Snooker jesport preciznosti u kojem se igra odvija na stolu oblika pravokutnika prekrivenim zelenom podlogom. Mjere stola su, izražene uSI sustavu, 3.66x1.83m, a rupe se nalaze u sva četiri kuta stola, dok su još dvije smještene u sredini stola, svaka s jedne strane. Za natjecateljsku igru potrebna su dva (pojedinačno natjecanje) ili četiri igrača (parovi), štap, bijela kugla (cueball), petnaest crvenih kugli (svaka vrijedi jedan bod) i šest boja čija je vrijednost od 2 do 7, ovisno koja je kugla ubačena.[1] Igrač (ili momčad) osvajaframe nakon što postigne veći broj bodova od suparnika koristeći isključivo vrh štapa sa svrhom ubacivanja crvenih i ostalih kugli po unaprijed određenimpravilima. Svaki dvoboj (meč,match) sastoji se od unaprijed dogovorenoga brojaframeova, a pobjeđuje igrač ili momčad s većim brojem osvojenihframeova.
Standardni stol za snooker; kugle su prikazane u pravilnome odnosu na veličinu stola prije početnoga udarca (break-off), a bijela kugla (cueball) nalazi se unutar polukruga poznatog i kaoD ilibaulk unutar čijih se granica početni udarac izvodi. Vrijednosti kugli su: * crvene kugle - svaka vrijedi po jedan bod * žuta kugla - 2 boda * zelena kugla - 3 boda * smeđa kugla - 4 boda * plava kugla - 5 bodova * ružičasta kugla - 6 bodova * crna kugla - 7 bodova
Povijest i porijeklo igre veže se za drugu polovicu 19. stoljeća.[5]Biljar kakav se i danas igra diljem svijeta bio je iznimno popularan u to vrijeme među britanskim vojnicima uIndiji, a časnici su 1874. godine u Jabalpuru došli na ideju dodavanja obojanih kugli.[6] Porijeklo izraza "snooker" također se veže uz vojsku jer se upravo taj izraz koristio za kadete na prvoj godini ili neiskusno osoblje. Općeprihvaćen je podatak da je Sir Neville Chamberlain nazvao mladoga vojnikasnookerom nakon što je potonji promašio kuglu za vrijeme igranjasnookera (koji tada još nije imao ime) protiv Chamberlaina. Tako jesnooker postao sinonim za novu igru, a ustvari označava neiskusnoga igrača.[7]
Popularnost igre porasla je u zadnjim godinama devetnaestoga te početkom dvadesetoga stoljeća, a 1927. godine održano je i prvoSvjetsko prvenstvo u snookeru. Organizator je bioJoe Davis, profesionalni igrač engleskoga biljara i snookera, a ujedno je zaslužan za prijelaz sportova preciznosti iz zabave u profesionalnu eru.[8] Joe je osvojio svako svjetsko prvenstvo od prvoga izdanja 1927. do 1946. kada je otišao u mirovinu.Snooker je nedugo poslijeDrugoga svjetskoga rata doživio pad popularnosti, što traje sve do 1969. godine kadaBBC odlučuje prikazati turnirPot Black uživo na televiziji u želji da prikaže čitavoj Europi mogućnosti televizije u boji. Upravo je zeleni stol u kombinaciji s mnogobrojnim različito obojanim kuglama bio idealna prilika za takvo što.[9] Začudo, turnir je za vrijeme prikazivanja uživo bio pri vrhu gledanosti iza nekoliko televizijskih serija.[10]
Snooker je doživio ponovni procvat sedamdesetih godina što je kulminiralo prenošenjem svih dvoboja uživo za vrijeme Svjetskoga prvenstva 1978. godine.[11] Već godinu prije, 1977., osmislio se novi način osvjetljenja koji je omogućio gledateljima na televiziji da vide igrače, a da oni nisu zaklonjeni u mraku. Dolaskom brojnih novih profesionalaca,snooker postaje iznimno popularan, a od devedesetih godina igra se proširuje izvanUjedinjenoga Kraljevstva na čitavu Europu i Daleki istok. Novi talenti su pronađeni, a od onih izvan Europe najpoznatiji suDing Junhui iz Kine teJames Wattana iz Tajlanda.[12] Igra je pretrpjela gubitak nekoliko profesionalnih natjecanja zbog zabrane reklamiranjaduhanskih proizvoda, no novi bogati sponzori ubrzo su pronađeni što osigurava svijetlu budućnost sporta.[13]
Cilj igre je postići više bodova od protivnika poštivajućipravilima određen redoslijed ubacivanja kugli. Na početku svakogaframea kugle su postavljene na način prikazan na gornjoj slici, a igrači igraju naizmjenično dok neki od igrača ubaci crvenu kuglu i postigne jedan bod (dozvoljeno je ubacivanje neograničenoga broja crvenih kugli od kojih svaka ubačena vrijedi jedan bod). Nakon uspješno ubačene crvene kugle, isti igrač nastavlja s igrom pokušavajući ubaciti neku od boja (colours), od kojih svaka vrijedi različit broj bodova (žuta vrijedi 2 boda, zelena 3, smeđa 4, plava 5, roza 6, a crna 7). Ako je icolour uspješno ubačen igrač dobiva onoliko bodova koliko uspješno ubačenicolour bodovno vrijedi. Nakon što secolour ubaci u rupu, sudac ju vraća na svoje mjesto ukoliko na stolu imaneubačenih crvenih kugli. Ako su sve crvene ubačene, boje ostaju u rupi (izuzetak je zadnja ubačena crvena i eventualno potom ubačena boja koja se vraća na svoje mjesto).
Nakon ubačenogacoloura, igrač nastavlja s igrom nastojeći ubaciti crvenu kuglu, a ako je ubaci nastavlja nastojeći ubaciticolour i tim redoslijedom nastavlja. Kada igrač ne ubaci nominiranu kuglu ili napravi prekršaj (faul,foul), igru nastavlja njegov protivnik koji ponavlja isti proces. Igra se nastavlja na isti način dok na stolu ostanu samo boje (colours); tada igrači ubacuju kugle po vrijednosnom redoslijedu, počevši od žute (koja vrijedi 2 boda) završivši s crnom kuglom (koja vrijedi 7 bodova). Kada se posljednja kugla ubaci,frame je gotov, a pobjednik je igrač s većim brojem bodova u tomframeu. Bilo koji igrač može u bilo kojem trenutku predatiframe, a to se najčešće događa nakon što je protivnikova prednost prevelika da bi se makar prekršajima tijekframea mogao preokrenuti.
Igrač je udario bijelu kuglu koristećispider pomoćni štap (rest) jer mu je crvena kugla otežavala ciljanje.
Igrači neće svaki put pokušati ubaciti kuglu; radije će odigrati sigurno (safety shot,safety play,safety) i nastojati zadati suparniku problem te se nadati pogrešci suparnika iz koje će nastati znatno povoljnija prilika za početak ubacivanja. Najboljisafety je onaj u kojemu igračsakrije kuglu koju protivnik mora pogoditi (object ball) na način da ne postoji ravna putanja do takve kugle, već suparnik mora tražiti zaobilazni put do njenoga udaranja. Takva situacija naziva sesnooker, a za igrača koji se zatekao u takvoj situaciji kaže se da jesnookered.
Bodovi se osim ubacivanjem kugli mogu ostvarivati tjerajući protivnika na prekršaje. Prekršaj može nastati zbog bezbrojnih razloga, od kojih su najčešći ubacivanje bijele kugle u rupu (in off), ubacivanje ili dodirivanje pogrešne kugle, promašaj svih kugli na stolu ili pakpush shot, tj. guranje kugle koje nastaje neprestanim kontaktom vrha štapa i bijele kugle (kontakt vrha štapa i bijele kugle mora biti što je moguće finiji i kraći). Bodovi zarađeni od prekršaja suparnika variraju od 4 do 7, ovisno na kojoj je kugli prekršaj nastao. Valja napomenuti kako su prekršaji u profesionalnomsnookeru rijetki zbog vrlo visoke kvalitete igre.
Jedna igra koja se sastoji od kugli postavljenih na početnu poziciju pa do zadnje ubačene kugle naziva seframe. Dvoboj se sastoji od unaprijed određenoga brojaframeova, a pobjednik je igrač ili momčad koja ostvari veći brojframeova tijekom jednoga dvoboja. Većina se amaterskih dvoboja igra na mali brojframeova, dok profesionalci na najjačim turnirima igraju i do više desetakaframeova. Finale Svjetskoga prvenstva sastoji se od maksimalno 35frameova (best of 35), što znači da je pobjednik igrač koji prvi ostvari 18frameova.
Ostala terminologija vezana uzsnooker jebreak koji označava broj bodova koji je igrač skupio tijekom jednoga posjeta stolu (ubreak ne ulaze prekršaji protivnika). Sudac je zadužen za glasno izgovaranje trenutnogabreaka nakon svake ubačene kugle. Najteže je ostvariti maksimalanbreak od147 bodova koji se postiže da se naizmjenično petnaest puta ubacuju crvena pa crna kugla, a na kraju sve boje po već poznatom redoslijedu.Break od 147 bodova popularno se nazivamaximum ilione-four-seven.[14]
Uobičajena oprema potrebna igračima i sucu za neometanu igru sastoji se od štapa, krede koja se koristi za vrh štapa, pomoćnih štapova (restova, koji se koriste zbog veličine stolova), trokuta za slaganje crvenih kugli te semafora koji označava stanje uframeovima, trenutačan broj bodova uframeu te iznos trenutačnogabreaka. Minimalan prostor potreban za odigravanjesnookera je onaj mjera 22x16 stopa (približno 7x5 metara). Takva dimenzija prostora u kojemu je smješten stol omogućuje igračima neometanu igru, a suci imaju dovoljno prostora za kretanje.[15] To znatno sužava broj lokacija na kojemu sesnooker može neometano igrati; dok stolova za klasičnibiljar ima u gotovo svakomkafiću, stolovi zasnooker nalaze se u više privatnom okruženju ili dvoranama isključivo posvećenima sportovima preciznosti, među kojima postoje i sale zasnooker.
WPBSA (World Professional Billiards and Snooker Association), osnovan 1968. godine kaoProfessional Billiard Players' Association[16], najviše je tijelo usnookeru, a podružnica WPBSA-a,World Snooker, smješten uengleskom Bristolu, organizira i nadgleda apsolutno sva događadnja u profesionalnomsnookeru. Od osnivanja, vodstvo WPBSA-a se prisilno mijenjalo.[17] Sva amaterska događanja nadgledaInternational Billiards and Snooker Federation (IBSF).[18]
Profesionalnim igračima dozvoljeno je natjecati se na natjecanjima koja organiziraWorld Snooker. Bodovi zarađeni na turnirima u posljednje dvije godine određuju plasman igrača na službenoj ljestvici kojuWorld Snooker obnavlja nakon svakoga natjecanja pod njegovim okriljem.[19] Najbolji igračisnookera nalaze se gotovo uvijek unutar šesnaest najboljih igrača, što se nazivaTop 16 (top sixteen).[20]
Najvažnije natjecanje u profesionalnomsnookeru je Svjetsko prvenstvo[21] koje se održava svake godine od 1927. izuzevši prekide tijekom Drugoga svjetskoga rata te od 1958. do 1963. godine. Natjecanje se održava u kazalištuCrucible u engleskom Sheffieldu od 1977. godine, a glavni sponzor je od 1976. pa sve do zabrane reklamiranjaduhanskih proizvoda 2005. bioImperial Tobacco (Embassy). Novi sponzor postao jeonline kasino888.com, a sponzorski ugovor traje do 2010. godine.[22] Osim ogromnoga ugleda stečenoga osvajanjem Svjetskoga prvenstva, pobjednik biva nagrađen i nagradom od 200.000 funti.[23] Za televizijsko prenošenje natjecanja pobrinuli su se BBC koji ga prenosi diljem Velike Britanije[24] teEurosport za ostatak Europe i Daleki istok.[25]
Skupina turnira čija je važnost odmah do Svjetskoga prvenstva nazivaju seranking tournaments, a označavaju turnire u kojima igrači nastoje ostvariti što višeranking bodova koji im osiguravaju bolje mjesto na svjetskoj ljestvici (ranking), kvalifikaciju za turnire koji se održavaju dogodine (automatsku kvalifikaciju na većini turnira ostvaruju igrači unutar 16 najboljih) i bolji ždrijeb na turniru, odnosno lakšega protivnika. Treći po važnosti su turniri na koji igrači dolaze samo s pozivnicom organizatora (invitational tournaments), a nju dobivaju redom najbolje plasirani igrači na svjetskoj ljestvici; najpriznatiji takav turnir jeMasters.[26]
U pokušaju odgovoranja kritičarima koji se žale na predugu i dosadnu izmjenusafetyja prilikom mečeva pokrivenih televizijskim prijenosom što uzrokuje probleme sponzorima, predsjednikMatchroom Sportsa, Barry Hearn, pokrenuo je alternativne turnire koji su uveli vremensko ograničenje udaraca. Najpoznatije natjecanje s vremenskim ograničenjem jeBetfredov Premier League u kojem se natječe osmero najboljih igrača koji dobivaju pozivnice. Igrači imaju točno 25 sekundi za udarac uz ograničeni broj mogućnosti pozivanjatime-outa kada se igrač suočava s iznimno teškim udarcem. No, ovakav sustav natjecanja nije popularan kao i natjecanja zaranking.
Postoje i druga natjecanja manje važnosti na kojima igrači ne zarađuju bodove zaranking niti postoji interes televizije za njihovo prenošenje. Takvi turniri mijenjaju se iz godine u godinu ovisno o kalendaru i sponzorima. Najpriznatije natjecanje takvoga ranga jePontin's International Open Series.[27]
U profesionalnom dobusnookera koje je započelo sJoeom Davisom tridesetih godina dvadesetoga stoljeća i traje sve do danas, relativno malen broj igrača dogurao je do samoga vrha.[28] Najpriznatiji igrači su oni koji osvajaju natjecanja i konstantno igraju na visokoj razini. Važan je ifinancijski aspekt; nagrade su se višestruko povećale pronalaskom bogatih sponzora, a najbolji zarade višemilijunske iznose izražene ubritanskim funtama samo od novčanih nagrada zarađenih igranjem na turniru. Put do vrha je težak, a igra po svojoj prirodi zahtijeva godine posvećivanja i vježbe, uz prijeko potrebni talent.[29]
Pojedini igrači dominirali su igrom kroz desetljeća.Ray Reardon se smatra najboljim igračem sedamdesetih,Steve Davis je osvojio apsolutno sve tijekom osamdesetih, dok jeStephen Hendry pokorio svijetsnookera tijekom devedesetih godina osvojivši sedam naslova svjetskoga prvaka u tom razdoblju. No, novo tisućljeće donijelo je mnogo perspektivnih igrača i veliku konkurenciju među svjetskim vrhom; još nijedan igrač nije uspostavio dominaciju kao prethodna tri igrača. Valja napomenuti da suMark J. Williams te karizmatičniRonnie O'Sullivan uzeli prva četiri naslova svjetska prvaka u prvih pet godina trećega tisućljeća.[30]
