Stasimon ilistazimon ilistasim ilistazim (grčki: στάσιμον) termin je uteatru drevne Grčke koji označava stajaću pesmu koju utragediji pevahor kad je već zauzeo svoje mesto uorhestri.
Aristotel uPoetici kaže da je "stasimon horska pesma bezanapesta itroheja".[1] Prema nekim tumačenjima, Aristotelove reči o odsustvu anapesta i troheja znače to da semuzika u tom delu nije zasnivala na uobičajenimmetrima za "koračnicu", jer hor peva stasimon stojeći u mestu. Nakon ulaska uz pevanjeparode, hor obično ne napušta orhestru sve do pred krajdrame.[2] Zato se stasimon zove μέλος (= pevanje), dok se za parodu kaže da je λέξις (= govorenje), jer se njeni anapesti i troheji samo recituju uz koračanje.[3] Stasimon se sastojao odstrofe,antistrofe iepode: kako se čini, strofu je pevao jedan pluhor, antistrofu drugi poluhor, a epodu čitav hor.[4]
Stasimoni se pevaju izmeđuepizodija i povezani su sa zapletom drame. Ako u tragediji dođe do nekog povoljnog preokreta u radnji, hor tada peva stasimon u velikoj radosti i uz živahan ples, i taj se stasimon onda zovehiporhema. Već kod Euripida stasimon počinje da gubi vezu sa radnjom tragedije i prelazi i tzv.embolion ("umetak"). )[5]
VizantijskaenciklopedijaSuda uvođenje stasimona u tragediju pripisuje legendarnom pevačuArionu.[6]