| Sodoma | |
|---|---|
| renesansa-manirizam | |
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Vercelli,1477. |
| Smrt | , 14/15februar1549. |
| Nacionalnost | Talijan |
| Opus | |
| Polje | slikarstvo |
| Praksa | Siena,Firenca,Pisa,Volterra,Rim |
| Influencija | |
Sodoma (Vercelli,1477.. -Siena, 14/15februar1549.) pravim imenomGiovanni Antonio Bazzi, bio jetalijanskirenesansno -manirističkislikar.[1]
Giovanni je za svog života stekao naširoko prihvaćenu reputaciju da jehomoseksualac, za što je u najvećoj mjeri odgovoranslikar ihistoričarGiorgio Vasari, kom je bio antipatičan, i koji je te glasine plasirao, kao i to da volisodomiju na osnovu čeg je stekaonadimak - Sodoma, po kom je bio poznat još od1512. Najvjerojatnije da je taj nadimak bio rezultat šala, ali kako se samumjetnik nije previše ljutio i uzrujavao kad bi ga tako zvali, to mu je postaloime pod kojim je i danas poznat.[1]
Giovanni je rođen kao sinobućara, između1490. -1497.učio jeslikarstvo kodpiemontskogumjetnikaGiovannia Spanzottia, gdje baš i nije puno naučio.[1] Za njegov slikarski razvoj bio je značajanLeonardo da Vinci, pod čiji je utjecaj podpao, a kasnijeRafael, koji je najviše utjecao na formiranje njegovog zrelog stila. Od1501. radi uSieni u kojoj je proveo najveći dio svog radnog života. Između1503. -1504.naslikao je čitav nizfresaka zasamostanSv. Ana u Campreni kodPienze, među kojima se naročito ističu Čudo kruha i riba i Scene iz životasv. Ane. Nakon toga radio je na serijifresaka sa više od dvadesetak scena iz životasv. Benedikta, koju je započeoslikatiLuca Signorelli zaBenediktince - Olivete izOpatijeMonte Oliveto Maggiore u bliziniSiene.[1]
URim je otputovao1508. na poziv čuvenogsienskogbankara imeceneAgostina Chigia, a angažirao ga je ipapaJulije II daukrasiStanzu della Segnatura uVatikanskoj palači.[1] Nadekoracijistropa tedvorane bio je angažiran iRafael od1509., ali je ostao netaknut sve dok ga Sodoma nijeoslikaomitološkim figurama i scenama sarimskom vojskom. Slične scene samitološkim figurama Sodoma je iskoristio -1510. zadekoracijustropaChigievepalače u Via del Casato. Mnogi smatraju da je njegova najuspješnijafreskaVjenčanjeAleksandra Velikog iRoksane koju jenaslikao1516. urimskojVili Farnesini. Nju često drže velikim rivalomfreskamaRafaelove škole iz istevile.[1]
U svojoj kasnijoj karijeri Sodoma je takođernaslikao freske zasienskuBaziliku San Domenico, među kojima se ističuVizijasv. Katarine Sienske iIzvođenje smrtne kazne nad Niccolòm di Tuldom, koju neki drže njegovim najboljim djelom. Te iste godine dobio je narudžbu danaslikafreske zasienskuvijećnicu (Palazzo Pubblico).[1]
Iako je nastavioslikati sve do svojesmrti, ono što je stvarao u kasnijim godinama svog života smatra se slabim.
Sodoma je imao onaročittalent da akcentira senzualnu ljepotu ljudske figure i pretjeranu gotovo mističnu osjećajnost, pa je na taj način već anticipirao jedan aspektbaroka.[1]
