Sovjetski Savez, službenoSavez Sovjetskih Socijalističkih Republika (skraćenoSSSR), bila je država koja se prostirala velikim dijelomEuroazije. Sovjetski Savez je proglašen1922. godine, a njegovo je formiranje bilo kulminacijaOktobarske revolucije na prostoruCarske Rusije pod vodstvomVladimira Iljiča Lenjina iKomunističke partije Sovjetskog Saveza. Država se raspala1991. godine nizom događaja kolektivno poznatih kaoPad komunizma u Istočnoj Evropi.
Bivajući najvećom državom na svijetu po površini, Sovjetski Savez je graničio s dvanaest država, te se protezao kroz jedanaestvremenskih zona. Bila je treća najmnogoljudnija država na svijetu nakonKine iIndije.
Historija
Sovjetski Savez je došao na mjestoRuskog carstva, čiji je zadnji monarh, carNikola II. vladao do1917. Sovjetski Savez je osnovan u prosincu1917. kaoSovjetska Rusija čiji teritorij će se 1922. podeliti na nekoliko republika (Ukrajinska,Beloruska iTranskavkaska sovjetska republika) koje će zajedno stvoriti SSSR.
Revolucionarna aktivnost u Rusiji počela jeDekabrističkim ustankom godine1825. Iako jekmetstvo ukinuto1861., njegovo je ukidanje postignuto pod uvjetima koji su bili nepovoljni za seljake, i ohrabrili su revolucionare. Parlament,Duma, osnovan je1906., ali politički i socijalni nemiri nastavljeni su i pogoršani tijekomPrvog svjetskog rata uslijed vojnih poraza i nestašice hrane.
Spontani narodni ustanak uPetrogradu, kao odgovor na ratno raspadanje ruskog blagostanja i morala, kulminirao je obaranjem carske vlade u ožujku1917. (Februarska revolucija). Autokracija je zamijenjena privremenom vladom, čije su vođe namjeravali uspostavitidemokraciju u Rusiji i nastaviti sudjelovanje u savezničkim ratnim naporima. U isto vrijeme su se u zemlji raširili radnički savjeti (sovjeti), kako bi osigurali prava radničke partije. Radikalniboljševici, pod vodstvomVladimira Lenjina, zalagali su se zasocijalističku revoluciju u sovjetima i na ulicama. Oni su preuzeli vlast od Privremene vlade u studenom1917. uOktobarskoj revoluciji. Tek poslije dugog i krvavogruskog građanskog rata (1918. -1922.), koji se sastojao i u borbi vladinih snaga i stranih trupa u raznim dijelovima Rusije, osiguran je novikomunistički režim.Mirom u Rigi, početkom1921., podijeljen je i sporni teritorij uBelorusiji iUkrajini izmeđuPoljske i Sovjetske Rusije.
Od svojih prvih godina, vlada Sovjetskog Saveza bila je utemeljena na jednostranačkoj vlasti komunista, kako su boljševici sebe nazivali od ožujka1928. Poslije neobične ekonomske politikeratnog komunizma za vrijeme građanskog rata uvedena jeNova ekonomska politika kada je sovjetska vlada tijkom 1920-ih dozvolila postojanje određene privatne ekonomska aktivnosti uz nacionaliziranu industriju, a potpuno oduzimanje hrane na selu zamijenila porezom u hrani. Rasprava o budućnosti gospodarstva pružila je podlogu sovjetskim vođama za borbu oko vlasti nakon Lenjinove smrti1924. Postupnom konsolidacijom svog utjecaja i izoliranjem rivala unutar stranke, osobito Lenjinovog očitijeg nasljednikaLava Trockog,Josif Staljin je postao samostalni vođa Sovjetskog Saveza krajem 1920-ih.
Staljin je1928. predstavio prvipetogodišnji plan za izgradnju socijalističkoga gospodarstva. U industriji je država preuzela kontrolu nad svim postojećim tvrtkama, i započela intenzivan programindustrijalizacije; u poljoprivredi je država prisvojila imovinu seljaka kako bi uspostavila kolektivne farme (Kolektivizacija u Sovjetskom Savezu). Sovjetski Savez je postao velika industrijska sila; ali je primjena plana raširila bijedu u nekim segmentima stanovništva. Kolektivizacija se suočila s otporomkulaka, što je rezultiralo ogorčenom borbom mnogih seljaka protiv vlasti, glađu i možda i milijunima žrtava (najviše procjene 14,5 milijuna), posebno u Ukrajini. Socijalni prevrati nastavljeni su i sredinom 1930-ih, kad je Staljin započeo čistku u komunističkoj partiji (Velike čistke); iz ovog je procesa izrasla kampanja terora koja je dovela do pogubljenja (najviše procjene 1 milijun), zatvaranja i protjerivanja (najviše procjene 9,5 milijuna) ljudi (Gulag). Ipak, unatoč ovim nemirima, Sovjetski Savez razvio se u snažno industrijsko gospodarstvo u godinama prijedrugog svjetskog rata.
Odbijanje Velike Britanije i Francuske da tokom više od godinu dana pregovora uđe u pakt s SSSR-om radi zaštite Čehoslovačke i Poljske od nacističke invazije dovodi do sklapanjaPakta Ribbentrop-Molotov 1939. s drugom stranom. Dvije godine kasnije, u lipnju1941 Treći Rajh čiji predlozi za ulazak SSSRa utrojni pakt su bili odbijeni na jesen 1940 sovjetskim previsokim zahtjevima izvršavainvaziju na Sovjetski Savez.Crvena armija zaustavila je nacističku ofenzivu ustaljingradskoj bitci,1943., i krenula u protunapad krozistočnu Europu doBerlina, natjeravši Njemačku na predaju1945. Iako opustošen u ratu, Sovjetski Savez iz rata je izašao kao priznata velika sila.
U relativno kratkom posljeratnom razdoblju Sovjetski Savez prvo je obnovio, a onda i proširio svoje gospodarstvo, kontrolirano isključivo iz Moskve. Sovjetski Savez konsolidirao je svoj utjecaj u istočnoj Europi, pružao pomoć komunistima uKini, i težio proširivanju svog utjecaja svugdje u svijetu. Ovako aktivna vanjska politika bila je jedan od razloga što su ratni saveznici Sovjetskog Saveza (SAD iUjedinjeno Kraljevstvo) postali njegovi neprijatelji uhladnom ratu. Unutar države nastavljene su represivne mjere; povjesničari špekuliraju da je Staljin pripremao novu čistku kad je umro1953. godine.
U nedostatku prihvatljivog nasljednika, Staljinovi najbliži suradnici izglasali su da će zemljom vladati zajedno, iako se borba za vlast održavala iza fasade kolektivnog vodstva.Nikita Hruščov, koji je pobijedio u borbi za vlast do sredine 1950-ih odbacio je Staljinove mjere terora i donekle olabavio represivnu kontrolu nad partijom i narodom (Destaljinizacija). Došlo je i do promjene smjera u vanjskoj politici, uz otopljavanje odnosa saSFRJ i Zapadom. Ipak, Hruščovljeve su reforme u poljoprivredi i administraciji, sveukupno, bile neproduktivne. Kolege u rukovodstvu SSSR-a smijenili su Hruščova1964.
Nakon smjeneHruščova uslijedio je još jedno razdoblje kolektivnog rukovodstva, koje je trajalo dok seLeonid Brežnjev nije ustoličio kao dominantna figura u SSSR-u u ranim 1970-ima.Leonid Brežnjev je predsjedavao u periodu "primirja" u hladnom ratu sa Zapadom, dok je u isto vrijeme gradio sovjetsku vojnu silu; ovo je naoružavanje pridonijelo prekidu "primirja" u kasnim 1970-ima. Još jedan faktor bila jesovjetska invazija na Afganistan u prosincu1979.
Poslije eksperimentiranja s ekonomskim reformama sredinom 1960-ih sovjetsko se rukovodstvo vratilo starim metodama ekonomske politike. Industrija je pokazivala spor, ali stabilan rast tijekom 1970-ih, dok je poljoprivredni razvoj nastavio zaostajati. Kao suprotnost revolucionarnom duhu koji je pratio rađanje Sovjetskog Saveza, prevladavajuće raspoloženje sovjetskog rukovodstva u vrijeme smrti Brežnjeva1982. bila je averzija prema promjenama.
U sljedećem desetljeću dominirala su dva paralelna procesa: sve očitiji raspad ekonomskih i političkih struktura Sovjetskog Saveza, i neuspjeli reformski pokušaji zaustavljanja ovih procesa. Nakon brzih izmjenaJurija Andropova iKonstantina Černenka na vlasti, ličnosti s duboko ukorijenjenom brežnjevskom tradicijom, energičniMihail Gorbačov napravio je značajne promjene u gospodarstvu i rukovodstvu partije. Njegova politika nazvanaPerestrojka pokušala je promijeniti dotadašnju politiku središnjeg upravljanja ali Gorbačov nije uspio ispraviti ključne mane sovjetskog sustava; do1991., kada je zavjera konzervativaca u njegovoj vladi otkrila slabost Gorbačovljeve političke pozicije, kraj Sovjetskog Saveza bio je na vidiku.
Dana25. prosinca 1991., Mihail Gorbačov dao je ostavku na mjesto predsjednika SSSR-a, i predao dužnostBorisu Jeljcinu. Sljedećeg se dana Sovjetski Savez službeno raspao i do kraja godine sve su službene sovjetske institucije prestale s radom.
Kasniji događaji
Politički dogovoren raspad SSSRa krajem 1991 godine od strane tadašnjih predsednikaBelorusije,Rusije iUkrajine je imao katastrofalne ekonomske i socijalne posledice sveukupno njegovo stanovništvo pošto tokom prve četri godine padBDP u ovoj regiji iznosi 45 %.Depresija stvorena tim raspadom je bila dvaput veća od u zapadnim medijima zloglasneVelike Depresije iz 30tih godina dvadesetog veka.
Po podacima BBCa na dvadesetu godišnjicu pokušaja svrgavanjaMihaila Gorbačova bivše Sovjetske republike su dostigleBDP iz 1990. godine tek2005. godine[1] uz drastične socijalne promene koje su rezultirale enormno bogatom vladajućom klasom i siromašnom većinom stanovništva koje u proseku živi lošije no što je živelo u poslednjim godinamaSSSRa.
Ako se u ekonomskim podacima o protekla dva desetljeća gleda samo BDP bez socijalnih faktora neupitni ekonomski pobednici postajuEstonija čiji BDP raste oko 60 % u dvadeset godina,Azerbejdžan (zbog nafte) iArmenija (pomoć iz inostranstva) s porastom od 50 % iUzbekistan s porastom od 40 % (s 1993 dolara na 2773 dolara), dok su najveći ekonomski gubitniciTadžikistan zbog svog dugog građanskog rata i države koje su bile "žrtve"obojanih revolucija (Gruzija,Ukrajina,Kirgistan) kojima je BDP u padu u odnosu na stanje iz 1990. godine
Sporni odnosi
Na početku Sovjetski Savez nije bio diplomatski priznat od strane većine zemalja, ali je do kasnih 1980-ih imao službene odnose s većinom zemalja u svijetu. Sovjetski Savez također je prešao dug put od autsajdera u međunarodnim organizacijama i pregovorima do jednog od arbitara sudbineEurope nakonDrugog svjetskog rata. Bio je članUjedinjenih naroda od osnivanja,1945., i jedan od pet stalnih članovaVijeća sigurnosti UN koji je imao pravoveta na bilo koju rezoluciju (vidi:Sovjetski Savez i Ujedinjeni Narodi).
SSSR je postao jedna od dvije svjetske supersile, i na toj poziciji je opstao četiri desetljeća, održavajući premoć uIstočnoj Europi (vidi:Varšavski pakt), vojnu snagu, pomoć zemljama u razvoju, i znanstveni razvoj, posebno u svemirskoj tehnologiji i naoružanju. Napori Sovjetskog Saveza da proširi svoj utjecaj ili kontrolu na mnoge države i narode rezultirali su formiranjem socijalističkih država širom svijeta.
Podjela
Popis vođa Sovjetskog Saveza
Glavni članak:Vođe Sovjetskog Saveza
Sport
SSSR je imao značajnihsportskih uspjeha ukošarki,rukometu ivaterpolu. Održavani su i kupovi uragbiju. U SSSR-u se igrao iSambo.
Kultura
Poznate osobe
Književnici
Filmski umjetnici
Blagdani
Reference
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
%3b_Flag_of_Kazakhstan_(1991%25E2%2580%25931992).svg)
%3b_Flag_of_Kyrgyzstan_(1991%25E2%2580%25931992).svg)
.svg)
.svg)
.svg)
.svg)
%2c_Flag_of_Tajikistan_(1991%25E2%2580%25931992).svg)
%3b_Flag_of_Turkmenistan_(1991%25E2%2580%25931992).svg)
.svg)
.svg)
.svg)
