malik ibn Anas bio je osobni učitelj Hanafija i Idrisa ash-Shafi`ija.
Rodonačelnik ove škole bio je Ahmad bin Hanbali (†855.), koji je rođen je uBagdadu. On je vrlo detaljno prostudirao nauk al-Shafi'ija. Unatoč zabranama i progonima, on je čvrsto ostao u stavu da sveta knjiga Kur'an nije stvorena. Ova škola ima najviše slijedbenika poArapskom poluotoku.
Sljedbenici svih četiri škola slijede isti osnovni sustav vjerovanja, ali se razlikuju jedni od drugih u praktičnom izvođenjenju vjerskih rituala, te u pravničkim interpretacijama "božanskih principa" (šerijat) odnosno u interpretaciji Kur'ana i Hadisa (riječi). Sunitski muslimani drže da su oba dva izvora jednakovrijedna.
Postoje i druge sunitske šerijatske škole. Međutim, one imaju vrlo malo slijedbenika i relativno su nepoznate u odnosu na popularnost četiri glavne škole, također, mnogi od ovih škola su izumrle jer nisu imale dovoljno sljedbenike da opstanu.
