Stara Srbija je termin nastao u19. veku u Srbiji za označavanje oblasti koje su nekada bile u sastavusrednjevekovne Srbije, a izvan granica tadašnjeKneževine Srbije.[1] Sadržaj ovog termina se vremenom menjao, ali uglavnom je obuhvataoRašku,Kosovo iMakedoniju.
Termin Stara Srbija je uveden u srpsku istoriografiju između 1870 i 1880-ih godina, pod uticajem idejaNačertanijaIlije Garašanina o širenju Kneževine Srbije ka jugu, na oblasti naseljene pretežnoalbanskim imuslimanskim življem.[2] Pre toga, ovaj termin se ne pominje u evropskoj naučnoj literaturi, niti je zabeležen na starijim geografskim kartama jugoistočne Evrope.[2] U drugoj polovini 19. veka, kada je Srbija postala međunarodno priznata kneževina, formulisani su politički ciljevi "oslobođenja zemlje predaka": Novopazarskogsandžaka, Kosova iMakedonije, od otomanske vladavine.[3] Nakon perioda1860-1870, nacionalizam je stekao jako uporište u Srbiji. Čitava oblast Makedonije je proglašena "Starom Srbijom", i na nju su polagane pretenzije na osnovu toga što je bila u sastavu državeStefana Dušana u14. veku.[4] Česta su pozivanja na obnovu "Dušanovog carstva".[5] Od druge polovine19. vekakosovski mit, koji poziva na "osvetu Kosova" i obnovu starog "srpskog carstva", je igrao bitnu ulogu u srpskoj politici.[6]
UočiBerlinskog kongresa Srbija je uputila zahtev ruskom caru3. januara1878, "da se u preliminare mira kao i uslove primirja stavi nezavisnost Srbije i prisajedinjenje Srbiji Stare Srbije ili sadašnjeg Kosovskog vilajeta sa dodatkom Vidina". Stara Srbija je prema tom zahtevu obuhvatala: Makedoniju do Bistrice (Alijakmona),Solun i do Strume i Lom Palanke.[7] Etnografske ideje srpskih naučnika su varirale u skladu sa razvojem političkih pretenzija Kraljevine Srbije. Tako jeJovan Cvijić navodio drugačije granice "Stare Srbije"1909. nego1911. godine.[8]
Obrazložući ratne ciljeve Srbije ubalkanskom ratu1912. godine, Cvijić oblast za koje se vezuju srpske pretenzije naziva "Stara Srbija", navodeći da u nju spadajuNovopazarski sandžak,Kosovo polje,Metohija, oblasti južno odŠar-planine i "uzan pojas Jadranske obale okoSkadra,Lješa i verovatnoDrača".[9][10]
Mnogi istoričari kritikuju ovaj termin kao tendenciozan, zato što označavanjem dotičnih oblasti kao „Stara Srbija“, označilac "želi da kaže da polaže pravo na njih, da predstavljaju njegov posed" (slično konceptu „nemačkih Istočnih oblasti“).[11]